01.07. ispred Parlamenta BiH

Povezani članci

• Ledeno doba hrvatsko-srpske gluposti
• Djeca uvijek stradaju
• Bilježnica Robija K.: Milanovićev dida
• Saša Leković: Nije dosta priče o ustašama i partizanima
• Hrvatska plaća Pavelićeve vojnike! I to 350 milijuna godišnje
• Režimski novinar napao uglednog profesora Envera Kazaza

“Samo ste im dali povoda da ne dođu na posao”, kaže mi jedan od dežurnih policajaca na obezbjeđenju Parlamentarne skupštine BiH. “I ja sam otac djeteta bez matičnog broja i skroz razumijem proteste, ali džaba sve, to je neka viša politika”. Podsjeća pomalo na onog vojnika iz Bosne koji se zadesio u JNA braneći granice Jugoslavije u Sloveniji na početku ratnih sukoba devedesetih, pa je na pitanje novinara, šta se tu dešava, odgovorio antologijski “oni bi kao da se otcijepe, a mi im kao ne damo”. Čini mi se da ni drugar policajac ispred parlamenta nije sasvim siguran u svoju misiju i na kojoj strani stoji. Mi bismo kao matične brojeve, a on nam kao ne da.

Vijest da je Jedinica za borbu protiv visokotehnološkog kriminala MUP-a RS vršila istragu protiv lica koja su na društvenim mrežama pozivala na proteste je naišla na podsmijeh demonstranata. Kao zaključak istrage se navodi da iza svega stoje “čudni Tviter i Fejsbuk nalozi” i neki lažni profili koji, prema njihovim tvrdnjama, pripadaju Bošnjacima iz Federacije jer među prijateljima imaju najviše Bošnjaka. “Ma kod nas ti je visokotehnološki kriminalitet kada ti neko ukrade laptop”, šaljivo je prokomentarisao jedan od “visokotehnološki sumnjivih” demonstranata ispred parlamenta. U međuvremenu je došao i demantij iz MUP-a RS kako nisu vršili nikakvu istragu jer za to treba nalog tužilaštva, nego su vršili standardno nadgledanje interneta i društvenih mreža radi preventivnog djelovanja, šta god to značilo. Najkasnije od slučaja “Budimir” je i zadnjem političkom laiku u Bosni i Hercegovini jasno da se ovdje itekako ilegalno nadzire i istražuje zarad političke kompromitacije, a čak su i legalni sudski nalozi za istrage dvojbenog pravnog utemeljenja (npr. nalog za prisluškivanje Budimirovog telefona izdat kao za N.N osobu iako je korisnik I vlasnik broja itekako poznat).

A same demonstracije nastavljaju svojim tokom pri čemu se ne mogu oteti utisku koliko sve podsjeća na stvaranje pokreta “DOSTA”. I tada, 2005/2006 je sve krenulo putem interneta – blogova, foruma i društvenih mreža, preko koncerta organizacije na Vilsonovom i protestnih okupljanja u 12h pred parlamentom. Možda je to posljedica okolnosti da su uglavnom slični akteri i učesnici tadašnjih i današnjih protesta, a možda je to i samo najprirodniji i jedini mogući put spontanog okupljanja u ovoj državi. Bilo je u okupljanjima “dostaša” raznih promašaja, pokušaja iskorištavanja momenta i političkih manipulacija od raznih grupa/stranaka, bilo je mladalačke naivnosti, ali i puno, PUNO, iskrenosti i dobronamjernosti da se stvari u državi mijenjaju.

Ali, kako mi je jednom prilikom pojednostavljeno rekao jedan od zapaženijih aktera „bebolucije“, Šemsudin Maljević: “da dostaši tada nisu jeli govna, pitanje je koliko bi se danas znalo na pravi način organizovati proteste”.

Teško je prognozirati koliko će se u konačnici protestima uspjeti uticati na parlamentarce da izglasaju četiri zahtjeva koji su im demonstranti postavili i koliko će se uopšte, na ovaj način, promijeniti stanje u društvu. Jedno je, međutim, već sada izvjesno, što je ujedno i najbitniji kapital za budući tok dešavanja – stvorena je kritična masa koja više neće sjediti skrštenih ruku i dopuštati vlastodršcima, ma ko oni bili, da rade kako im je volja.

01.07 ispred Parlamentarne skupštine BiH…