Asmir ef. Fatkić: Parama Islamske zajednice plaćaju da me likvidiraju

Povezani članci

• Ne okreći se, kćeri!
• Podići Spomenik Srebreničkoj majci u Sarajevu
• Aleš Debeljak: Turski ‘izvozni artikl’
• Mostovi kulture: SEVDAH NA NORVEŠKI NAČIN
• Pokopavanje živih sunarodnjaka
• ZAŠTO JE VAŽNO IZAĆI NA MARŠ ZA ŽRTVE KORUPCIJE: Djeca vaših gospodara postaće gospodari vaše djece!

Jedan od dobitnika Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost je i Asmir ef. Fatkić, borac protiv kriminala u Islamskoj zajednici. Zbog svoje borbe dobio je spomenutu Nagradu, ali i 2008. otkaz. Za Tačno.net govori o torturi koju svakodnevno proživljava od onih kojima su usta puna merhameta ali i na haramu stečenog hljeba

Razgovarao i fotografisao: Amer Tikveša

2008., kao predsjednik Izvršnog odbora Islamske zajednice (IZ) Bihać razriješeni ste dužnosti. Tome su prethodila Vaša prijavljivanja kriminala u redovima IZ. Možete li ukratko o tome?

Iza mene nisu samo te prijave, iza mene su rezultati. Ja sam za godinu dana dok sam bio predsjednik Medžlsa IZ Bihać napravio samo jedan ugovor koji je vrijedan milion i dvjesto hiljada KM i mojom zaslugom danas svakog mjeseca 5.000 eura liježe na račun Medžlisa IZ u Bihaću. Tim se parama danas plaćaju ljudi da lažno svjedoče protiv mene, da me opanjkavaju, da me likvidiraaju. I od tih para šalju svoj djeci bajramske paketiće, a moju djecu za Bajram preskoče. Moji Krajišnici su šest godina prikupljali sredstva, pričali o džamiji i nakon šest godina ja sam s ljudima utemeljio gradsku džamiju u Bihaću i sam reis Cerić oduševljen mi je dao pismenu zahvalnost zbog toga. A kad sam ja političkim i vjerskim moćnicima koji su navikli da imaju poslušnike u slučaju krađe novca rekao ne, kad sam zatražio da se poštuju normativni akti, na nelegalan način sam razriješen dužnosti. Ja nisam htio da oni odlučuju, a ja odgovaram. Ono što oni meni uzimaju za grijeh da nisam smio uraditi je to što sam podnio krivičnu prijavu protiv hafiza Abdurahmana Osmanovića koji je pokrao pare firme El Uma, čiji je bio direktor, koja je vlasništvo Medžlisa Islamske zajednice Bihać. Razlog zašto sam ja podnio tu krivičnu prijavu je to što je na mene svaljivano kako sam ja pokrao te pare, i ja sam rekao ja podnosim krivičnu prijavu protiv sebe i protiv onih koji su to učinili. Svi dokumenti su govorili da su pare nestajale od banke do blagajne firme, a on je bio jedini ovlašteni za podizanje novca. I kada su mu na Kantonalnom tužilaštvu predočeni dokazi da za to slijedi kazna zatvora, on je napravio sporazum o priznavanju krivice i dobio je uvjetnu osudu. I taj čovjek, nakon tog nedjela, i sramote koju je počinio, danas radi u jednoj čaršijskoj džamiji uz blagoslov IZ, a ja, koji sam dokumentovao to, dobio sam otkaz.

U drugom slučaju radilo se o projektu gradske džamije kada sam na osnovu odluke organa IZ podnio krivičnu prijavu protiv Nihada Imširovića, koji je prije mene bio predsjednik IO Medžlisa IZ Bihać. Protiv njega je nakon svih mogućih uticaja politike i vjerskih lidera da zataškaju tu prijavu u Kantonalnom tužilaštvu u Bihaću, i podignuta i potvrđena optužnica te, uslijedila je i ta presuda da je kriv i utvrđeno je presudom gradskog suda u Bihaću da je gradska džamija oštećena za 61000 KM.

Vi ih prijavite, sud dokaže da su lopovi, Vas IZ kazni!? Šta je po njima tu Vaš grijeh?

Meni se na grijeh stavlja što sam tužio IZ jer ja sam prvi taj „mali“ Krajišnik koji ima hrabrosti da tuži IZ zato što mu je dala nezakonit otkaz. Jedan od tih grijeha je što sam govorio za medije, a razlog zašto sam to radio je što sam prije toga sve nadležne informisao, a oni nisu po tom pitanju ništa učinili, gurali su to pod tepih. Htjeli su sve napakovati meni. Postoji i izjava Avde Avdića koji je došao kući meni i rekao da sam prava adresa za te lopove ja i da je to izgovorio muftija bihaćki Hasan ef. Makić i, normalno, u svojoj odbrani ja sam bio jednostavno prisiljen da govorim za FTV i to mi je uzeto za grijeh. U ovom mom otkazu ugovora o radu kao razlog otkaza stoji to što sam se obraćao medijima i zato što sam podnio prijavu Kantonalnom tužilaštvu što je kao nanijelo štetu ugledu IZ. A, recimo, nad Krajinom su dupli aršini kad su u pitanju grijesi. Neko može učiniti šta hoće, ako je poslušnik muftije Makića, on i dalje radi, a ako neko  nešto učini što je u suprotnosti s muftijinim željama, on će biti sankcionisan. Nisam hodža zapisničar, nisam kockar, nisam bludnik, nisam pedofil, nisam nosio pušku protiv ove države… Ja sam se borio za ovu državu i sad ispaštam, i ja i moje džematlije kojima je uskraćeno osnovno ljudsko pravo, a to je da budu članovi IZ.

Šta oni poručuju takvim svojim ponašanjem?

Ko god drugačije misli od njih, smatraju ga neprijateljem zajednice jer su oni sebe poistovijetili sa zajednicom. Svi smo mi zajednica, a oni su samo naši predstavnici. Međutim, ako ja ukažem na neke nepravilnosti, i ukažem imenom i prezimenom, umjesto da to sankcionišu, oni, konkretno u mom slučaju, šalju sljedeću poruku: Ako se iko pojavi da ukaže na nedjela, završit će razriješen kao Asmir efendija Fatkić.

IZ Vas ne doživljava kao svog, da li Vi IZ doživljavate kao svoju?

Da vam kažem, IZ je moja zajednica. Njoj sam dao najljepše godine svog života. Za IZ sam u ovih 20 godina mnogo učinio i, ma koliko oni govorili da sam ja nanio štetu, odgovorno tvrdim da štete nema. U disciplinskom postupku koji su vodili protiv mene bilo je devet tačaka optužnice, šest tačaka optužnice je nosilo krivičnu prijavu. Ja sam dan prije postupka pozvan da iz Bihaća dođem u Tuzlu pred disciplinsku komisiju Rijaseta IZ kojom je rukovodio sadašnji reis Kavazović. I da nisam otišao, ja bih morao uzeti od svoje djece pare da se branim jer bi oni protiv mene pokrenuli krivičnu prijavu. Stavljali su mi na teret svašta, između ostalog i da sam pronevjerio vitre. Oni su meni na disciplinski postupak doveli za svjedoke ljude koji su krivično osuđivani za krađu novca IZ. Ja sam im rekao dajte dovedite poštene ljude da svjedoče, a najviše me je zaboljelo kad nisu htjeli zaprimiti moje materijalne dokaze.

Vas se nisu odrekle Vaše džematlije iz Klokota, kojima je uskraćeno, kako rekoste, pravo da budu članovi IZ. Kako oni reaguju na sve ovo?

A što se tiče mog džemata, ja sam u tom džematu nekih 18 godina. Izveo sam brojne generacije vjerske pouke, uradio sa džematlijama velike projekte, gajretio, pomagao i nisam živio od tih ljudi nego sam s tim ljudima živio. I kad se ovo desilo, oni su rekli: „Ti, efendija, nećeš nigdje, ti učiš našu djecu, imamiš, imamo rezultate u radu, nema na tebe nikakvih primjedbi, mi tebe ne damo“ i napismeno, s potpisima i matičnim brojevima, njih 95 posto je potpisalo meni podršku. I pisali su nadležnima da dođu u džemat, ali se niko nije odazvao. Oni hodžaluk plaćaju na teku jer su im iz Islamske zajednice uskratili blokove koji su priznanice za hodžaluk odakle se vidi da su imamu uplaćeni plata i doprinosi. U IZ su otišli i korak dalje, napisali su jedno veliko pismo u kojem stoji da sam ja izvan šerijata hodža i da se za mnom ne može klanjati dženaza, džuma namaz itd., da se oni njima stavljaju na raspolaganje, da će oni njima naći novog hodžu i to pismo je poslato na 220 adresa s pečatom Medžlisa IZ Bihać. Članovi odbora mog džemata su pokupili ta pisma, a sve džematlije su se složile s tim, u vreću za smeće i odnijeli im u Medžlis. Prosuli su im to i rekli da mogu oni doći, ali da im ovo smeće ne smiju slati. „S ovim ste nas još više ujedinili i pokazali da niste ljudi i da se ne smijete suočiti s istinom.“

Vama su i prijetili, pokušali su Vas čak i ubiti.

Imao sam pet fizičkih napada i pokušaj likvidacije. Imao sam jedan slučaj kad sam otišao na dženazu, u srcu grada Bihaća, u vrijeme službe, dok sam se najmanje nadao, s leđa mi je prišao čovjek koji me inače prije napadao, a koji je blizak ljudima iz Medžlisa IZ Bihać, čovjek koji je osuđen na Sudu BiH za drogu, i skinuo mi ahmediju. Tada je uslijedila reakcija i došlo je do fizičkog obračuna između njega i mene. Takvo nešto nije zapisano da se ikad desilo, ni u najtežim vremenima za muslimane na ovim prostorima.

Sve to trpi i Vaša porodica, supruga i troje djece…

Mnoge stvari koje se dešavaju nastojim sakriti da zaštitim porodicu, međutim, predugo to traje. Ja nikada ne mogu zaboraviti 2008. kad moja Lejla kreće u školu i traži pola marke, a ja to nemam. Ili kad moj mali Amar zalupi vratima od frižidera i kaže da u nas i u dide nije isti frižider. Kako nije? Kaže u dide ima salame, ima sira, u nas nema ništa. Nemaju osiguranje, nemaju ništa.

Od čega živite?

Ja živim od pomoći svojih džematlija koji su prepoznali hal u kojem se ja nalazim i koji mi pomognu, dođu, zijarete, i od pčelarstva.

Danas ste izrazili svoj protest (razgovor je vođen 7. 3., op. a.) pred Rijasetom u Sarajevu. Nazvali ste Kabinet reisa Kavazovića i zamolili da Vas primi. Nije se udostojio to da uradi i Vi ste stajali pred Rijasetom sat vremena i šutili. Šta ste htjeli s tim reći?

S obzirom da sam nezakonito, na montiran način dobio otkaz, nekoliko godina obraćam se Rijasetu IZ pismeno da riješe taj problem. Oni to ne žele. Jučer je u Sarajevu bio autobus mojih Krajišnika (Na dodjeli Nagrada Duško Kondor, op. a.) koji su željeli da odu pred Kabinet Reisu-l-uleme i da blokiraju Rijaset i pošalju svoju poruku. Ja sam ih zamolio da to ne čine već da ću ja otići pred reisov Kabinet, zamoliti da me primi, upoznati ga sa stanjem i da to riješi i poslao sam ustvari poruku kao što oni godinama šute na moje zahtjeve i molbe, poslao sam mu poruku da i ja mogu šutjeti, i ovaj sam put šutio. Sljedeći put doći će moji Krajišnici, a kakve će posljedice biti, ja to ne mogu reći.