Zašto volim baš njega?

Autor/ica 3.9.2011. u 11:49

Zašto volim baš njega?

Pogled, osmijeh, uljudno ponašanje… Često vjerujemo da je sve to ili nešto od toga privuklo našu pažnju. Zapravo su pravi motivi koji nas bacaju u zagrljaj nekog muškarca ispisani u nama. A otkrijemo li ih moći ćemo procijeniti jesmo li zaista zaljubljeni…

Kad tražimo partnera, nesvjesno biramo između kandidata koji po osobinama, kvaliteti i načinu života najviše odgovaraju predodžbi o idealnom muškarcu što ju je stvorila naša mašta. Tako ponekad mogućem partneru pridajemo željene osobine koje u biti nema. Kad shvatimo istinu, razočaramo se. Ono što smo osjećali za takvog muškarca nije bila prava ljubav, nego projekcija naših potreba.

No, kakva je ta osoba iz snova? Najčešće “idealni zaručnik” nalikuje našem ocu: želi nam dobro zbog onoga što jesmo, poučava nas u nečemu i u stanju nas je zaštititi. Miris kolonjske vode ili parfema sličan onom koji je koristio vaš otac, njegov glas, njegove kretnje mogu u nama ostati mjerilo za usporedbu. A toga najčešće uopće nismo svjesni. I probudi li netko takve osjećaje u nama, zaljubljujemo se.

Moja je obitelj bila patrijahalna“, prisjeća se 33-godišnja Lucija. “Tata je bio gazda u kući: jak, no istodobno i osjećajan. To je upravo ono što očekujem od muškarca. “

Ponekad nas privuče netko tko nalikuje nama, tko ima one naše osobine koje nam se sviđaju, kojem su važne iste vrijednosti i tko voli isti način života.

Ja i moj muž čak pomalo i fizički nalikujemo“, sa zadovoljstvom tvrdi 43-godišnja Silvija. “Zajedno radimo i imamo iste interese. Kad sam ga upoznala, bilo je to kao da sam pronašla duhovnog blizanca.

U drugim slučajevima tražimo da partner ima ono nešto što nama ne dostaje: da je uspješniji od nas na poslu, da je čvršći, komunikativniji. Sve u svemu, svaka žena zna kakav je njezin idealni muškarac. I priželjkuje ga kako bi mogla doživjeti pravu ljubav.

A zašto neke uvijek “padaju” na pogrešnog muškarca?

Neke žene misle da na svom putu uvijek sreću “pogrešne” muškarce zbog kojih pate, koji ih ne vole, koji ih ne razumiju. No, u ljubavi ne postoji nesreća kao sudbinska kategorija. Psiholozi vjeruju da pogrešan izbor odaje našu manjkavost koje nismo svjesni.  Uzmimo kao primjer “nesretnicu” koja je imala vezu s oženjenim muškarcem. “Sve je postojalo samo u mojoj glavi“, govori ona kroz plač… I ima pravo.

No, nije se uplela okrutna sudbina. Odnos s partnerom koji “nije slobodan” uvijek je utočište za one koji se nečega plaše ili ne žele preuzeti punu odgovornost i žrtvu koja zahtijeva prava veza. Zaziranje od zahtjevne veze tipično je za osobe koje nisu emocionalno dorasle, koje su neprestano u potrazi za princem na bijelom konju. Osim toga, uživaju u pobjedi, govoreći: “Samo ga želim spasiti od one vještice od žene”.

Postoje i žene koje biraju neodgovarajuće muškarce jer su njihovi roditelji živjeli u neprestanom sukobu. Teror na koji su navikle ponavljaju i u svom životu, kao da ne mogu prihvatiti drugačiji model ponašanja. Postoje i “samaritanke” koje su sposobne podnositi i najgore partnerove mane i uvrede, uvjerene da će se on promijeniti. Treće traže partnera koji nalikuje njihovom ocu koji im je zadao toliko boli u djetinjstvu: nasilnog ili nesposobnog da pokaže osjećaje. Kao odrasle, one žele dobiti bitku koju su izgubile u djetinjstvu. No, takve veze samo produžuju nezadovoljstva iz mladosti.

zena.hr

Autor/ica 3.9.2011. u 11:49