Euro perspektive

Rijad Durkić
Autor 28.1.2012. u 13:03

Euro perspektive

Budućnost ove države taoc je strategije naših političkih elita po kojoj oni maksimiziraju vlastiti profit samo dok država ostvaruje ovaj nivo stagnacije, jada i beznađa. U drugačijim okolnostima, sa nekim drugim pravilima igre, naše elite zadesila bi sudbina Ive Sanadera ili još gora.


Na jedno važno pitanje Hrvati su dali pozitivan odgovor. Iako je opipavanje sedmicama koje su prethodile referendumu bilo sumnjičavo, konačni rezultat je pozitivan. Rezultat nije ni mogao biti drugačiji u ovim našim zemljama koje prema Evropi i onom što ona nosi bježe iz vremena i prostora jednoumlja, rata i poraća, tranzicijske kriminalne vlasti i društvene neizvjesnosti. Euro-skeptičnost potire saznanje da ovaj region nema drugi put, ni alternativu, već samo integracije kao jedini pozitivan scenario vlastite budućnosti.

Hrvatska vać sad jasno vidi plodove svog višegodišnjeg rada na tranfsormaciji i uređenju društva i države po najstrožijim kriterijima. Više od svega tome svjedoči ponašanje pravne države u postupcima protiv kriminala najviših državnih čelnika, političkih stranaka i istaknutih pojedinaca. Otvaranje takvih procesa bili su konačni ispit zrelosti jednog kandidata.

Dosadno je pratiti reakcije bh političara na zbivanja u Hrvatskoj. Niko nije rekao ništa vrijedno spomena, a posebno nije dao odgovor na ključno pitanje. Koji su razlozi da je Hrvatska po pitanju evropskih integracija toliko uspješna u odnosu na svoje prve komšije? Ko je odgovoran pa je Bosna i Hercegovina na začelju liste zemalja koje idu prema Uniji? Iza nas su samo oni koji ni ne žele biti dio Evropske unije.

Odgovor na ovakva pitanja niko nije ni pokušao dati, jer pitanja niko nije ni postavio. Kod nas postoje teme koje je bolje i ne spominjati. Politička odgovornost, lična i kolektivna, jedna je od tih tema. Da se pitanje i postavi, alibi za evidentni višegodišnji neuspjeh našao bi se u papirima, ustavu, sporazumu, amandmanima. Kod nas je mrtva priroda uvijek jača od čovjeka, jer čovjek ne želi ili ne zna da je mijenja.

Dok komšije postaju evropski faktor naši političari ne mogu da dovrše proces imenovanja državne vlade. Posao koji je trebalo završiti prije godinu dana još uvijek izmiče iz ruku onima koji ni ne žele da isti posao urade. Bez vlade niko ni za što nije odgovoran. Sve ostaje u idealnoj domeni, onoj gdje dominiraju stranački pregovori i podkusurivanje.

Najgore od svega je saznanje da kod nas političke elite nemaju koncenzus ni prema jednoj ključnoj temi bh budućnosti. Koncenzus je postignut isključivo oko želje za trajno održavanje ovakve društveno političke pat pozicije koja koristi samo njima. Kako onda iko normalan može očekivati neki napredak?

Budućnost ove države taoc je strategije naših političkih elita po kojoj oni maksimiziraju vlastiti profit samo dok država ostvaruje ovaj nivo stagnacije, jada i beznađa. U drugačijim okolnostima, sa nekim drugim pravilima igre, naše elite zadesila bi sudbina Ive Sanadera ili još gora.

Kako ozbiljni integrativni procesi moraju donijeti i jačanje pravne države, tako ćemo se još načekati na takvo što. Siroti narod koji jedini nešto može preokrenuti, protresti, iznova početi, samo šuti i zbunjeno gleda. Sve mu je daleko, nejasno i neshvatljivo. Bolje lokalni kriminalac u ruci, nego Evropa na grani.

Rijad Durkić
Autor 28.1.2012. u 13:03