FILOZOFIJSKA KONOTIRANJA TREBOTIĆEVE IZLOŽBE

tačno.net
Autor/ica 23.7.2015. u 10:09

FILOZOFIJSKA KONOTIRANJA TREBOTIĆEVE IZLOŽBE

Matko Trebotić „Summa mediterranea“, izložba u palači Sponza,

Dubrovačke ljetnje igre 2015

 Piše: Gradimir Gojer

Multikompleksnost Dubrovačkih ljetnjih igara u umjetničkom smislu oduvijek je bila prisutna u našoj artističkoj stvarnosti preko festivalske game u kojoj su najčešće bile dominantne glazba, pa onda kazalište, rijeđe balet, a najrijeđe likovnost (ako pod ovom riječi složenih značenja i inkantacija ne podrazumijevamo, samo i isključivo, prelijepe i likovnim značenjima prebogate arhitektonsko-povijesne ambijente Dubrovnika (?!?)

Naravno, događanja na otvorenim ljetnjim pozornicama Grada podno Srđa pratila je bogata likovna produkcija tamošnjih galerija i drugih atraktivnih izlagačkih prostora, ali nikada likovna djelatnost nije bila najdominantniji dio ponude artističkog bića samih Dubrovačkih ljetnjih igara.

Ove godine umjetničko vođstvo Duborvačkih ljetnjih igara okrenulo je list i već na samom startu manifestacije ponudilo, u okvirima svog programskog odbira, jedan hedonistički događaj, za sve one posjetitelje ove manifestacije koji temeljito ćute i redovito prate suvremenu likovnu scenu!

Veliki hrvatski suvremeni slikar Matko Trebotić dobio je elitno mjesto za svoj izlagački kliktaj!

Njegova izložba Summa mediterranea odlično se uklopila u drevnost, u likovnu kompletnu čaroliju prostora palače Sponza. Trebotićev likovni genij nije jednostavan, ponajmanje je jednoznačan, a kontinuirano je intrigantan! Velika tema Mediterana koju su najuspješniji stvaraoci u svim umjetničkim oblicima, kroz stoljeća, od Ivana Meštrovića do naših suvremenika, u književnosti na primjer Ranka Marinkovića ili, pak, Predraga Matvejevića, sa kultnom knjigom Mediteranski brevijar, pa onda romanom Kruh naš nasušni, dobiva svoju autorsku inačicu u ovoj izložbi Matka Trebotića. Usjeci, škrape, čudesnost kamenitog ambijenta, rijetko rastinje i apsolutno bezvođe surih predjela progovorili su, a paradoksalno je to (!!!?) kroz slojevite namaze kojima Trebotić ulazi u filozofijsko konotiranje na tragu svog doživljaja mediteranskog sunca, surovih realija kamenitih ploha, kako ambijenta prirode, jednako i ambijenta graditeljstva, na ovom podeoku zemaljske kugle, od jednih obožavanom, a od drugih napadanom, kroz vrijeme i stoljeća.

Temeljna filozofijska učitanost Matka Trebotića u realije Mediterana je irealna. Trebotić Mediteran doživljava puninom svoga tvoračkog bića, prije svega kroz trijumfalnu dramatiku čuda Boje. Njegove boje su irealna pribježišta snovitog, pa onda potpuno transcendentalog u odnosu na realnost Mediterana, kao takvog. Trebotićev ljudski vitalitet pokazuje se kroz njegovu artističku borbu sa slojevitom mediteranskom florom i faunom. Ta borba iznjedri na većini likovnih prizora senzaciju koja je posljedica jednog dramatično pokrenutog svijeta, bilo da on pripada unutarnjem rezoniranju Trebotića kao stvaraoca, ili mnogo rijeđe, njegovom prenošenju realnih impulsa u slikarsku imaginaciju.

Na ovoj izložbi umjetnik mediteranskih, splitskih korijena, trijumfalno otkriva čitave unutarnje svijetove svoga slikarskog genija. Trebotić je zaigran, u sljedećem trenutku rapsodičan, a već u narednim prizorima štedar, gotovo skučen sa pastoznošću svojih boja koje ritmovima unutarnjeg vibrata umjetničke magije prenosi na platno, na goleme tabloe, u kojima dominira čitava skala nijansi bjeline, sivog prizora, ali i nerijetkih, kontrastno iskazanih proplamsaja horizontalnih i okomitih, iznenadnih crvenih ili plavih odbljesaka…

Trebotićeva filozofija shvatanja Mediterana kao prostora ljudske borbe sa sunčevom kuglom, ali i hedonističnih tragova življenja u ovom prostoru očituje se tako snažnim likovnim senzacijama da sam pred platnima ovog umjetnika osjećao miris borovine i najljepše ukuse maslinovih ulja, mirisnog rogača i slasne smokve!

Metamorfoza temeljne likovnosti Matka Trebotića uspinje se kamenitim liticama, ponire usjecima i škrapama, stanuje na dnu adriatičkih voda… Jednostavno, Matka Trebotića i njegov likovni continuum treba doživljavati u umjetničkoj izvornosti, a svaki pokušaj razlaganja njegove artističke tankoćutnosti je osuđen na propast. Jer, Trebotić nije slikar nikakve naivne figuracije, već imperator u svijetu Boje, njen hedonistički, ali u krajnjem smislu i strogi primjenitelj u procesu složenih i slojevitih likovnih metamorfoza.

Ovakvog Trebotića nisam do ove izložbe u palači Sponza imao prigodu tako dubinski doživjeti, njegov svijet građen kroz, ponavljam to (!!!) čudo Boje, neodoljiv je za čitače likovnosti, koji ćute čudo preobrazbe in continuo!

Visoki tonus likovne produkcije i izlagačkog raznoglasja ovih dana u Dubrovniku, kojem pridonose između ostalog i izložbe našeg suvremenika Vejzovića i klasika Dalija, ipak najblistaviji kliktaj doživljava kroz izložbu Summa mediterranea velikog Matka Trebotića!

tačno.net
Autor/ica 23.7.2015. u 10:09