Intervju Šemsudin Gegić

  • Facebook
  • Twitter
  • Google Plus
  • Add to favorites
  • RSS

Narodno pozorište u Mostaru, jedna od najvažnijih  kulturnih institucija u Mostaru,  prolazi kroz novu krizu. Glumci će ustvrditi i najtežu.  Ovaj put na ulazu u pozorište ne stoji katanac na vratima nego duboka podjeljenost  glumaca i direktora  pozorišta.

Da stvari neće izaći na dobro vidjelo se prilikom prve posjete policije Narodnom pozorištu. Pripadnici MUP-a HNK  pozvani su da intervenišu u zgradi Narodnog pozorišta Mostar zbog verbalno-fizičkog
obračuna čiji su glavni akteri bili banjalučki reditelj GORAN DAMJANAC, direktor NP Mostar ŠEMSUDIN GEGIĆ te šef tehnike i član Upravnog odbora FUAD REDŽIĆ.

Goran Damjanac, koji je na ovogodišnjem Festivalu komedije Mostarska liska dobio nagradu za najboljeg reditelja,  u Mostar je došao na poziv Šemsudina Gegića, novoizabranog direktora Narodnog pozorišta, koji ga je angažovao da režira predstavu Koncert za pticu rugalicu (po istoimenom Gegićevom tekstu).  Međutim, nakon nekoliko dana na probi sa glumcima saradnja je prekinuta intervencijom mostarske policije,  uz međusobne optužbe Gegića i Damjanca koji su  u medijima jedan drugoga okrivljavali za ovaj,  blago rečeno, (ne)kulturni skandal.

Taj skandal  Gegiću nisu mogli oprostiti glavni glumci Maja Zećo i Saša Oručević.
Maja Zećo jedna od najnagrađivanijih i najboljih mladih glumica u regionu vratila se iz Sarajeva u Mostar kako bi pomogla matičnom pozorištu.  Slično je uradio i njen kolega Saša Oručević koji je odbio ponudu nekih  od najvećih pozorišta iz regiona da bi se borio za svoje mostarsko pozorište.
Ubrzo su Maja i Saša postali simboli borbe za povratak nekadašnjeg slavnog pozorišta ali i nekadašnjeg Grada.  Mostarska djeca u borbi za Mostar kakav je nekada bio.

Direktor Narodnog pozorišta Mostar Šemsudin Gegić  u otvorenom razgovoru za portal tačno.net govori o svom radu, mostarskim glumcima,  o “lokalnim ” redateljima  te  planovima  za Narodno pozorište.  

 

Razgovarao: Amer Bahtijar

 

Gospodine Gegiću, možete li nam ukratko predstaviti Vaša umjetnička dostignuća? Kritičari Vam prebacuju da nemate ni jedno relevantno pozorišno priznanje.

* Iako ste se već na prvom pitanju pozvali na kvazi(quasi)kritičare, odgovoriću Vam : Napisao sam i do sada režirao dvanaest originalnih pozorišnih drama (Ruho, Sarajevska trokuka, La dote, Veseli događaji, Trofejne noći, Fundamentalist ili Tajna mlade udovice, Dobrovoljni davaoci kr(i)vi, Ballo di Genetico…) izvedenih na Velikim scenama respektabilnih profesionalnih pozorišta NP Sarajevo (2), Pozorište mladih Sarajevo, NP Zenica(Bosanko NP Zenica), NP Mostar(4), Teatro Franco Parenti, Teatro Galleria Toledo, Teatro Verdi…, scenarista i reditelj tridesetpet dokumentarno-igranih, dokumentarnih, kratkih i tv filmova, secenarista i reditelj pedesetak tv emisija i reportaža, autor i reditelj dvadesetak radio-drama – u zvaničnoj konkurenciji (selekciji) izvedenih, produciranih i prikazanih na scenama, radiotelevizijama, pozorišnim i filmskim festivalima Evrope, USA, Azije i Afrike (Sarajevo, Beograd, Dubrovnik, Plovdiv, New York, Tripoli, Moskva, Dubai, Butrinti, San Francisko, Milano, Rim, Kazan, Široki Brijeg, Palermo, Cagliari, London, Sofija, i dr. – za koja (umjetnička djela) sam do sada dobio brojne nagrade i priznanja: Golden Art Amphora, Camera Veritas, Without Retake, Award Golden Hands for Human Rights and Humanity,  Maxi Films Man of the Year Awards, The Herzegovina Sun, Palermo Top Three, Berlin Top Ten etc. i, posebno za Dramsku-pozorišnu umjetnost: Književna Nagrada Isak Samokovlija za najbolju dramu, Svjetska Specijalna Nagrada Napoli Drammaturgia in Festival za najbolji dramski tekst, Italijanske Nagrada Scena Prima za najbolju predstavu i Srebrenjak ACLI za najbolju režiju predstave, Godišnje nagrade za Dramsku umjetnost: Priznanje Zlatno Kolo i Statua Djevojka sa Une, Godišnja Nagrada Saveza novinara BiH, Ohrid JRTV Top Tri:Izbor autorske drame u antologiju Ka Novoj drami, Antologiju 100 godina Bosanske drame, Izbor Stručna literatura na akademijama i fakultetima Univerziteta u Sarajevu, Tuzli i Plovdivu, Izbor u zvanje vanredan profesor na odsjecima Gluma i Produkcija, i dr. (Ovo je kratka verzija, traženog, odgovora.) 

Došli ste na čelo Narodnog pozorišta u Mostaru koje godinama grca u problemima, no neki će ustvrditi da niste uspjeli zaustaviti negativni trend, nego da se kriza proširila. Kako komentirate te tvrdnje?

* Te «tvrdnje» su neutemeljene i zlonamjerne. Komisijski sam preuzeo funkciju direktora NP Mostar sa utvrđenim-evidentiranim prethodno načinjenim dugom od cca 240.000 KM, da bi, samo 3 mjeseca nakon toga, inspektori Federalne Poreske uprave pronašli još cca 90.000 KM prethodno načinjenih dugova i to samo za neplaćene doprinose na plaće. Za dosadašnjih 6 mjeseci kako sam direktor-umjetnički rukovodilac NP Mostar, vratio sam (platio dugove prethodne uposleničke indivudualne i kolektivne odgovornosti) od cca 30.000 KM, isplatio uposlenicima 4 plaće i jednomjesečnu naknadu za topli obrok što je još cca 140.000 KM, finansijski (pokroviteljstvom i sponzorstvom) – što znači bez novca od tranši Osnivača koje nisu dovoljne ni za mjesečne plaće, a ne za pokrivanje ogromnih naslijeđenih dugova, operativu i eventualnu produkciju. Inspekcijski organi i UO našeg Pozorišta su evidentirali i usvojili ovaj novi, evidentan, poslovni uspjeh. 

Prvi projekat koji ste radili bila je organizacija ovogodišnje Mostarske liske, za koju uposlenici kažu da je bila najgora do sada. Odnosno, da se prvi put desilo, da se od Liske ništa ne zaradi, a da se od nekih prijašnjih znalo zaraditi čak 40.000 KM. No ono što je meni kao gledatelju najspornije jesu umjetnički dosezi Liske? Nije teško dokazivo da je ovo bila najgora Liska do sada. Nekada smo gledali Zagrebačko pozorište Exit, dok smo ove godine imali prilike gledati po mnogima potpuno irelevantna pozorišta, osjećate li se odgovorenim za to?

* Ovogodišnji 10. MFK «Mostarska liska» je, uprkos (ne)selektivnom izboru predstava(!?), finasijski pokriven i u kasi Pozorišta je ostalo (višak) zarađenih cca 13.000 KM koje smo nadomirili za isplatu pune plaće za novembar i isplatu toplog obroka za mjesec oktobar. Što se tiče umjetničke kvalitete predstava za koju ste Vi konstatovali da je upitna, ne može i ne smije biti adresirana na mene, već na prethodno rukovodstvo NP-a, direktora Š. Aljića i umjetničkog direktora S. Oručevića za vrijeme čijih su mandata predstave prijavljivane i pozivane. Jedina predstava koju sam ja pozvao-izabrao bila je predstava NP Republike Srpske «Lijepi, Jaki, Veliki» koju je respektabilni međunarodni žiri nagradio «Velikom liskom» za najbolju režiju.    

Zadnja predstava Koncert za pticu rugalicu čiji ste autor, a gdje režiju potpisuje Irfan Mensur izazvala je žestoke reakcije. Možete li nam objasniti kakve logike ima da se angažuju glumci sa strane koje su, opet kažem po mišljenju mnogih potpuno irelevantna glumačka imena koja ne mogu napuniti pozorište, a kojima morate platiti honorar, putne troškove, smještaj, te isto uraditi prilikom svake naredne reprize. Nije li nelogično da dovodite potpuno anonimne glumice, a da u predstavi nemate prvakinju Narodnog pozorišta u Mostaru Majo Zećo?

* Prvo: Moja ugovorna obaveza sa NP Mostar je da u jednoj kalendarskoj godini, bez naplate autorskog honorara, prvo ovom Pozorišu dam jedno svoje autorsko djelo (tekst ili režiju); Drugo: Moj originalni tekst drame «Koncert za pticu rugalicu», prije inscenacije, dobio je izuzetno pozitivne recenzije i preporuke za izvođenje od strane 3 regionalna eminentna recenzenta – D. Bošković, I. Muratspahić i M. Bićanić, a nakon toga i usvojen od strane Umjetničkog savjeta našeg Pozorišta; Treće: Veoma važno – Uposlenica NP Mostar Maja Zećo ni po rješenju, ni po rezultatima, ni po sistematizaciji nije i ne može biti, kako je Vi nestručno i neozbiljno titulirate, «Prvakinja». Voljom prethodnog direktora g. Aljića, dotična uposlenica, znatno prije ispunjavanja uslova(!?), «uživa» rješenje na «Glumica I», a svojom voljom, odlazeći na bolovanje, izašla je iz podjele već tokom prvih-čitaćih proba predmetne predstave. U tom trenutku, svi mi-nas 40 okupljenih oko projekta, tim njenim postupkom bili smo dovedeni «pred svršen čin» (u Pozorištu više nismo imali nijednu glumicu koja bi je zamijenila(!)), ali kasnije, angažmanom glumice-vanjske saradnice (G. Džepina iz Zagreba) i njenim, po svim ocjenama, veoma dobrim umjetničkim doprinosom predstavi, shvatili smo da smo uspješno prevazišli situaciju u koju smo bili dovedeni. A što se tiče Vaše «opaske da smo angažovali irelevantna glumačka imena», shvatam kao Vašu nedovoljnu informiranost (ne želim je usporediti sa zlonamjernost), jer i «pozorišna periferija» poznaje i decenijama je uživala u brojnim majstorskim i maestralnim bravurama angažiranih glumačkih imena iz regije. I kad se sve sabere, takvi-kakvi su, a izvrsni su, nisu koštali ništa više nego što nas (NP Mostar) koštaju dva glumaca (M. Zećo i S. Oručević) koji uredno primaju plaću i, u zadnje dvije godine, (po)najmanje igraju u «svom» Pozorištu. Što se tiče budžeta predstave «Koncert za pticu rugalicu», pokrovitelji i sponzori su u njenoj kvaliteti prepoznali i svoj interes, tako da je produkcija predstave, bez i jednog feninga tzv. Osnivačkog novca, produkciono-finansijski zaokružena i pokrivena.         

Nakon što ste došli na čelo Narodnog pozorišta smijenili ste sa mjesta umjetničkog direktora jednog od najtalentovanijih glumaca nove generacije Sašu Oručevića, te na isto mjesto postavili sebe samoga. Nije li to klasični sukob interesa?

* Dotičnom glumcu, S.Oručeviću., uposleniku NP Mostar, 2 mjeseca prije nego ću ja biti Javnim konkursom izabran i imenovan direktorom-umjetničkim direktorom  Pozorišta, istekao je jednogodišnji «mandat» Umjetničkog rukovodioca NP Mostar kojeg mu je «darivao» prethodno direktor Š.Aljić. (Dokument se nalazi u Protokolu NP.) I to «imenovanje» protiv Pozitivnih zakonskih i internih propisa! Jer, Umjetnički rukovodilac-direktor je umjetnik koji, pored visokog obrazovanja u struci, mora da ispunjava i zadovoljava visoke umjetničke (i moralne) standarde i stručne uvjete (reference) jednog Prvaka drame ili, ako nema takvoga, ako je glumac u izboru, onda, jedan Glumac I sa bogatim glumačkim iskustvom i relevantnim nagradama i priznanjima. A dotični uposlenik S.O. nije imao i još uvijek nema sve od toga: On ne ispunjava ni uslove da bude Glumac I (nema, Pravilnikom određenih, najmanje 5 godina radnog iskustva od diplomiranja) što dotičnom nije smetalo da do sada «baštini» novčanu nadoknadu (plaću) u visini kojom je to mjesto Sistematizacijom i Pravilnikom o radu procjenjeno i naknadu za Umjetničkog rukovodioca!? Također, nisam ja, kako mi imputirate, «postavio sam sebe za Umjetničkog direktora», naprotiv, UO NP Mostar, nakon što me većinom glasova (3) (protukandidat mi je bio upravo S. Oručević, sa, kako su kasnije «procurile» informacije jednom-jedinom «stručnom referencom-preporukom o (časnom) učešću u ratu» i njemu, po izjavi jednog od članova UO-a, 2 solidarna glasa ) imenovao direktorom-umjetničkim rukovodiocem NP Mostar sa ugovornim obavezama za period od 4 godine.

Nedavno su Vas glumci NP u Mostaru optužili za više stvari, pa krenimo redom. Da li u oktobru mjesecu zadovoljavate uvjete za mirovinu, te da li zbog Vašeg ponašanja može NP Mostar da ostane bez glavnih glumaca Maje Zećo i Saše Oručevića?

* Kada sam se, na osnovu višegodišnjih poziva brojnih uposlenika NP-a i pojedinaca-predstavnika naših Osnivača da se prijavim na Konkurs i dođem pomoći Pozorištu, i odlučio doći u Mostar (gdje sam prije 8 godina, za svoje i zadovoljstvo porodice, kupio kuću i o kome sam, u pozorišno-filmskoj-rtv formi, do sada podario svojih 17 djela motivisanih Mostarom i Mostarcima), upoznao sam nadležne i odgovorne da imam, tada, nepunih 61. godinu života i 39 godina i 4 mjeseca radnog staža, te da provjere ima li zakonskih smetnji za, eventualan izbor na konkursno mjesto direktora Pozorišta. Odgovor njima i meni je da Zakonski akti PIO-a i interni Akti Pozorišta ne predviđaju smetnju takvom činu i da je sve stvar dogovora Osnivača, UO-a i mene-u slučaju izbora. Na drugi dio pitanja, odgovoriću Vam kratko i odgovorno: «Zbog svog neprofesionalnog i prema ovoj respektabilnoj Ustanovi nedoličnog poslovnog ponašanja, samo uposlenici (nikako glavni glumci, kako ih titulirate, a to sam prethodno obrazložio) koje pominjete, ako nastave sa takvim ponašanjem, mogu oni, eventualno, ostati bez NP Mostar! Nikako suprotno i ni u kojem slučaju zbog mog dosadašnjeg, prema uposlenicima, Ustanovi i Osnivačima, pozitivnog i odgovornog ponašanja.       

Dirktor ste NP u Mostaru, šta je sa mostarskim glumcima Damirom Markovinom, Sergejom Trifunovićem, najboljim izdankom mostarske akademije Zoranom Josićem? Da li ste ih zvali i nudili neku saradnju? Te šta je sa Tanjom Miletić Oručević, koju pozorišni kritičari smatraju jednom od najboljih pozorišnih redateljica u bivšoj Jugoslaviji, koja je doktorirala u Pragu? Da li je potrebno uz takva glumačka i redateljska imena zvati redatelje i glumce sa strane i davati ih velike honorare koji dostižu iznose od 10.000 KM?

* Što se tiče glumaca koje pominjete, nije isključeno da se, ako to bude na obostrano zadovoljstvo i u obostranom interesu, ostvari neka vrsta saradnje. Kada je u pitanju «novo ime sa poznatim prezimenom Oručević (čast pojedincima)», moram Vam priznati da ja nisam čuo, ili pročitao, potvrdu  Vašoj konstataciji da je «kritičari smatraju jednom od naših najboljih rediteljica»(!!!). Možda griješim što Vam ikako odgovaram na ovo pitanje, ali u jedno  ne griješim: relevantna pozorišna kritika ne djeluje ishitreno i nikoga, baš nikoga, na početku karijere ne proglašavaju najboljim! A rediteljica koju pominjete je samo jedna u nizu reditelja(ica) koja je doktorirala (usavršila se u struci), koja je imala evidentiran pojedinačan uspjeh, a, nama iz struke je poznato, i poneki umjetnički fijasko. (Čitaocima i Vama na znanje: I ja sam prije 16 godina usavršio znanje i praksu multimedijalne režije u Milanu, a prije i poslije toga imao brojne uspješne i poneki manje uspješan projekat sa ličnim-autorskim potpisom.)    

Najavili ste vraćanje Narodnog pozorišta Mostar u vrh bh glumišta ove sezone. Ko su redatelji koji će režirati ove godine u NP Mostar? Ima li tu Olivera Frljića, Ivice Buljana, Selme Spahić, Tanje Miletić, Harisa Pašovića, Dine Mustafića?

* Regionalni mediji i profesija su već, zahvaljujući nama koji smo svo svoje umijeće dali našem Pozorištu, apostrofirali povratak NP Mostar na «staru respektabilnu poziciju». Za razliku od lokalnih imena koje pominjete, ja sam jedan od onih koji su svojim djelima, od prije 25 godina, stvarali i osiguravali NP Mostar i nama-dramskim piscima i rediteljima, tu ex.YU respektabilnu umjetničko-produkcionu poziciju! (Usput: Na FDU (pozorišta, filma, rtv) u Beogradu, Šemsudin Gegić je diplomirao ocjenom 10 (deset) upravo na i u NP Mostar.) Ako Osnivači riješe finansijski status NP Mostar, sigurno će od naredne sezone na njegovoj sceni režirati samo najbolji reditelji i oni koji su se, uz mene, jedini odazivali pozivima i usuđivali da sa polu-profesionalnim poratnim ansamblom ovog pozorišta, ipak, urade gledane i zapažene predstave. Potpomognuti glumačkim bardovima, mojim saradnicima i prijateljima, nažalost  rano preminulim Zoranom Bečićem, Žanom Maroltom, te živućim izvrsnim glumicama Snežanom Savić, Irinom Dobnik…    

Imamo informaciju da ste ignorirali mogućnost saradnje sa Oliverom Frljićem?

* Nevjerovatno(!?) koliko ste pogrešno i neistinito «informirani» (da ne kažem obmanuti)! Cijenjeni kolega Oliver Frljić i ja se i ne poznajemo lično, nismo imali niti jedan susret ili razgovor, osim što mogu izjaviti da su neki moji bivši (diplomirani) studenti imali čast i zadovoljstvo raditi sa izuzetno darovitim kolegom rediteljem Frljićem.

Šta nas očekuje na narednoj Lisci? Hoćemo li gledati Atelje 212, JDP, Teatar Exit ili ćemo gledati ove koje smo gledali ove godine?

* Da je mojim dolaskom na čelo ove ugledne pozorišne Kuće i Mostarske liske (naravno i doprinosom uspješnoj realizaciji Festivala od strane velikog broja uposlenika našeg Pozorišta), ipak, vraćeno povjerenje i podignut profesionalni rejting, govori u prilog činjenica da su nam ovih dana (6 mjeseci prije novog Konkursa i selekcije (!)) iskazali zanimanje i svoje predstave već kandidirala respektabilna Pozorišta iz Srbije, Hrvatske i, zanimljivo, po prvi put iz Makedonije!  

Na kraju da Vas pitam NP Mostar je finansirano od strane poreskih obveznika, da li dopuštate da ipak oni imaju pravo birati da u pozorištu gledaju svoju djecu koja su već osvojila brojne nagrade poput Maje Zećo i Saše Oručevića, da gledaju svoje redatelje poput Tanje Miletić ili smatrate da nije tako?

* Poslovnu i repertoarnu politiku u svakom profesionalnom pozorištu (pa i našem) planiraju, vode i za nju odgovaraju direktor, umjetnički direktor i Umjetnički savjet – Imajući odgovornost prema Osnivaču  (posredstvom UO-a) i poštujući interes domaće publike (sa US-om).  U predstavama koje su trenutno na repertoaru Pozorišta upravo igraju, kako Vi kažete,  «djeca poreskih obveznika». (Nauk: A reditelje mogu (možete) gledati na ulici, u kafani… A samo njihova rediteljska djela i scenska rješenja na sceni.) O imenima iz pitanja i nekim njihovim, kako Vi navodite, «brojnim nagradama», prethodno sam odgovorio. Izuzev slijedećeg, čime završavam odgovore na Vaša, sve do jednog, s odiumom(!?) meni postavljena pitanja: Kao predsjednik Žirija prošlogodinjeg izdanja Festivala «Mostarska liska», predložio sam cijenjenim kolegama iz Žirija da u znak podrške mostarskom Pozorištu i pravilnom profesionalnom razvoju mlade i nedovoljno iskusne glumice, Veliku lisku, kao presedan, dodijelimo Maji Zećo! I to sebi ne mogu oprostiti, jer sam, svjesno, naveo kolege da prihvate moj prijedlog i podrže tu moju profesionalnu (po)grešku. Zbog čega im se ovom prilikom javno izvinjavam.      

 

 

O Kolumnistu amer-bahtijar