Ne pamtim luđe i sadržajnije ljeto. Obično sam svake godine u ovo doba pisao neki nemušti tekstić o nedostatku tema, godišnjim odmorima i sezoni kiselih krastavaca na političkoj sceni. Ljeto su naši političari obično nestajali sa scene. Istraživački timovi naših medija nalazili bi ih ili u hladu neke plaže na Makarskoj rivijeri ili po klinikama širom svijeta gdje bi tajno odlazili na lječenje i oporavak. Ljeto je u pravilu bilo za odmor ili saniranje zdravstvenih problema.
Sve do ove godine u kojoj je nešto naopako krenulo. Kao da je od onog ludog februarskog snijega godina nekako neobično poletjela, pa nikako da se dovuče u standardnu putanju. Ove godine sve se i bukvalno i metaforički trese i gori. Bosna se začuđujuće trese iz dana u dan, Hercegovina izgara od desetina požara. U sličnom je znaku i politička scena koja nikad do sada nije imala ovako vatreno i trusno ljeto. Ne sjećamo se ovoliko tektonskih poremećaja i pretumbacija. Ko danas može sa sigurnošću reći ko nam je vlast, a ko opozicija? Ne pamtimo veću konfuziju. Ustavni sud radi prekovremeno i vikendom.
Dok se trese i dok sve gori, Vijeće ministara ne stigne pozavršavati tekuće obaveze. Nije da su i obično redovni u izvršenju svojih poslova, ali ovo ljeto su skoro uprskali organizaciju najveće poslijeratne sportske manifestacije u našoj zemlji. Juniorsko prvenstvo u rukometu koje se treba naredne godine održati kod nas dovedeno je u pitanje jer državna vlada nije odradila svoj dio posla. Na vrijeme nisu poslane obećane garancije i odluke za carinske olakšice, tako da protokol i administracija opet idu u kontra smjeru.
Kad nema vremena za formalnosti mora da su na tapeti velike teme. Cijelo ljeto politička scena odjekuje od teške artiljerije. Tuče se iz svih raspoloživih oružja. Kod nas je lakše promjeniti državu, nego vlast. Vladajuće stranke se odlaska u opoziciju boje kao serijski ubica u Americi električne stolice. Kod nas je politika moguća samo u vlasti. Na ostale se niko i ne obazire.
Šta li nas tek čeka na jesen i za izbore, ako je ljeto tek ovakvo?! Bojim se i pomisliti. Mirno će tek biti u Mostaru, za kojeg ni najhrabriji prognozeri ne mogu tipovati kad će vreli grad na Neretvi dočekati izbore. Nijedno dosadašnje biranje nije rađeno u skladu sa ustavnim odredbama, pa dok se zakoni ne ispeglaju, sve je ostavljeno po strani. Niko se ne pita šta ćemo sa ovim dosadašnjim izborima. Kako sad mirno zaspati znajući da nam je cijelokupna dosadašnja politička igraonica bila zakonski neusklađena, neutemeljena i nepravedna?!
Narod sve mirno promatra. Niko se ne uzbuđuje previše, a i zašto bi. Kad se već svi sekiraju oko statusa Edina Džeke u Manchester Cityu, zašto bi se sekirali za sebe?! To je i onako prepušteno sudbini, pa šta Bog da.
Ono što ne izgori u seriji požara i što preživi sve naše potrese valjda je samo po sebi najčvršće i najvrijednije. Nadat se da ono što ostane na kraju ima snagu da od ove države stvori bolju nego što je ona danas.
Photo: By flight404
