Čemu laži i oblande sa aluminijskim folijama!

Povezani članci

• 40 godina intenzivno i radno
• Dragan Markovina: Herojstvo Tonća Majića
• Drastično kršenje Izbornog zakona u pet opština
• Podcast – Arman Zalihić, lider opozicije u Mostaru: Mostar će postati grad, dosta smo bili teritorij sa dvije etničke provincije
• Veličanstveni nastup Lucića i Dežulovića u Mostaru
• Sukob navijača u Mostaru, najmanje jedna osoba povrijeđena

Nažalost da neki portali, nazvao bih ih šarlatanskim medijima objavljuju i veličaju ulogu premijera Nikšića i ministra Trhulja, u navodnom uspješnom obeštećenju obespravljenih radnika firme Aluminij iz Mostara. Ne upuštajući se u genezu događanja punih 20 godina bespomoćne i neuspješne borbe ovih radnika za svoja radnička prava, protiv nacionalističkih i osvajačkih diskriminirajući elemenata i njihovih pomagača u aktuelnoj vlasti Federacije, daju se paušalne ocjene  i lažni hvalospjevi, upravo i prema izvršiocima vlasti koji su i neposredno krivi za nastale kriminalne radnje, bar u posljednjem mandatnom periodu njihove vladavine. Rastočili su državni kapital kao svoju babovinu, verifikovali su i ozvaničili sve vidove očite diskriminacije na nacionalnoj osnovi u firmi, dotjerali su firmu da ona i istinski postane dominantno hrvatska firma i pokušavju na razne tajnovite načine, ispod stolova, da istoj firmi obezbjede i jeftinu električnu energiju.

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el. / bivši radnik Aluminija /

Zahvaljujući poltronima, podanicima, bezkičmenjacima i kameleonskim elementima, uz pokriće i radom Komisije i svojim Zaključcima, da konačno prekriju i velom tajni svu kriminalnu i diskriminatorsku ujdurmu i postupke njihovoga menadžmenta firme, gurajući sve pod nekakve tobožnje veoma uspješne mjere i rješenja ove aktuelne problematike, koja se upravo i gurala pod tepihe punih 20 godina.

Očiti je primjer diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi i u konačnim nalazima Komisije i Zaključcima i preporukama Vlade, sa Nikšićem i njegovim poltronima i nedoraslim ministričićima. Otuda se mora i postaviti jedno od pitanja, nisu li svi radnici po svojoj nacionalnoj pripadnosti u ovoj firmi ravnopravni ili nisu, što je očito izraženo u dodjeli dionica i njihovoj vrijednosti.

Dobri poznavaoci ove problematike i oni koje bi zainteresovao ovaj problem, može se jednostavno uz pomoć interneta upoznati sa spiskovima zaposlenika i raspodjelom dionica. Može se odmah vidjeti da su radnici Hrvati dobili obilato u iznosima od 40 do 248 dionica, možda su i trebali to dobiti u odnosu na sopstveni doprinos u osvajanju firme i uzurpaciji svih prava i materijalne vrijednosti, a osim toga su dokazani čistokrvni pripadnik „lijepe svoje„. Radnici Bošnjaci, kakve li razlike i ironije ako nisu malo zeleniji od svojih susjeda i radnih kolega, dobili su po mizernih 7 dionica, slovom i brojem, uz aminovanje i hvalospjeve svojih podaničkih predstavnika u vlasti i u svome sopstvenom sindikatu. Možda i nisu trebali dobiti više, jer su se prestali i vrtjeti pod pravcima i udarima vjetra ili su im se ikebane njihove sopstve već posušile bez brige i nužnoga zalijevanja istih.

Zašto se niko iz Vlade a niti formirana Komisija zapitala i pozabavila pitanjem, kako i na koji način su se tajnovito u okvirima njihovih nacionalističko diskriminatorskih krugova dijelile ove dionice, da li je moguće da Hrvati dobiju ovakve iznose, Bošnjaci mrvice a Srbima je ostavljeno „duplo golo„. Zar su svi oni trebali samo aminovati očitu pljačku i kriminalne radnje koje već 20 godina provode u ovoj firmi. Nadalje se mora i postaviti pitanje zašto ova kriminizirana Vlada sa Nikšićem na čelu ne izlazi u javnost i sa izvještajem finansijske policije, jednom riječju ostalo je da lopovi uzvikuju držite lopova!

Nikakvo čudo nije, to je realnost našega suživota i naših odnosa u društvu, pa i u ovoj firmi kao „U“tvrdi i koncentraciji velikohrvatskih interesa, poput „Oluje„ protjerali su radnike srpske nacionalnosti iz spiskova zaposlenika, a time i iz potencijalnih dioničara. Kakve li ironije, da bi sada Komisija svojim izvještajem i konstatovala taj nedostatak u spiskovima preko 1.000 zaposlenika, ali je bogohulno bilo ma gdje spomenuti da se radi o Srbima. Neka je to tako, tako i treba Srbima jer su oni sa istoka bez Hrvata koji su to činili sa zapada,  granatirali i napadali svoju firmu i svoj grad Mostar, sa Čobanovoga polja i sa Podveležja. Kada bi mene, kao njihovoga sunarodnjaka priupitali, ne bih im lično ništa ni dodjelio, a kamo li da uđu u spiskove u onih 1.700 obeštećenih radnika. Posebno je interesantno i da njihovi „ikebanci„ sa lijeve i desne strane premijera Nikšića, gospoda Pudarić i Radivojević, nikada nisu niti digli svoj glas ili priupitali svoga Nermina, šta to oni čine Srbima u firmi Aluminij ili to i nisu smjeli uraditi od svoga zlatanoga šefa, koji je sa njima sagorio u borbi „za državu i čovjeka„ ali bez Srba.

Sl. Srpske  „ikebane„ u borbi „za državu i čovjeka„ bez Srba.

Nadalje, sama konstatacija u izvještaju Komisije, kao i u prihvaćenim Zaključcima Vlade, da se obeštećenje ne odnosi na hrvatske dioničare, jer su već dobili obilate dionice, već samo na ove bijednike i jadnike iz bošnjačkoga korpusa koji su ionako dobili svoju mizeriju i crkavisu od 7 dionica, a preko Srba se treba preći sa nekom minimalnom oštetom bez dionica i eliminacijom njihovih upravljačkih prava kao vlasnika tih dionica. Zar i ovo nije dovoljan pokazatelj o kakvoj se diskriminaciji radi, koju eto sa hvalospjevom i zahvalnošću Nikšiću i Trhulju i prihvataju njihovi podanički i poltronski elementi, a radnicima veoma dobro poznati sa nakanama i pozicijama sopstvenih interesa.

Radnici srpske nacionalnosti se nisu tako nisko spustili i na isti način deklarisali, ne priznajući ovaj i ovakav bošnjački sindikat, već su jednostavno svoje zahtjeve i kanalisali prema sudskim institucijama, pa dok Bosna i Hercegovina dogura do Evrope, valjda ćemo i mi dogurati do Strazbura i do pravde, ma kakva ona bila.

U laži su uvijek bile kratke noge, što naš narod govorio i zato se nije potrebno istima služiti i obmanjivati i široku javnost i čitalačku publiku, ma šta čitali ili slušali. Činjenice su jasne i očite,  teško se  mogu prekrivati oblandama, ma koliko za nekoga slatke bile.

Dobro bi bilo kada bi se svi ovi „slavopjevci„ oglasili argumentovano na godinama ukazivane moje konstatacije, kako bi u konačnici javnost spoznala istinu firme Aluminij.