ENG
Hrvatska svojska
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Zahvaljujući novoj strateško-obrambenoj doktrini Oružanih snaga i novom Zakonu o obrani, ratne bi brodove i avione silom prilika mogli zamijeniti Avatari – pripadnici Počasno-zaštitne bojne koji su stekli svjetsku slavu svojom zadivljujućom sposobnošću da satima stoje posve nepomično…
Piše: Predrag Lucić
– Šta si se tako ukipio, trafikant?
– Postrojavam misli.
– Čuj: postrojavaš misli… Pa nisu misli vojska!
– Jesu kada se radi o obrani zračnog i morskog prostora Republike Hrvatske u slučaju napada.
– A koji se to dušmanin sprema da nas napadne?
– Nikad ne znaš…
– I onda ćeš ti obarat agresorske avione i potapat ratne brodove snagom svojih postrojenih misli?
– A čime bismo se inače obranili od agresora?
– Ti si stvarno prolupao…
– Da nije prolupao i umirovljeni admiral Zdravko Kardum koji tvrdi da je Hrvatska ratna mornarica osuđena na nestajanje?
– Na kakvo nestajanje? Šta će je pojest ribe?
– Već ju je pojeo onaj tko je pisao i usvojio dokument pod nazivom Strateški pregled obrane. Admiral Kardum kaže da su gospoda stratezi tim dokumentom HRM praktički sveli na nešto nalik obalnoj straži. A po tom dokumentu ispada i da će se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo »strateški« pretvorit u rod kopnene vojske, u kojemu neće bit ni lovačkog aviona ni bilo čega što leti izuzev transportnih helikoptera.
– A zašto onda naši MiG-ovi idu na remont u Odesu? I zašto tamo kupujemo još pet MiG-ova?
– Zato da bi se Ukrajinci riješili svojih zaliha na skladištima. Valjda si u novinama upratio i najnovije dimenzije tog skandala. Otkrilo se da je MORH raspisao takav natječaj za remont MiG-ova da su u njemu nabrojali sve rezervne dijelove uskladištene u Odesi, a za koje se uopće ne zna hoće li nam ikada zatrebati.
– Pa zašto ih onda kupujemo?
– Valjda zato što ih Ukrajinci prodaju.
– Jak ti je odgovor!
– Šta ja znam zašto ih kupujemo? Pitaj Boga, pitaj MORH-a, a – kako je krenulo – mogao bi uskoro pitat i DORH-a!
– A da ja tebe pitam, trafikant: jesi li ti to uletio u militaristički film?
– Nisam, nego sam ostao u ovom trafikantskom.
– Pa su ti glavom počeli letat MiG-ovi?
– Ti očito pojma nemaš koliko je tekstova posljednjih dana i tjedana po novinama objavljeno o katastrofalnom stanju u sektoru obrane, a nije te ni briga… S takvom se ignorancijom fakat možeš kandidirat za premijera. Nitko neće ni primijetit da nisi ni Milanović ni Kosorica ni Sanader, a ni Karamarko!
– Važno da primijete da nisam Josipović.
– Nadaj se, nadaj… Ni vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, koji tvrdi da mu je baš to najdraža od svih predsjedničkih igračaka, nije pokazao da je primijetio ili da je zabrinut što novi Zakon o obrani uopće ne predviđa mogućnost da HRM i HRZ reagiraju u slučaju da nas netko napadne.
– Kako ne predviđa? To se valjda podrazumijeva.
– Ništa se ne podrazumijeva, pogotovo nakon što pročitaš famozni članak 57 koji propisuje da će se »uporaba Oružanih snaga u situacijama koje zahtijevaju borbeno djelovanje protiv zrakoplova ili plovila koji narušavaju suverenitet Republike Hrvatske i nacionalnu sigurnost uređuje se posebnim zakonom«. Jedini je problem što tog posebnog zakona nema niti se zna kad će ga i hoće li ga uopće biti.
– Tebe bi, trafikant, trebalo izvest pred vojni sud zbog širenja defetizma i zbog odavanja državnih i vojnih tajni svakom potencijalnom neprijatelju!
– A šta je tu državna i vojna tajna? To da su genijalci koji samo što ne zapjevaju »Druže NATO, mi ti se kunemo…« obranu zemlje stavili izvan zakona? Ili ono što vojni analitičar Igor Tabak otkriva u intervjuu Novostima: da je Hrvatska de facto odustala od svih planova za obranu i da vojsku obučavamo tek toliko da svoju »primarnu djelatnost, a to je djelovanje u inozemnim misijama, odrađujemo na dobar način«. A što se obrane tiče, nje se – veli Tabak – »sjetimo samo prigodno«, jer se u nas »puno više priča o braniteljima nego o djelatnoj vojsci« i o »obilježavanju godišnjica nego o sređivanju aktivnih skladišta streljiva«. Zato nije nikakvo čudo da se događaju nesreće sa smrtnim posljedicama poput ove u Gašincima ili one u Pađenama kod Knina.
– Ja mislim, trafikant, da ni ti ni taj tvoj analitičar ne razumijete šta je to suvremeno ratovanje. Samo grintate na našu vojsku, samo je olajavate, dok joj se za to vrijeme dive u cijelom svijetu.
– Ma tko joj se divi i zbog čega?
– Čitao si valjda, kad već svakog vraga čitaš, kako su naši Avatari oduševili Francuze i sve goste na nedavnom mimohodu u Parizu.
– Koji Avatari?
– Pripadnici Počasno-zaštitne bojne. U stanju su satima stajat u onim teškim odorama od čoje, i to još po najvećoj vrućinčini, a da okom ne trepnu, da im ne zatitra nijedan živac.
– Govoriš mi o onim Tuđmanovim baletanima, o onim crvenim i bijelim mundirima što ih je Josipović vratio iz ropotarnice povijesti?
– Nisu to nikakvi baletani, bezveznjače jedan, i nisu oni bili ni u kakvoj ropotarnici! To su najbolje uvježbani i najizdržljiviji specijalci, najprecizniji strijelci…
– A čime strijeljaju? Pogledom?
– Stani pred njih, ako se usudiš! I šta bi ti ustvari? Da se ti naši najelitniji vojnici gađaju riječima poput tebe i tebi sličnih šonjavaca i civilčina?
– Hoćeš reć da su Avatari i u bukvalnom smislu stupovi te nove strateško-obrambene doktrine kojoj ne trebaju ni avioni ni brodovi, a ni zakonska mogućnost upotrebe avijacije i mornarice? Šta je onda sukus te doktrine: »Stani mirno da te se neprijatelj nagleda!«? I ako nam vojska krene tim putem nepokretnosti, kako će se zvat specijalizirana emisija o Oružanim snagama na HTV-u: »Dozvolite da se počešemo!«? I znači li to, na kraju krajeva, da sam i ja Avatar dok postrojavam misli o obrani domovine?
– Ma s tobom nema smisla razgovarat ni o vojsci ni o čemu! Hajde zbogom!
– Čekaj, samo još jedno pitanje… Hoće li Avatari ostat nepomični na svojim borbenim položajima i u slučaju da nas agresor, umjesto avionima i fregatama, napadne muhama, osama i stršljenovima?
– Pojma ti nemaš, trafikant, šta znači i šta sve može oružana snaga volje!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
