Darko Cvijetić: Karasevdalinke
Povezani članci
- Vek rođenja Branka Ćopića: Pisac koji je pokušavao da popravi društvo u kojem je živeo
- Promovisana knjiga ‘I zbog ovoga volim moje Sarajevo’ Zvonimira Nikolića
- 57. Internacionalni teatarski festival MESS od 30. septembra do 8. oktobra 2017. godine
- ‘Stazama emancipacije: rod i društvo’ – drugi dan Otvorenog Univerziteta u znaku feminizma
- Preminuo nobelovac Eli Vizel
- Počasne nagrade MESS-a Jasni Diklić i Fondaciji Hajnrih Bel
KARASEVDALINKE I
Zabistanom heroju
Još cakle
Ordenske sabljice.
Tako i
Mlaka voda
Po generalovim nogama
Na hidroterapiji.
U zečja prebivališta
Zavlači se:
Pogled na koplja.
Škripanje kormila.
U podnožju
Dva angela raspravljaju o vjetru.
Pred polet.
U prašini
Pljuvačka zaustavi mrave.
Noina djeca.
Nosaju korablju
Zemljom bez vode.
Moja draga.
KARASEVDALINKE II
U Ljubiji
Kada smo bili djeca
Toni Satko i ja
Jeli smo bagrem
Sjedeći na krovu garaže.
Miruje jezero –
Kap kišna na tabutu s kostima
Prstiju nečijeg oca.
Samo rukopis
U njima ostao.
(Cijedi se to jezero
Uvijek se nađu zidovi.)
Da je ostarjela
Ana Frank.
I da hrani golubove.
I da oni znaju.
Za kavez.
KARASEVDALINKE III
Anđelo
Iz rova s mojim bratom.
Anđela
Nina iz Čehovljeva Galeba.
(Po dvadesetčetiri godine.
On se raznio bombom krajem rata.
Ona izgorjela
U autu profesora glume.)
Sin moj i ja
Igramo se
Dozivanja angela.
Meni opet grlo suho
A on
Nije živ ni izašao
Iz utrobe moje žene.
Darko Cvijetić