Sabahudin Topalbećirević – Baho: Sportsko novinarsto ne postoji u BIH

Povezani članci

• Puyol: Milan je moj drugi najdraži klub
• Prijateljska: Manchester United “potopio” MLS All Stars
• Hajduku su navijači partneri, a Dinamu neprijatelji
• Transfer stoljeća: Nijemci najavljuju veliki prasak
• Fantastični Teletović vodio Mrežice do pobjede nad Orlandom
• Komentatori BBC-a i Eurosporta zgroženi suđenjem na otvaranju SP-a!

U Sarajevu će se u periodu od 31. januara do 2. februara održati  sportski simpozij Simposar 2013. U razgovoru za naš portal, direktor simpozija i legendarni sportski komentator Sabahudin Topalbećirević govori o motivima za pokretanje ovakvog projekta, situaciji u bh sportu kao i razlozima zbog kojih je napustio televiziju.

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Gosp. Topalbećiroviću ponovo dovodite velika sportska imena u Sarajevo. Možete li nam reći o kakvom se projektu radi i ko će posjetiti naš grad?

Prije par godina sebi sam dao zadatak da napravim nešto što bi se dešavalo u ovom gradu.  Ako su ljudi sa Sarajevo film festivalom uspjeli napraviti nešto, onda sam rekao –  što i  ja ne bih mogao probati. Od samih početaka želja mi je bila da ovaj simpozij bude regionalnog karaktera. Prošle godine prvi smo put realizovali ovu ideju koja je prošla nevjerovatno. Imali smo sjajne predavače, ljude koji znaju svoj posao, olimpijske pobjednike. Ove godine simpozij je pomjeren četiri mjeseca unaprijed zbog obaveza predavača, a održat će se u periodu od 31. januara do 3. februara  u Hotelu Evropa. U ovom trenutku mogu vam reći ko će i kada predavati. Prvu sesiju ima dr. Nebojša Popović koji će  govoriti  na temu „Teniski lakat“,  nakon njega dr. Ismet Gavran-Kapetanović  o sportskim povredama, a zadnje predavanje prvog dana simpozija održat će hrvatski selektor Igor Štimac. Drugog dana simpozija očekuju nas predavanja prof. Jasne Bajraktarević, nakon toga imamo jednog gosta iz Hrvatske –  Matea Beusa „Oko sokolovo„, fudbalski sudija koji će imati jedno sjajno predavanje. Dan planiramo završiti predavanjem Nevena Spahije,  proslavljenog košarkaškog trenera. Subotu bi trebali početi predavanjem  Predraga Pašića,  proslavljenog fudbalera Sarajeva, nakon njega „Suparnik“ iz Željezničara Mehmed Baždarević , a dan privesti kraju  sa legendarnim Ćirom Blaževićem i specijalnim gostom koji dolazi iz Francuske Jean Tiganom,  jednim od najboljih veznih igrača 80- tih godina.

Organizacija Simpozija na ovakvom nivou zahtjeva veliki rad i velika sredstva. Kako ste uspjeli dogovoriti dolazak ovih velikih imena?

Nijedna institucija ne stoji iza mene i stvarno nije lako, ali ja živim za sport od svoje četvrte godine, a kad nešto volite, onda jednostavno pokušavate to i da radite. Organizacija je teška, surova, u surovim vramenima gdje moraš neke ljude moljakat za stvari koje bi oni trebali da urade. Međutim, uz pomoć prijatelja i nekih privatnih firmi ja sam uspio ovo organizovati.

Pratite dešavanja u bh. sportu. Šta mislite ko je glavni krivac blamaže na posljednjoj olimpijadi?

Mi smo jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja nema olimpijsku medalju, a ulaganja u sport su minimalna. O ljudima ne želim govoriti, po nacionalnoj osnovi se biraju predsjednik i dva podpredsjednika. Država ne stoji iza Olimpijskog komiteta ali postavlja se i pitanje: kakav je taj Olimpijski komitet. Mi se moramo odrediti prema sportistima, mi moramo znati gdje se nalazi talentovan sportista pa u njega ulagati sljedećih par godina. Ne možemo čekati da nam se ukaže ko „ Gospa „ neki sportista pa da mi kažemo evo ga,  a nije ga niko upratio. Prema tome,  mi moramo tragati za talentima i ulagati u njih. Generalno smatram da je situacija u državi loša i da se reflektuje na sport. Želim i da pohvalim sportski kolektiv Igokeu bez obzira na ispad njihovog direktora.  Ne želim da ulazim u pitanje ko stoji iza Igoke ali u sredini kroz koju vi autom prođete za dvije minute, sljedeće godine igrat će se utakmice Eurolige.

KK Bosna se raspada dok mladi tim Spursa dodiruje vrh Evrope ko je kriv za raspad Bosne i mogu li Spursi biti uzor?

Najveća rak rana našeg bh sporta uopšte je KK Bosna. Umjesto da ovdje igramo Euroligu, u Sarajevu, ovdje igramo protiv nekih trećerazrednih ekipa. Mlađe kategorije  KK Bosne su također katastrofalne jer su ljudi počeli da bježe iz KK Bosne u druge klubove. Ljudi u upravi KK  Bosna bi trebali da postave pitanje: šta se to u klubu dešava?  Moramo pohvaliti mladu ekipu Sparsa, igraju najbolju košarku ovdje ali imamo i još nekoliko škola poput  Railway- a i drugih koje sigurno mogu dati puno. Ali šta oni dobijaju od grada ili države?

Godinama se najavljuje  Zakon o sportu, hoće li taj zakon pomoći sportu koji se u ovim trenucima nalazi na dnu?

Mi imamo zakone o svemu ali zakoni u ovoj državi ne funkcionišu. Moramo znati da zakon o sportu Švicarska nema – ali funkcioniše besprijekorno. Možda bi zakon o sportu bio bitan u državi kakva je Bosna i Hercegovina ali globalno zakon o sportu nije bitan.

Pratite reprezentaciju od samih početaka i nikad nismo bili bliže nekom velikom takmičenju. Brine li vas prevelika euforija s obzirom da igramo protiv Grčke koja je jedna od najboljih reprezentacija Evrope?

Najveći uspjeh će biti ako se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, a najveći neuspjeh ako se ne plasiramo. Zaista, imamo dobru reprezentaciju. Ova reprezentacija je kruna jednog rada u proteklih sedam godina. Ćiro Blažević je selektor koji je vratio zajedništvo, duh, publiku i atmosferu u reprezentaciju. Safet Sušić je došao u reprezentaciju koja je već bila iskristalizovana. On je svoje iskustvo dalje proširio na reprezentaciju. Međutim,  kad pogledamo koliko igrača već dugo igra zajedno: Spahić, Džeko, Misimović itd.,  gdje igraju naši igrači i u kakvom smo položaju, sve osim plasmana na Svjetsko prvenstvo i to kao prvi u grupi, bio bi neuspjeh.

Kako komentarišete način na koji se Sušić odnosi prema mladim talentima? Može li se desiti da Sušića upamtimo kao selektora zbog kojeg smo izgubili jednog od najvećih talenata s ovih prostora – Alena Halilovića?

Ja generalno kritikujem naš Savez koji je sada mnogo bolji nego što je bio. Konačno smo dobili jednog predsjednika i naš imidž se popravio u svijetu. Ljudi iz Saveza moraju reagovati da se napravi scouting da ne gubimo igrače. Da se zna da će neko otići u Austriju ili Švicarsku i vidjeti da imamo momaka sa ovih prostora koji su spremni igrati za reprezentaciju.

Šta se događa sa rukometom, kako se moglo desiti da zemlja koja ima najbolje trenere na svijetu Hasanefendića, Kamenicu… propada?

To je pitanje koje se ponavlja godinama i mislim da je prava sramota da se nismo dosad plasirali na neko prvenstvo. Imamo nevjerovatnu tradiciju. Borac je sedam puta bio prvak Jugoslavije,  imamo tradiciju Željezničara i Bosne, rukometne centre poput Zavidovića, Maglaja, itd. Ako mi ne možemo da se plasiramo u rukomet, neka se ljudi koji rade u Rukometnom savezu sami prepoznaju i zapitaju. Mi imamo najboljeg golmana na svijetu koji brani za Barcelonu i želi da brani za nas, a niko se ne pita niti javno mijenje niti novinari, svi samo šute, da se neko ne bi nekome zamjerio, šta ću ja onda govoriti.

Nijedan selektor nije izložen sistematskim kritikama. Postoji li kod nas neko ozbiljno sportsko novinarstvo?

Odgovorno tvrdim da ne postoji. Sportsko novinarstvo je rak rana našeg društva. Nažalost, mi smo zemlja u kojoj se najviše priča o politici. Naša djeca umjesto da znaju imena fudbalera i košarkaša – znaju političare. Sportski novinari su odvojeni od sporta. Ja sam ljudima prije deset godina govorio: domaći sport se na televiziji mora forsirati, kakav je da je, to je domaći sport, pa tek onda dati vijest iz inostranstva. Mi nemamo kritičkog osvrta ni na šta. Sarajevo i Željo odu u Evropu i prime petnaest komada i niko ništa ne piše. Nema izjave trenera svi se kriju, zato jer je mahali bitno samo: jel’ Sarajevo ispred Želje ili obratno.

Pratite i košarkašku reprezentaciju, ima li ona potencijala s obzirom da nam je rooster veoma mali? Možemo li pronaći igrače kojima bi popunili prazninu na klupi?

Imamo dobru reprezentaciju ali zaboravljamo da trenutno u Crnoj Gori igraju Peković i Vučević  koji briljiraju u NBA ligi. Ako se mi hvalimo sa Mirzom onda se Crnogorci mogu hvaliti sa ovom dvojicom,  koji odlično igraju i obaraju sve moguće rekorde. Mi ne pravimo nikakve paralele s ostalim reprezentacijama. Možemo sa svakim igrati i „potući“ se što smo i dokazali. Nije to više takva razlika kao što je bila. Imamo Mirzu Teletovića koji je vođa ove generacije, imamo još par odličnih igrača i jednog iskusnog selektora Petrovića koji zna motivisati igrače u jednom kratkom vremenskom okviru. Zbog toga mislim da ukoliko svi budu zdravi i jave nam se još dva tri igrača da ćemo mi gledati dobru košarku na Evropskom prvenstvu.

Mnogi će reći da bi više voljeli vas čuti kako komentarišete utakmice nego da uđemo u Evropsku uniju. Hoćemo li vas čuti iz Brazila?

Meni je stvarno drago kad čujem takve komentare, svakodnevno me ljudi na ulici zaustavljaju i pitaju – što ne radim,  ali to ne zavisi puno od mene. Ne mogu se vratiti na nešto što je nezrelo. Ne mogu se vratiti u jednu sredinu koja te ne želi natrag, a to je bh  televizija. Njima je drago što mene nema zato što shvataju da sa mnom ide „ Uragan“, da sa mnom ide sve ono što sada fali. Gledamo taj javni servis i utakmice kao da se prenose Skypeom. Ja ne bih govorio o kolegama ali koga oni kritikuju, šta oni rade i kakav je njihov opis posla?  Jednog dana ja ću se sigurno vratiti na male ekrane  ali kad ne bude ovih ljudi na televiziji i kada dođu ljudi koji su mladi i koji znaju šta treba da se radi.