ENG
BILJKE, NAŠ POSLJEDNJI ROD
Autor/ica 👤Božica Jelušić
Povezani članci
Piše: Božica Jelušić
Biljke su naš posljednji rod na zemlji, koji je spreman oprostiti, ne zlopamtiti, pomoći. I poslije svega što smo učinili prirodi, poslije svih bezumnosti našega miješanja u prirodni tijek stvari, “popravljanja prirode” na neprirodan način, one su tu, pokušavaju s nama komunicirati, upućuju nas na dobro: čuvaju naše narušeno zdravlje, pune naše smočnice, hrabre nas i hrane ljepotom, ukrašavaju sezone, ublažavaju nevolje meteorologije, nadahnjuju za poeziju, vraćaju vjeru u sliku Edena, gdje sve bijaše stvoreno za čovjeka i po čovjekovoj mjeri.
Biljke su čudo, kojemu se u svojoj oholosti ne čudimo, uzimajući ih zdravo za gotovo, kao i većinu stvari oko nas. I evo prigode, da se podsjetimo na genijalnoga GEORGEA WASHINGTONA CARVERA, proroka novoga doba, koji je vjerovao u botaničku renesansu i promjenu ljudske svijesti u znaku zelenila. Sin crnih robova, nepismen do 12 godine, koji je sve skokovito nadoknadio čim su mu pružili priliku školovanja, govorio je: “Cvijeće sa mnom razgovara baš kao i stotine živih šumskih stvorenja. Sve što znam saznao sam stoga, što svijet promatram s ljubavlju”.
Imao je laboratorij nazvan MALA BOŽJA RADIONICA, gdje je satima sjedio, komunicirajući s biljkama. Tvrdio je da mu one kazuju za što su stvorene i kako ih treba upotrijebiti. Dakle, riječ je o koncentraciji, komunikaciji i intuiciji. U vrijeme američke recesije, otkrio je dvadesetak proizvoda na bazi kikirikija i stotinjak drugih, na bazi batate, slatkoga krumpira. Od listova, korijenja i stabljiki samoniklog bilja u svom okolišu, dobio je 536 boja za bojanje svih materijala, od svile do kože.
Ulje kikirikija koristio je kao medikament kod atrofije mišića, a papir je uspio proizvoditi od neke vrste malovrijednog bora u svom okolišu.
Desetci kozmetičkih proizvoda bili su samo “nusprodukt” njegovih čarobiranja u laboratoriju. Vjerovao je da će “kemičari budućnosti proizvoditi mistično obilje od stvari koje smatramo bezvrijednim i neupotrebljivim”. Dakako, Carver je dobio Nobela i sav novac donirao za školovanje crnačke djece. Njemu je bilo dovoljno jedno crno odijelo, izlizana torba i pohaban šešir, pod kojim je nosio san, koji se do danas nije ostvario. Biokemičari današnjeg doba zlorabili su povjerenje biljaka, nudeći nam umjetan uzgoj i modifikacije, koje biljkama oduzimaju veliki dio urođene vitalnosti, smanjujući hranjive vrijednosti.
Ja osobno stoga još uvijek vjerujem u livadu, šumske proplanke i male seoske vrtove, kojima se poklonim svaki put kad pored njih prolazim. Vidim u njima oaze spasa, trud onih ženskih ruku, koje su nas od malena prehranjivale, doslovce od prirodnih elemenata, sačuvanog sjemenja i ljubavi, najveće magije na ovoj našoj planeti.
Flora Green
Autor/ica 👤Božica Jelušić
