Bilješka
Povezani članci
- „Pred kraj života ostajem komunista“
- Otvorenje izložbe u povodu 100 godina od rođenja Zije Dizdarevića
- Autori predstave “O Srđanu”: “Univerzalne istine teško se prihvataju, a jedna od njih je da je neko žrtva iznad svega”
- Širom Hrvatske protiv fašizma: Esej Umberta Eca čitan u 25 gradova na 40 lokacija
- Mostarci uz Srebrenicu: Skok „bez aplauza“ sa Starog mosta
- Trideset godina SARTR-a, kulturnog otpora fašizmu i agresiji
Piše: Adem Garić
Na proplanku iznad
zgrade muzeja Grada,
leže oni koji su ustali
u prošlosti bez Čovjeka.
Osunčana voda ispod mosta.
Gomile onih u svakodnevnim odjelima
prelaze sa jedne na drugu obalu
zastajkujući, razmjenjujući po neku riječ,
ono svakodnevno šta ima i kako si.
Jedni trče,
drugi posustaju
pred odlazećim tramvajem.
Treći stoje daleki,
naslonjeni na bijelu ogradu.
Desetak njih
ne obazirući se na rijeku
čavrljaju o koječemu,
– o zdanju što se izvilo kroz vrijeme,
– o pucnju koji ne zaobilazi čitanke,
(jednu, drugu i treću)
– o Eugenu Savojskom,
– o ožiljcima na licima okolnih zgrada,
– o prolomu oblaka i pljuštanju granata,
– o parkovima bačenim u pećnice,
– o plamenim jezicima na krovima kuća,
– o budnom oku na Trebeviću,
– o četveronošcima na ulicama
A možda se samo raspituju
o noćnom životu,
o dobrim restoranima,
o ćevapima
i pubovima sa jeftinom pivom…
Bilo kako bilo,
ništa od navedenog ne mogu izuzeti.