OPASNOSTI PSIHOLOŠKOG FAŠIZMA

tačno.net
Autor/ica 19.2.2015. u 16:49

OPASNOSTI  PSIHOLOŠKOG FAŠIZMA

Piše: Olga Lalić-Krowicka

Današnji svijet je prepun raznoraznih kombinacija. Nije važno o čemu se radi, jer sve je ionako podleglo hladnim spekulacijama. Ljudi brzo postaju psihološke pijavice koje isisavaju ostale na čudne i raznolike načine, i kao da nema više nikoga ko bi nas u tome prividno nevidljivom haosu vodio prema svjetlu. Ne možemo imati u nikoga povjerenje, jer nismo sigurni ko može da nas upropasti, a ko ne. Dobrota kao da je postala prošlost. Ponekad nam se čini da gubimo dušu. Ne, dušu ne možemo nikad izgubiti, ako se držimo dobrih i vedrih pravila. Zadatak zla je da u ljude usadi takav osjećaj. Ali, to su samo iluzije. Većina njih proizlazi iz nekog zlog kutka. Sve ono što je dobro ne zbunjuje nas, već nam pruža stabilnost, jednostavnost i vedrinu. Uvlačenje u neke kombinacije koje nam se na početku čine korisne, vodi nas daleko od složenog i zdravog života. Ponekad mislimo da su neki nekoga u nečemu prestigli čineći mu ili želeći zlo, ali ne – samo su okaljali svoju dušu i savjest. Biti zatvoren u psihološkoj zamci znači da nas neko pokušava uništiti. Svako zlo je surovo kažnjivo. Možda se neko podsmijava da nije, ali jest. Kao što kaže stara narodna poslovica: polako se božja kola voze.

   Zašto je današnji svijet zao? Zašto mnogi ljudi koriste kombinacije da bi privukli tzv. svoje žrtve? Zašto „žrtve“ tome podliježu? Nažalost, ostala je samo mala skupina ljudi koja isijava neku toplinu u sebi i oko sebe. Većina je podlegla zlu, jer im se čini da će tako bolje proći kroz život, pa i dalje gaze bezosjećajno sve vrijednosti i ljude oko sebe. Ne samo da ne vjerujemo više bajkama, već ne vjerujemo ponekad ni sami sebi. Teški životni uslovi dovode nas do toga da pristajemo na lažne ponude. Mislimo da su nam one od koristi. Ne, one nisu nama od koristi, već drugima. Onima koji su tobože psihički jači od nas. Samo je iluzija da je jači onaj tko je podlegao zlu. Pozitivna psihologija ne dopušta da se uzvisujemo, već da budemo ravnopravni ljudi. Uništavajući nekome nečiji životni put, uništavaš samog sebe. Sve se vraća. Možda se praznim osobama čini da se ništa ne vraća, pa zbog podsvjesnog straha i dalje čine još veće zlo. Čine ga zbog toga da njih ne bi neko upropastio ili zauzeo njihovo mjesto. Često griješe upirući prstom i birajući nevine ljude koji uopšte ne misle o zauzimanju nečijeg mjesta ili uzvisivanju. Zli ljudi boje se osvete. Nemojmo se osvećivati, već opraštajmo. Nemojmo da sudimo nikome, jer nismo Bog već samo ljudi. Najveći ljudi znaju oprostiti i to ih čini tim “najvećima”, dok slabašne kukavice odmah sežu po pogrdne riječi, batinu i kombinacije.  Nevine žrtve nastoje živjeti normalno, ali psihički jači su okupirali svijet svojim zlim duhom. Ponekad ne znamo ko nam stoji pred očima, da li mu možemo vjerovati … Mnogi tada ćute. Mnogi su uspavani ćutnjom. Gledaju da odžive ovaj život najkorisnije po sebe, zaboravljajući na ostale. Kada neko uradi bilo kakvo dobro djelo ono postaje senzacija, kao neobično ili skroz strano.

   Iako se psihologija razvila, iskorištavana  je za uništenje ovoga svijeta i dobrih i nevinih ljudi. Nije važno o kojem društvenom sloju se radi, jer crne psihološke pijavice posvuda vladaju. Ostali smo kao ovce među vukovima. Ne možemo na nikog računati. Ne možemo da se borimo, jer možemo u tome ostati sami. Kome je dobro, dobro je, kome je loše neka umre – kao da nam takve riječi prolaze kroz misli. Mnogi u svome radu ili struci koriste psihološki fašizam. Teroriziraju one koji se nisu predali zlu. Zaboravljaju da sve ono što dobijamo treba upotrebljavati u dobronamjernim ciljevima, a ne zlim. Topline u ljudskim srcima i suosjećanja je sve manje. U svemu ostajemo sami. Mnoge dobre i pozitivne stvari često su ismijavane. Ljudi kao da su izgubili osjećajnost, intuiciju, svaku humanost, odgovornost. Čim neko mudrije govori, on je uništavan. Bojimo se biti odgovorni za bilo koga. Osjećamo da nemamo oslonac, da smo nesigurni. Sve to vješto protiv nas znaju da iskoriste oni od kojih očekujemo najviše razumijevanja, ili koji materijalno bogato žive od naših poreza. Zemlja je postala kao usamljena planeta, a svaki čovjek na njoj nesiguran. Posvud vreba zlo, izolirali smo se, stidimo se dobrih stvari. Mnogi uzvisuju zle stvari koje su čak postale vrijedne nagrade, kvalitetnije i bolje od nagrade za nešto dobro. Nije važno o kojoj oblasti se radi, da li o medicini, politici, umjetnosti, nauci ili bilo čemu drugom.

   I šta da radimo? Bog nam je dao slobodu, radimo ono što želimo, ali ako odemo predaleko ili uništimo nekog svojom nepažnjom i pakošću, ne očekujmo raj. Ako već želimo raj povratiti, onda nemojmo zaboraviti na riječ: oprosti! i pokajanje. Oni koji su previše zlonamjerni često na kraju teško obole ili se njihovo ime pamti po zlu, dobronamjerni pak uvijek dobiju svoj dio raja. Mali, ali svoj. Vlastiti. Iako živimo u modernom dobu koje je sve hladnije, ne zaboravimo da su starodavne poslovice uvijek aktuelne (sve nam se vraća po zasluzi). One su položile sve ispite kroz milenija, a zašto ne bi i danas? Mnogi govore da nema Boga, jer nemaju novca. Ima Boga. Bog nije materija i ne sastoji se od novca. Bog je u nama. Često ga sami iz sebe istjerujemo zbog naše zavidnosti, gordosti, samoljublja, zlih namjera itd. Zlo nas brže osvaja i više nudi, hitre i lukave je naravi. A da bismo očuvali Tvorca u sebi treba da se malo više posvetimo sebi i dragim nam ljudima. Nemojmo uništavati drugog čovjeka. Savjest ljudska možda se previše isprala, ali znajmo da Tvorac nije stvorio ljude kako bi ga u sebi i drugima uništavali. Premda Njega ne možemo uništiti, možemo Ga protjerati sa ove planete. Pa ako skroz protjeramo Boga, u kome ćemo tada pronaći oslonac,

kome ćemo se žaliti  itd.? Izgleda da nam je suđeno samouništenje. Nije važno da li smo ateisti ili religiozni, jer svi vjerujemo u duhovni život, ne samo kroz vjeru, već kroz sve ono što je duhom ispunjeno. Pa ako protjeramo sve duhovne vrijednosti, šta nam preostaje? Ništa. Naša jadnoća, potpuna praznina i usamljenost. Budimo oprezniji i prema sebi i prema drugima, ne činimo nikome ništa loše. Ne mrzimo. Ako mrziš nekoga znači da si se predao zlu bez obzira na to što trubiš o Bogu. Što jače zanovijetamo o Njemu sve Ga je manje u nama. Nije važno koje smo vjeroispovjesti ili narodnosti, najvažnije je da smo ljudi. Ne budimo hladni prema drugima, budimo pažljivi i prema njima i prema sebi. Ubijajući nečiju psihu predajemo se zlu. Niko ne voli da ga pamte po zlu, već po dobru. Sjetićemo se toga dan prije smrti. Biće nam kasno, iako će možda poneko reći: „bio je dobar čovjek“. A šta će misliti većina? Kako će se sa time nositi naši potomci? Budimo ljudi i širimo ljubav, jer ova planeta stvorena je za ljubav, a ne za rat i raznorazne neprilike koje zadajemo sebi i drugima. Bog nam je dao slobodnu Zemlju, a mi smo je pretvorili u kavez. Pružimo slobodu sebi i drugima. Vladajmo Zemljom, ali s poštovanjem. Svaki čovjek je odgovoran za našu planetu. Mi smo jedna cjelina. Šta nam pruža mržnja? Vlastitu smrt. Izgubili smo sve duhovne vrijednosti. Crniji ne možemo biti. Ne ubijajmo druge narode, već volimo. Svi smo od krvi i mesa, a ne od zastava, himni, ordenja… Poštujući tuđu kulturu, vjeru, zemlju, poštuješ samog sebe i svoju kulturu, zemlju i vjeru. Nemojmo ubijati ili trovati božje ljude, ne masakrirajmo  božju djecu, niti silujmo božje žene! Kanimo se svakog zla, jer sve se jednom vraća. Uradimo nešto lijepo, nije važno u kakvom razmjeru, važno je da je u našem, i drugog čovjeka, srcu. Nemojmo biti psihološki fašisti, već zdravi i razumni ljudi.

   Psihološki fašizam je teška i crna bolest za koju možda ne odgovaraš pred ljudskim sudom, ali pred Božjim da. Taj sud je oduvijek bio jači od ljudskog. Povratimo Boga na Zemlju! Ako Ga ne pozovemo čineći dobre stvari, On sam neće doći. Bog nije tip koji se sam nabacuje, već koji oslobađa čovjeka od muka i pruža mu životnu laganost i sigurnost, ako mu se obrati. Sotona se sama i vješto nabacuje, a Bog ne. Voljeti drugog čovjeka znači voljeti i Tvorca. Činiš li dobra djela, ma kako malena bila, voliš sve ono što je pozitivno i blago, i sasvim nevažno jesi li ateista ili vjernik – ti si veliki čovjek. Svako malo dobro uljepšava našu planetu. Sve nečemu služi. Sretno!

tačno.net
Autor/ica 19.2.2015. u 16:49