Fra Ivo Marković: Križ nad Mostarom je pobjednički menjik-međaš da Mostar pripada kršćanima

  • Facebook
  • Twitter
  • Google Plus
  • Add to favorites
  • RSS

Biskup Ratko Perić u Crkvi na kamenu br. 3 od ožujka 2012. na str. 28-29. pod naslovom Fra Ivo, ne stidi se Jubilarnog križa, reagirao je na moj članak Kaos ili novi Jeruzalem objavljen u Danima od 11. XI. 2011.

U reakciji biskup Perić zaobilazi predmet spora, spornost križa nad Mostarom i toranj franjevačke crkve u Mostaru kao političku zloporabu svetih znakova za obilježavanje teritorija i prijetnju muslimanima da nisu dobrodošli u Mostaru, pa prelazi sa spora (ad rem) na osobu (ad hominem), i nastoji diskreditirati autorovu osobu kao relativistu i otpadnika.

Reagiranje svakako zaslužuje osvrt.

U uvodu biskup Perić piše da sam članak objavio u Glasniku antifašista. Članak je objavljen u Danima i preuzet na desetak raznih portala, a za taj Glasnik antifašista niti sam kada čuo, niti ga vidio, niti su od Dana ili mene tražili dopuštenje za preuzimanje članka, niti znam kako je tamo članak prenesen.

Nevjerojatno je da biskup Perić čita Glasnik antifašista, a da ne pogleda popularne Dane. Sigurno je u današnjim uvjetima mogao saznati gdje je članak izvorno objavljen, ali mu to nije trebalo, naprotiv antifašizam je dobro došao.

To je zacijelo intonacija i konotacija s porukom potrebna biskupu Periću koja se provlači kroz svu reakciju: Ja sam fra Ivo, bosanski franjevac koji objavljuje u Glasniku antifašista, dakle udruženjaš, antifašist, komunjara, otpadnik, u svakom slučaju onaj drugi, njihov, tuđi, nije naš, dakle nisam iz našeg tora, biskupova stada, nisam ljuti Hercegovac ni Hrvat, pogotovu ne HDZ, ajmo pošteno  nisam ustaša, ne mrzim muslimane, ne čitam poskok.info i Večernji list itd.

Sva se biskupova intonacija pogotovu vidi iz podnaslova Relativizam i sljedećeg pitanja: „Je li fra Ivo namjerno nedorečen da bi mogao otvoriti vrata osudljivu relativizmu?“ To je prava etiketa odmah na početku, najgora što se u suvremenom katoličanstvu može prilijepiti na čovjeka da ga se diskreditira, da mu se oduzme vjerodostojnost osobe i dobar glas. Relativist: čovjek za kojega nema neporecive istine, ni autoriteta, anarhist.
Sav pontifikat Benedikta XVI. intoniran je borbom protiv relativizma kao najopasnijeg zla suvremenog trenutka.

No, pogledajmo biskupovu argumentaciju. Biskup osporava moju tvrdnju da je Crkva naučavala da Bog govori samo u Isusu Kristu, nego, napominje, i u prorocima, a onda nastavlja ispovijest Crkve da je Isus jedini Spasitelj, upravo najveću suvremenu poteškoću koju je prelomila Deklaracija II. vat. sabora o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate, o čemu ja zapravo i govorim u članku.

Čemu druge religije i što će nam odnos prema njima kada je Isus jedini Spasitelj, samo ih onda sve treba obratiti i učiniti svijet jedinim katoličkim. I onda biskup učiteljski ispovijeda da je Isusu jedini Spasitelj i navodi učenje Crkve o tome kao tobože da ja to ne vjerujem ili relativiziram. Taj kopernikanski prijelom Nostra aetate biskup Perić neće ni da shvati ni prihvati, on ostaje na misionarstvu utemeljenu na tradiciji kršćanskog imperijalizma, a ja se sa svojim Saborom i Crkvom žive vjere i teološke otvorenosti vraćam nadahnuću Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista. U nedavnoj obljetnici Nostra aetate došlo se do tako reći teološkog konsenzusa da tu Deklaraciju
saborski oci nikada ne bi izglasali da su pretpostavljali kakve će posljedice izazvati.

Sabor se nimalo nije otklonio od predaje vjere Crkve, a s Deklaracijom Nostra aetata Crkva se spasenjem u Isusu Kristu okrenula zagrljaju svega svijeta, svih religija, uvjerenja i svih ljudi. Biskupe Periću, nemam ja problema sa skladom moje vjere s vjerom moje Crkve, iskreno i bez poteškoća je ispovijedam, ali imam problema s crkvenim silnicima koji od učenja Crkve prave pendrek za discipliniranje onih koji ih demaskiraju i ukazuju kako zlorabe Boga, vjeru i Crkvu za svoje prizemne ciljeve.
Potom biskup Perić u svojoj reakciji podvaljuje, naime brani od mene križ Gospodina našega Isusa Krista, dostojanstvo križa, još tu podvalu potkrepljuje citatima iz Svetoga pisma i vjere Crkve, zaista to valja pogledati.

Pa sve što činim u svome članku jest da u ime svetosti križa Isusova, a sveto je ono što je odvojena za Boga i upućuje na Boga, upozorim da križ nad Mostarom i toranj franjevačke crkve u Mostaru degradiraju tu svetost, još bolje Hrvatima-Hercegovcima, protiv muslimana i inih. Biskup Perić  brani od mene križ Isusov, a svoje nasilničko djelo s križem proglašava svetim činom kao što mu je svet čin i ovaj podmukli napad na moju osobu.

Toliko očitu i sramotnu političku zloporabu križa biskup Perić brani Biblijom, Bogom, vjerom Crkve. To je strašno. Biskupe Periću, dopustite da Vam naviještam: Isus je otišao na križ da demaskira lažnu svetost nasilja, jer je tajna nasilja u tome što svako nasilje sebe proglašava svetim, u ime Božje, a zapravo je svako nasilje dijabolično. I onda se nakon te Isusove dosljednosti do smrti na križu pokazalo Božje djelo na Isusu: Bog ga je preuzvisio i darovao mu ime, ime nad svakim imenom (usp. Fil 2,6-11). Biskup Perić brani vjeru Crkve, Isusa i njegov križ od mene, nevjerojatno!

Smijem reći da je moj prijatelj pjesnik Mile Stojić spjevao jednu od najlucidnijih pjesama o Isusu uopće, a pogotovu u ovom aktualnom trenutku, i ja milim sa Milom Stojićem njegovu Molitvu: „Isuse moj / zaštiti nas od onih koji te štite / obrani nas od onih koji te brane … zaštiti nas od onih koji te štite / jer njihove riječi zvone zveketom zlatnika /dok licitiraju tvojom mukom, dok te sažaljevaju /kažu jadni naš gospod, umro je mučeničkom smrću / kao da si ti netko dostojan sažaljenja / a možda si se ti toj smrti radovao / i otići što prije iz svijeta u kome oni kroje pravdu“ (pjesma je u prilogu). Nisam pitao Milu za uvjerenje, je li ateist, agnostik, ili kako vjeruje, znam da ne može biti vjernik nikakve ideologije i da traži Boga najiskrenijeg srca. Žao mi je što Mile i brojni slični njemu nemaju šanse živjeti svoju vjeru u Crkvi biskupa Perića i zbog sramotne zloporabe križa nad Mostarom, kakav je bio u Počitelju, s takvim su križevima okružena sva muslimanska naselja u Bosni.

Osjećam se pozvanim i poslanim tim ljudima, vjerujem da im otvaram vrata univerzalne Božje ljubavi i ovom obranom dostojanstva križa Gospodina našega Isusa Krista od biskupa Perića Ratka.
Biskup Ratko Perić biskup je jedne od najsablažnjivijih biskupija u svijetu. U njegovoj Mostarskoj biskupiji žive franjevci ekskomunicirani iz Katoličke crkve samo zato što su se suprotstavili bezobzirnom nasilju biskupa Perića da ih istjera iz života koji su jedino znali živjeti, iz stečevine koju su stekli svojim i radom svojih prethodnika, iz suživota s vjernicima koji ih je činio sudbinski povezanim. Dobili su ulaznicu u pakao s potpisom biskupa Perića samo zato što su htjeli biti dosljedni u otporu nepravdi, poniženi su i odbačeni.

Prije 10-ak godina na jednom ručku kod kardinala Puljića molio sam biskupa Perića da prihvati posredovanje skupine iskusnih katoličkih stručnjaka za rješenje sukoba, ali je bespogovorno odbio uz tvrdnju da tu nema problema, nego sam neposluh franjevaca, kako već reagiraju diktatori svih totalitarnih sustava (izvadak o tome iz intervjua Dnevnom listu je u prilogu). I sada vratolomna paradoksa: biskup Perić govori o dijalogu, s muslimanima, pravoslavcima, s ljudima drugih religija.
Čovjek koji samo zna diktatorski naređivati, parlamentu kakve će odluke donositi, spreman je oktroirati sav život, ali sići među obespravljene, među one koje njegove naredbe sputavaju, koji su žrtve sustava koji se oslanja na njega, to ne zna, za to je izgubio svaki smisao.
Već u Bibliji postojala je stalna podjela u vjeri po osloncu na Zakon ili na Savez s Bogom. Vjernici Zakona, hramsko i sinagogalno svećenstvo i vlast, redovito su upadali u legalizam, liturgizam i formalizam i zlorabili vjeru za svoju moć, a proroci su vraćali živoj vjeri Saveza, srca, duha, obraćenja i bili redovito proganjani i ubijani od svećenika i društvenih moćnika. Tako je i Isus završio, osudila ga je sinagoga s prvosvećenikom Kajfom i predala rimskoj vlasti s Pilatom. Sada u Korizmi mi kršćani razmatramo taj Isusov križni put. Ne bi Isus danas bolje prošao u Mostaru s biskupom Perićem da vidi onaj križ i toranj u njegovo ime podignut. Franjevci u Crkvi imaju smisao samo ako su stalni povratak evanđelju Isusa Krista, ako su izazov i poziv na evanđelje Crkvi Zakona, legalizma, formalizma, teokratskog totalitarizma.

Nadam se da s ovim odgovorom biskupu Periću vršim svoju franjevačku misiju.

U Sarajevu, 11. ožujka 2012.

U prilogu:

1. Reakcija biskupa Ratka Perića u Crkvi na kamenu br. 3 od ožujka 2012. na str.
    28-29. pod naslovom Fra Ivo, ne stidi se Jubilarnog križa.
2. Ivo Marković, Kaos ili novi Jeruzalem objavljen, u Danima od 11. XI. 2011, 34-36.
3. Izvadak iz intervjua Ive Markovića u Dnevnom listu od 7. lipnja 2009.
4. Mile Stojić, Molitva.

 

1. http://www.cnak.ba/index.php?opt=20&id=48

2. http://www.bhdani.com/default.asp?kat=txt&broj_id=752&tekst_rb=9

3. Iz intervjua Ive Markovića o rješenju hercegovačkog slučaja Dnevni list od 7. lipnja 2009:

„Prije sedam-osam godina razgovarao sam s biskupom Perićem o hercegovačkom slučaju i govorio mu o aktualnoj i tada vrlo dinamičnoj znanosti i metodi rješenja sukoba. Surađivao sam u to vrijeme s uglednim isusovcem s Boston Collegca Raymondom Helmickom koji je radio na najtežim suvremenim sukobima u svijetu od Irske do Palestine. Pitao sam ga bili on uzeo hercegovački
slučaj sukoba franjevaca i svjetovnog klera, sustavno ga i temeljito obradio tako da se
sagleda cjelovitije i neovisno i da se otvore nove perspektive za rješenje toga slučaja.
Molio sam biskupa Perića da to prihvati, čak bismo za tu mirovnu komisiju sami tražili financijska sredstva. Međutim, on je uporno odbijao tvrdeći da se tu nema što raditi, zapravo da uopće nema sukoba, nego je samo problem neposlušnih franjevaca.
Mislim da je taj stav ilustrativan za sukob franjevaca sa crkvenom hijerarhijom. Ako se polazi od moći i vlastitih interesa, a ne sagleda se cjelovito stanje s poviješću, emocionalnim odnosom, interesima, nadama i perspektivama druge strane, onda dolazi do prirodne obranaške reakcije koja pokrene spiralu sukoba čak do nasilja.
Društveno i sigurnosno, sigurno nije to nimalo bezazleno. Prisjetite se tih događaja u Hercegovini s demonstracijama, zazidavanjem crkava, u Haljinjićima je snimljen don Petar Jukić s lovačkom puškom u borbenoj zasjedi protiv demonstranata vjernika. Da je crkvena hijerarhija obazrivije pristupila reformama s uvažavanjem i poštovanjem interesa i stavova franjevaca i njihove utkanosti u identitet ljudi u BiH, sigurno su se mogla naći brojna rješenja mirnije reforme na obogaćenje cjeline društva i Crkve.
Međutim, kada se nastupi s nijekanjem i prezirom drugoga, njegove misije i dostojanstva, kada se ide na uništenje jednog okvira života, onda se moraju očekivati provale nezadovoljstva, napetosti i obrane. Taj sukob je sramotan za svu Crkvu jer pokazuje da su partikularni interesi jači od kršćanskoga poslanja.“

 

4. Mile Stojić

MOLITVA

Isuse moj
zaštiti nas od onih koji te štite
obrani nas od onih koji te brane
koji te brane od mladića što u očaju hule tvoje ime
mladića sličnih tebi
zaštiti nas od onih koji te štite
jer njihove riječi zvone zveketom zlatnika
dok licitiraju tvojom mukom, dok te sažaljevaju
kažu jadni naš gospod, umro je mučeničkom smrću
kao da si ti netko dostojan sažaljenja
a možda si se ti toj smrti radovao
i otići što prije iz svijeta u kome oni kroje pravdu

U svakom slučaju ti nisi umro da bi te oni žalili
tvoja rasječena usna i danas
odbija ocat iz pehara njihove milosti
zaštiti nas od onih što siti podriguju
dok te brane od gladnih, od prezrenih
opljačkanih novih proletera i prosjaka
čije se kćerke na drumu prodaju za deset maraka
čiji mladi sinovi od bola režu vene
jer im je ukradena budućnost

Zaštiti nas od pljačkaša narodne muke
od utajivača poreza
od pedofila i krivokletnika
od novinskih strvodera
koji od tvoje probušene utrobe
i trnove krune prave udarne vijesti
od organizatora izbora ljepotica
od svećenika bordela
koji tvojim imenom ušutkavaju
gnjev ljudi koji pate

Možda je tvoja smrt bila spasenje za tebe
a ne samo nas
jer si želio što prije otići iz ove doline suza
iz ove doline kojima stoljećima vlada tek zakon jačega
zakon noža
iz ove zemlje koju nitko ne voli
a čije krvave prnje njeni sinovi
prodaju u bescjenje
želio si se sresti s licem oca
koji te je prodao razbojnicima
otišao si jer nisi htio ovakav svijet

Isuse moj
znam da više vjeruješ ružnim riječima onih što se
krvavo znoje, nego laskama licemjera
da više voliš muslimane sirote bosne
nego katolike bogatoga rima

Puno više mladiće i djevojke što su te hinjili iz svoga očaja
no krvnike što su ti podizali zlatne oltare
bio si neprijatelj svećenika i farizeja
a brat prosjaka i pijanica
radovao si se životu
stvarao od vode vino
da bi se slavila gozba rađanja
a ne ples smrti

Rekao si „tko je od vas bez grijeha nek prvi baci kamen“
Amen.

Foto Š.G.                                                  Mostar

O Kolumnistu fra-ivo-markovic