Pavelić o predstavljanju knjige „Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune“ u Bruxellesu: Feralov duh nikad zapravo nije zamro

FP:  Možete li nam prokomentirati činjenicu da će Vaša knjiga „Smijeh slobode“ biti predstavljena 14. i 15. rujna u Europskom parlamentu u Bruxellesu? Što za Vas to znači?Boris Pavelić: Predstavljanje knjige u Bruxellesu, kako se čini, označit će početak šire inozemne promocije knjige “Smijeh slobode”. Naime, nakon Bruxellesa, knjiga će u listopadu biti predstavljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu, a velike su mogućnosti da se do kraja godine promocije organiziraju i u Pragu te u Austriji. Valja se nadati da bi takav interes u inozemstvu mogao započeti proces inozemnoga prepoznavanja vrijednosti Feral Tribunea, novina koje su na prijelazu iz prošlog i ovo stoljeće, bez ikakve sumnje, bile u samome vrhu europskoga novinarstva, satire i publicistike.

Boris Pavelić

FP: Kako se uopće razvila ideja o pisanju knjige, što Vas je nagnalo da aktualizirate priču o Feralu? Na koji je način ona ispričana?

Boris Pavelić: Ideja je rođena iz činjenice da se o Feralu, od njegova gašenja u lipnju 2008, u Hrvatskoj neobjašnjivo šutjelo. Bilo mi je jasno da postoji prešutna suglasnost da se te novine zaborave, njihova kritičnost zaguši, a otkrića prešute. Novi list, novine u kojima radim, omogućio mi je vrijeme i uvjete da istražim povijest Ferala, pa sam to na 700 stranica knjige i učinio, kronološkom metodom, na temelju iščitavanja Ferala i drugih medija te kroz razgovore s Feralovim autorima i ljudima važnim za to razdoblje. Knjigu je objavio perspektivni riječki izdavač Adamić, i ona je postigla snažan odjek publike i javnosti: upravo počinjemo pripremati treće izdanje.

FP: Kako gledate na Feral Tribune danas? Mislite li da bi duh Ferala mogao opet zaživjeti?

Boris Pavelić: Feralov duh nikad zapravo nije zamro, premda jest gurnut na marginu, još tanju nego je bila ona u kojoj je postojao sam Feral Tribune. Mislim da je gašenje Feralove satire najveći gubitak koje je ovo društvo doživjelo gašenjem tih novina. Satira se, naime,  nije uspjela transformirati u neke druge forme kao što su to, kroz novinske tekstove Feralovih autora, bar donekle uspjeli drugi Feralovi žanrovi. No, danas je posve jasno da su pobijedile snage koje u ovoj zemlji suzuju duh slobode, snage nacionalizma, šovinizma, zatvorenosti i netolerancije, zajedno sa svojim poslušnim medijskim servisima. Što se mene tiče, nestajanje satire u hrvatskome intelektualnom životu, izazvano gašenjem Ferala, nenadoknadiva je šteta, potencijalno fatalna za cjelokupni duhovni život ove zemlje.

FP: Također, spominje se da će se snimati i dokumentarni film o Feral Tribuneu. Kako će on izgledati i kada bi se trebao početi snimati?

Boris Pavelić: Koliko znam, sve su to zasad samo dobrodošle želje. Tko god misli da može i zna, neka navali. Jer, da o Feralu treba snimati filmove, jasno je kao što je jasno da filmove treba snimati o Rolling Stonesima, Martinu Lutheru Kingu i Vaclavu Havelu.

Nekadašnji urednik i novinar Feral Tribunea Predrag Lucić, također je za Fairpress komentirao promociju knjige „Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune“ u Bruxellesu:

Promocija “Smijeha slobode” u Europskom parlamentu je idealna prilika da se na licu mjesta utvrdi koliko su i danas ozbiljne sve one prastare Feralove zajebancije na račun Euroslavije. Turneju uopće nismo planirali, ali se nakon izlaska knjige dogodilo da su nas ljudi sa svih strana počeli pozivati upomoć, žaleći se da im je malo ludosti na ovom svijetu, pa da im treba još i Feral. Gledam na Feral kao patriot. I vidim kako je država – kojoj je Feral toliko smetao – u ovih sedam godina procvala. Bez Ferala joj se dogodila živa procvast! Feralov duh je još uvijek živ. Film se počinje snimati dogodine. Rano je još govoriti kako će izgledati, ali početne ideje Marine Banićević i Saše Stanića su takve da smo pristali glumiti bez kaskadera.