Na temu bošnjačkog nacionalizma, kako se on manifestira te koji su njegovi pojavni oblici za Tačno.net pisat će politolozi i univerzitetski profesori sa područja bivše Jugoslavije. Feljton o bošnjačkom nacionalizmu započinjemo tekstom univerzitetskog profesora Vahidina Preljevića.
Huliganski napad, nalik onome iz filmova, koji se dogodio u Stocu, kada su četvorica mladića presretnuta, a potom premlaćena, otvorio je pitanje koliko će dugo političke strukture u BiH dopuštati i na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Bez obzira na ishod hrvatske poslijeizborne zavrzlame, Dragan Čović i hrvatski radikali u BiH mogu slaviti. Možemo! će i u sljedećem sazivu Sabora ostati jedina politička snaga koja ne dijeli konsenzus oko sadašnjeg odnosa Hrvatske prema BiH, ali snaga Možemo! u tom je kontekstu posve minorna: može se očekivati da će nova hrvatska vlada, kakva god bila, u najbolju ruku nastaviti dosadašnju politiku, a u lošijim raspletima možemo očekivati i dodatna zaoštravanja sa susjednom zemljom.
Sergej dolazi u jedan prilično raspadnuti sistem, u kojem čelnici Fudbalskog saveza selektore troše kao muštikle i paravan su im za njihove neuspjehe. Tu nema bilo kakve odgovornosti jer se, realno, radi o opskurnim likovima, koji opet, ruku na srce, oslikavaju stanje u kojem se mi kao društvo nalazimo. Uz to, Barba ima historijat sukoba s njima, ali Džedaj, kako nas George Lucas uči, ne smije biti vođen osvetom, nego uspjehom nacionalnog tima.
“U samo nekoliko sati 16. aprila 1993. oko 116 stanovnika Ahmića, seoceta u srednjoj Bosni, pobijeno je, uključujući žene i djecu, a njih oko 24 je ranjeno; uništeno je 169 kuća i dvije džamije. Žrtve su bili Muslimani – civili.”
Hrvatska je tako, zaslugom vlastitog predsjednika Republike, pred neizvjesnim razdobljem koje može rezultirati dvama politički raspletima, od kojih nijedan nije dobar: nastavkom koruptivnog klizanja k autokraciji koje je posljednjih osam godina predvodila vlada Andreja Plenkovića, ili zbrkanom neizvjesnošću nekakve desno-lijeve vlade Zorana Milanovića, bivšeg ljevičara koji sve više sliči Donaldu Trumpu.
Ostat će zapisano u turbulentnoj historiji ovih prostora da su tog petka, 12. aprila, tačno u podne, Baščaršijom prošetali predstavnici bošnjačkih stranaka iz regiona, na čelu sa domaćinom Elmedinom Dinom Konakovićem, liderom Naroda i pravde, te ministrom vanjskih poslova BiH. Pratili smo skup i u nastavku slijedi reportaža sa događaja koji je obilježio jedan petak u našim i vašim životima.
Nepostojanje federalnog Zakona o šumama, neuređenost upravljačkih struktura šumarskih preduzeća te pogodovanje pojedincima samo su neke od olakšavajućih okolnosti za bjesomučnu sječu šume na području Federacije BiH. Dok u devet kantona postoje Zakoni o šumama, zbog straha čiji će kadrovi biti instalirani u šumsko preduzeće, HNK jedini nema takav zakon.
Velika razlika između Bosne i Hercegovine i etnički složeni zemalja Evrope poput Švajcarske ili Belgije susjedi ne prijete nestankom i teritorijalnim komadanjem ,ni među najradikalnijim francuskim desničarima ne pada napamet okupirati frankofoni dio navedenih zemalja,dok se naprotiv iz susjedstva redovno u različitim formama mogu čuti brojne izjave o diobi i nestanku BiH.
Zato je najavljena Rezolucija o genocidu u Srebrenici značajna, ne da bi potvrdila priznate i presuđene činjenice već prije svega da politički i etički upozori cijeli svijet radi budućnosti da se ne dozvoli jednoj grupi u društvu da negira iskustva druge, da manipuliše historijom na takav način da ošteti marginalizovanu grupu i opravda nasilje počinjeno nad njom, čime se sigurno postavljaju temelji za ponovno nasilje i viktimiziranje.
Kad je u pitanju ono šta se želi prirediti – zar očekivanje od Sarajeva da ih okupi ne podsjeća na zagledanost u Srbiju Milorada Dodika, a smatraju BiH kao svoju maticu na slične konstrukcije pomoću kojih je Hrvatski narodni sabor Dragana Čovića produžena ruka Hrvatske u BiH? Da li se ovim legitimiziraju pojave kao što je HNS ili predstojeći “Vaskršnji svesrpski sabor”, te da li se isključivanjem naivnih predstavnika multietničkih stranaka i izostankom njihovog protivljenja ovoj ideji definitivno pristaje na etnonacionalne, odnosno plemenske modele odlučivanja i upravljanja?
Prema procjenama Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.
