Gojko Berić: Karnevalske lomače

tačno.net
Autor/ica 6.3.2014. u 19:32

Gojko Berić: Karnevalske lomače

Prođoše i karnevali. Najčuveniji i najraskošniji su oni u Brazilu, gdje se uz ritam sambe tjelesnost ispoljava nesputano i do maksimuma. U Evropi je nešto drugačije, jer su u prvom planu politika i političari. Smisao je u tome da na njihov račun kažeš sve što želiš reći, a da se pritom niko ne uvrijedi. Ipak, karnevalsko pravilo je da krivac za sva zla ovog svijeta koja su se dogodila između dvije karnevalske svečanosti, mora biti kažnjen. Sve ima da plati Princ od karnevala, zvani Marko Krnjeval, koji će na kraju biti spaljen. U Čapljini su maškare spalile likove tročlanog Predsjedništva BiH, a u Mostaru lik visokog predstavnika Valentina Inzka. Ipak, nisu svi karnevali u povijesti bili veseli, niti je samo slamnati Marko Krnjeval nestajao u plamenu. Spaljivani su i ljudi koji nisu željeli da robuju dogmama bilo crkvene, bilo svjetovne totalitarne ideologije.

Piše: Gojko Berić

Zaslugom profesora Rade Petrovića, koji je udesio da budem gost jednog novopokrenutog italijanskog časopisa, sredinom septembra 1996. našao sam se u Rimu. Bilo je toplo popodne kad sam krenuo u šetnju ulicom Vittorio Emanuele, jednom od najvažnijih rimskih ulica, koja od centra grada, preko mosta na Tibru, vodi do Vatikana. Nakon pola sata hoda, naišao sam na veliki trg oivičen raskošnim renesansnim građevinama. Na početku trga stoji veliki bronzani spomenik. Na tom mjestu poetičnog naziva Campo de fiori (Cvjetni trg) izvršeno je najčuvenije i najužasnije karnevalsko spaljivanje u povijesti. Žrtva je bio italijanski filozof, matematičar i astronom Giordano Bruno. Sa bronzane ploče u kamenom postolju prepisao sam tekst na latinskom, koji u slobodnom prevodu jednog mog prijatelja glasi: “Brunu… Ovdje, gdje je na lomači plamtio”.

Giordano Bruno je sa šesnaest godina ušao u dominikanski red i posvetio se studiju teologije. Mlad i buntovan, već tada je bio osumnjičen kao heretik, pa je napustio samostan Minerva u Rimu i petnaest godina lutao Evropom, radeći kao predavač u Parizu, Londonu, Frankfurtu, Pragu i drugim evropskim gradovima. Nakon povratka u Veneciju, njene vlasti ga izručuju inkviziciji. Bruno je odveden u Rim, gdje je pod istragom proveo u tamnici sedam godina. Njegova djela su stavljena na indeks zabranjenih knjiga, ali je on proglasio inkviziciju nekompetentnom. I pored ponuda da se pokaje i izbjegne smrtnu kaznu, Bruno je odbio da se odrekne svog učenja. Inkvizicija ga proglašava nepopravljivim heretikom i osuđuje na smrt. Rano u zoru 17. februara 1600. godine, na dan velikog karnevala u Rimu, Bruno je odveden na Cvjetni trg, skinut do gola i privezan na kolac na vrhu pripremljene lomače. Veliki karneval vesele gomile i spaljivanje Giordana Bruna bili su tog dana istovremene atrakcije u Rimu. Rimske novine su dva dana kasnije pisale o smaknuću nepopravljivog heretika i dominikanca, uz ciničnu opasku: “Sada zna da li je imao pravo”. Četrnaest godina mlađi Galileo Galilei, genijalni fizičar i astronom, prvi naučnik koji je usmjerio prema nebu dalekozor, jedva je izbjegao Brunovu sudbinu. Vatikan se nikada nije zvanično ispričao za spaljivanje Giordana Bruna.

Crkva je u povijesti bila progonjena, ali je bila i progonitelj. U srednjem vijeku bila je vladar svijeta, kada je stvorila inkviziciju, istražni i kazneni organ koji je imao za cilj da pronađe, optuži i osudi heretike. Inkvizicija je djelovala putem tajne špijunaže zlostavljanja i zvjerskog mučenja. Crkva odavno više ne vlada svijetom, inkvizicija više ne postoji, ali progon ljudi koji su se protivili vladajućem totalitarnom mišljenju nikada nije prestao. Tiraniju inkvizicije Katoličke crkve zamijenila je tiranija dviju novih totalitarnih ideologija, nacizma i komunizma. Njihove zloglasne tajne službe, Gestapo i NKVD, preuzele su u potpunosti metode inkvizicije, ali su u otkrivanju i progonu protivnika Hitlerovog, odnosno Staljinovog režima bile neuporedivo efikasnije od nje. Njihove žrtve dostižu milionske cifre, jer su iza tih službi stajale njihove moćne države, što je uključivalo i zastrašujući broj denuncijanata iz svih socijalnih slojeva. Hitler je imao konclogore sa gasnim komorama u kojima je, pored miliona Jevreja i paćenika drugih nacionalnosti, stradalo i 200 hiljada Nijemaca. Staljin je imao logore u Sibiru u kojima je umrlo između sedam i deset miliona ljudi. Komunistička Jugoslavija je, nažalost, imala Goli otok, pakleno mučilište tzv. informbirovaca.

Ovih dana se na web stranici Dodikovog SNSD-a pojavila intrigantna knjiga “Rušenje Republike Srpske – teorija i tehnologija prevrata”, u kojoj se, između ostalog, tvrdi da u Republici Srpskoj djeluju lažne nevladine organizacije, koje čekaju da se na mig stranih naredbodavaca uključe u podsticanje nereda i podrivanje ustavnog poretka. Na crnoj listi “stranih plaćenika i domaćih izdajnika” je i nekoliko prononsiranih kritičara Dodikovog režima, poput Svetlane Cenić, Tanje Topić, Damira Miljevića i Alekse Milojevića. Svi diktatori su paranoični i sve diktature su paranoične. Ali, gdje da se takva knjiga, koja rulju mobilizira na linč, pojavi baš u vrijeme karnevala? Koji se, kao što smo vidjeli, pamte i po spaljivanju slobodnih mislilaca. Ova mračna knjiga vraća nas u vremena inkvizicije. Ali kad je već tako, kad Milorad Dodik paranoično upire prstom u “državne neprijatelje” Republike Srpske, nemaštoviti autor pomenutog štiva mogao je knjizi dati bolji naslov. Recimo ovaj: “Potpalite lomaču, dolazim!”

oslobodjenje.ba

tačno.net
Autor/ica 6.3.2014. u 19:32