ŽIVOTNA, LIKOVNA I ESTETSKA MJERA MERSIHE MERDŽANOVIĆ

  • Facebook
  • Twitter
  • Google Plus
  • Add to favorites
  • RSS

Mersiha Merdžanović je snažno talentirana umjetnica, duboko i samosvjesno naklonjena vizualizaciji svijeta kao osobnom i osnovnom iskazu. Umjetnički nedvosmisleno, ona svoju osobnost mjeri krhkošću cvijeta, a odnosom prema drugom cvijetu i, njihovim zajedničkim opstajanjem u zadatom im miljeu, potvrđuje stvarnost svoga viđenja. Tako, umjetnica u rasponu čuda koje znači život, krhke biljke i ljepote koju cvijet doseže iz čiste nemogućnosti svoje pozicije, demonstrira, čuva i ostvaruje viziju o osobnom prisustvu. Riječ je o jedinstvenoj, pa i karakterističnoj – rodnoj – poetici i razumijevanju svoje prilike i mogućnosti.

         Mali formati grafika, u konkretnom primjeru realizirani s minimalističkim zahtjevima, idu naruku osobnom umjetničkom doživljaju svijeta i života kao pojave, jednako kao i svoga – umjetnikovog prisustva. Figuralno je uspostavljeno naspram praznog, nesagledivo velikog i gladnog, punog prijeteće pustoši i uskovitlanog nebeskog prostora. To potcrtava snažnu senzibilnu i emotivnu potenciju umjetničkog doživljaja i izričaja svijeta. No, i doživljaj stvarnosti osobne i životne krhkosti, tj. svekolike izloženosti nemilosrđu okruženja.

        Izvijanje cvijeta prema izvoru svjetla i njegovo povijanje prema drugom cvijetu, sugeriraju tegobnu opciju zadatosti koju cvjetovi /što je neizbježno: dirljivo/ mogu savladati samo zajedno.

        Stabalce/stručak cvijeta na Mersihinoj grafici postaje krhka pukotina kretanja života i prostora i nježne snage njegovoga opstajanja. Listovi podupiru i jačaju cvijet, izdanci se već pupoljcima obraćaju prethodnom cvijetu, iznikli na uzvišenjima, naginju se prema onima koji dolaze iz udubljenja.

        Čovjekovo stanište natkriljuju stabla oblih krošanja.  Mostovi se istežu i povijaju iznad provalija. Cvjetovi kao entuzijasti savlađuju i okruženje sleđenih gromada i erozijama degradirane prostore podloge. Jednako, čovjek je izložen svemu tome i ostavljen ispred svega.

         U detaljima i globalno, to je saga o životu koji je jači od svega, pa i surovosti i ravnodušnosti anorganskog svijeta. U biti, to je poetično shvatanje ili priča o čovjeku i ljudima koji se ne daju i svemu usprkos istrajavaju u svojoj prilici i maloj snazi koja im je data.

        Osnovna odlika ovakvog likovnog pristupa podrazumijeva potpuno autorsko povjerenje i odanost vizualizaciji, ali i stvarnu vjeru u mogućnosti likovnosti i tehnike kojom se umjetnica ispoljava. Ova vrsta povjerenja ili sinkretizma – sraslosti u svome uvjerenju i osobne odanosti umjetničkoj opciji, upravo, rezultira fascinirajuće intimističkim likovnim progovorom – iskazom o životu uopće i tako: grafikama Mersihe Merdžanović realiziranim u tehnici suhe igle. Tome pridonosi upotreba pravih i krivih crta koje sugeriraju uzvišenost životne težnje, energiju stasanja i razvoja, istrajnost u namjeri, etc.

         Osim svega, vrlo su promišljene i precizne, a nepretenciozne, tačne i interesantne nominacije grafika koje donosi Mersiha Merdžanović. Njezino nomen est omen je sasvim u nivou likovnog zahvata i otiska na grafičkom listu. To sugerira njezinu duboku ljudsku i umjetničku promišljenost.

        Sam – dakako, sam cvijet, kao sam čovjek usred zadatosti koje nastoji sagledati. Jedan – dakako, opet cvijet i zato povijen prema svome stabalcu i listovima, baš kao čovjek zamišljen nad svojim moćima i jedinom prilikom. Hercegovina – progovara kroz cvijet – s kamena na kamen, iz udubljenja prema uzvisini. Šapat – s povjerenjem upućuje cvijet/stabalce prema krovu kuće i drugom stabalcu/cvijetu, prema kojem ide ograda/most iznad provalije – svejedno. U Snu – i dimnjak kućice klone prema krošnji čije se stablo izvija, a u sjeni niču i izrastaju novi cvjetovi. Entuzijast/i – se ne osvrću na surovost okruženja i nadvijene gromade sve dok ih ne dosegnu ili nadvise svojim cvjetanjem, ponekad i do pustolovnog poigravanja samim sobom. To će u životu ohrabriti druge, pa će se pojaviti: Jedan dole, četiri gore, dva desno, devet lijevo… ili: Jedan koso, jedan gore i dole… Biti iznad – nedvosmisleno – znači biti Sam.

         Tako nam Mersiha Merdžanović otkriva svoju poetičku tajnu kao i svoju odlučnost da umjetnički živi svoju stvarnosnu viziju.  Makar i kao: Jedan tamo. Jer, biti jedan – znači biti sam i plaćati visoku cijenu za prihvaćeni izazov, iskorištenu priliku i osobnu slobodu.

         Varirajući stvarne mogućnosti ljudskog življenja i umjetničkog djelanja, Mersiha doseže visoko vrijedne umjetničke i filozofske istine o odnosu pojedinca, društva i zadatosti ovoga svijeta. Kažemo umjetničke i filozofke istine, jer je riječ o dosezanju estetskim bićem viđenja čovjeka i ljudskih odnosa: Dva gore – su snažni i temeljiti. Tri – su visoki i ravni. Proplanak – će zaposjesti i zadržati samo dva. Baš kao što Dva koji su u rastu odskočili – više – drugi ili ostali – više i ne mogu stići!

        Tako, varirajući i umnožavajući opcije, Mersiha Merdžanović gradi svoju sliku svijeta. Unutar čistih odnosa i zadatosti, koje na najjednostavniji način otkriva, a koje uspostavlja sama priroda i prepoznaje njezino ljudsko i umjetničko iskustvo, Mersiha Merdžanović biva arbitrom.

         Estetsko biće likovnih uradaka – grafičkih listova Mersihe Merdžanović – događa se u formi krajnje jednostavnog i sinkretično artikuliranog i jedinstvenog znaka njezine poetike i vještine oblikovanja. Događa se to, kao zakonomjernost nejzinog inventivno-kreativnog čina u životu i slici.

 

Okašnjeli 

(grafika sa izložbe posvećene stradanju Srebrenice “SLOVO VJEČNOSTI” )

O Kolumnistu Atif Kujundžić

Atif Kujundžić