ENG
Kako je Joe Šimunić ispao Averell Dalton
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Umjesto Šimunića u Brazil slobodno mogu ići svi oni dvanaesti igrači – od Ruže Tomašić do Zdravka Tomca – koji su podupirući kažnjenog nogometaša doveli do toga da se Joe ne osjeća kao njegov lukavi imenjak iz stripa o Daltonima, već kao brat mu Averell koji u pravilu ispadne glup…
Piše: Predrag Lucić
Mislite li da je pošteno što Joe Šimunić neće smjeti ni omirisati mundialsku atmosferu u Brazilu, dok će na stadione u Sao Paolu, Manausu i Recifeu najnormalnije ulaziti svi oni dvanaesti igrači koji ne znaju šutnuti ni loptu ni Sulejmanija, ali zato znaju, mogu i hoće urlati ono zbog čega je jedan od najzaslužnijih nogometaša za plasman hrvatske reprezentacije na Svjetsko prvenstvo zaradio zabranu igranja na deset utakmica?
Presuda Sportskog arbitražnog suda u Lausanni nije potvrdila laprdanja Šimunićevih odvjetnika o sigurnom ukidanju kazne koju je njihovom klijentu odrezala FIFA, ali je zato dodatno okuražila borbene dvanaeste igrače da nasrnu na web-stranice Svjetske nogometne federacije i da tamo svom svojom rječitošću iznova dokazuju kako poklič »Za dom – spremni!« nema ama baš nikakve veze s ustaštvom. Ne zna se pritom kome to dokazivanje bolje polazi za rukom: dvanaestom igraču po imenu Antonijo koji je pritisnuo »caps lock« pa Fifin virtualni zid uresio verzalno-deliktnim »AJMOO USTAŠEEEEE«, dvanaestom igraču Robertu B. koji je po istoj špranci ispisao »USTAŠE SPLIT«, dvanaestom igraču Krešimiru R. koji se pokušao izraziti na nemuštom njemačkom napisavši »ZICK HEIL« s puno uskličnika, ili svim onim dvanaestim igračima koji su pomislili da će se Fifin FB-wall urušiti od bezbroj puta ponovljenih »ZDS« ili – u njihovu kvaziengleskom prepjevu – »For Home Ready!«
Šimunić je branjen i obranjen tako da više nema nikakve šanse da ugleda Brazil, za razliku od svih tih Antonija, Roberata, Krešimira, Mihovila… kojima ni »antihrvatska« FIFA ne brani da to što pišu po njezinom zidu izvole urlati na brazilskim stadionima. Jer oni ostaju otvoreni za sve te hrvatske dvanaeste igrače, uključujući i izvjesnog Marka M. čija je tanko pismena ali zato debelo grozomorna kletva »Dabogdavam se svi stadioni srušili u Brazilu bando« ovog ponedjeljka ispljunuta na Fifin Face.
Zlosretni Joe ne može u Sao Paolo, Manaus ili Recife čak ni kao navijač, ali ga zato na tribinama posve slobodno može odmijeniti dvanaesta igračica Ruža Tomašić koja izjavljuje da je Šimunićeva kazna rezultat »borbe jedne riječke udruge protiv našega građanina« i dodaje kako je skandalozno to što »država plaća razne udruge da pljuju po Hrvatima«. Nema nikakve dvojbe da bi stamena Ruža i na brazilskim stadionima s jednakim domospremačkim žarom kao i po Hrvatskoj vuvuzelirala jedan te isti tekst: »Puno ljudi u svakodnevnom govoru koristi ‘Za dom spremni’, znači li to da su svi ustaše? To je starohrvatski pozdrav. Uostalom, Pavelić je upotrebljavao pozdrav ‘Za dom i za poglavnika’, a on je to uzeo iz povijesti.« Proigrao bi uz nju i dvanaesti igrač Zdravko Tomac koji misli da bi Joe Šimunić jednako dobro žonglirao s mikrofonom i u repki zemlje u kojoj je ponikao: »U Australiji je opće prihvaćen pozdrav ‘Za dom i domovinu’. To je njihov odraz privrženosti domovini.«
U mjesto Josipa Šimunića u Brazil može i Josip Miljak, predsjednik HČSP-a, po kojemu je »’Za dom spremni’ narodni pozdrav i ne treba ga uopće pravdati« i koji se ne libi imenovati krivce za zlehudu sudbinu koja je zadesila njegova imenjaka: »Krivci za Šimunićevu kaznu su i u Hrvatskoj: Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Slavko Goldstein, Zoran Milanović, i Jovanović i Pupovac kao sitni igrači. Oni stvaraju stigmu o Hrvatima i dokazuju nelegalnost Domovinskog rata. Stvaraju utjecaj po svijetu kako bi ponizili Hrvate. Oni to čine iz mržnje prema Hrvatskoj, a takvo nešto trebalo bi kažnjavati!«
Mjesto dvanaestog igrača u hrvatskom timu za Mundial, unatoč doživotnoj zabrani bavljenja nogometom, zaslužio je i bivši dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Ivan Brleković koji je presudu Sportskog arbitražnog suda protumačio činjenicom da nijedan od trojice članova sudskog vijeća »nije bio Nijemac«. Za razliku od Nizozemca, Talijana i Švicarca koji su bez suvišnog premišljanja potvrdili Fifinu kaznu Šimuniću, »Nijemac bi to« što se hrvatskom nogometašu stavlja na teret – veli Brleković – »svakako bolje razumio«. Pozvao se veliki poznavatelj Nijemaca na njihovu himnu »Das Lied der Deutschen« koju je u svrhu veličanja Trećeg Reicha zlorabio Adolf Hitler, ali se ona unatoč tome »i dalje izvodi«, jer – »to su Nijemci i oni su to riješili«.
„Zašto naš zakon ne propiše da je ‘Za dom spremni’ ustaški pozdrav i riješi stvar? Ovako se dozvoljava slobodna interpretacija, što nije dobro. Tako sutra nekoga možete kazniti za ‘dobar dan’«, mudroslovi Brleković po hrvatskim portalima kojima može prodati priču kakvu mu niti jedan njemački medij ne bi objavio. Jer Nijemci su odavno riješili i to da nikakav nacistički pozdrav ne znači niti može značiti isto što i »Guten Tag!«, a poznato im je i da se »Za dom – spremni!« kao ustaška inačica za »Sieg Heil!« ni po hrvatskim zakonima ne tretira baš uvijek kao »Dobar dan!«, premda se koristi jako često a kažnjava vrlo rijetko. Stoga je Brlekovićev žal za izostankom njemačkog suca koji bi »svakako bolje razumio« Šimunićev »Sieg!« i navijački »Heil!« Nijemcima nerazumljiv koliko i njegova usporedba Microphone Joea s Isusom, a HNS-a s Judom koji ga je izdao. Ako treba citat, evo ga: »HNS je izdao Šimunića kao Juda Isusa. Doprinijeli su histeriji koju je FIFA jedva dočekala.« Pa neka ga Brleković slobodno prepjeva na njemački…
Svi, dakle, mogu u Brazil osim Josipa Šimunića koji se i na suđenju pravio da ne zna kakav je faul napravio. »Koga sam ja konkretno uvrijedio? Takav ne postoji. Sve je apstraktno. Tko je ovdje žrtva?« – snebivao se Joe koji bi, kad sve ovo ne bi bila stvarnost već strip o Lucky Lukeu i braći Daltonima, ostao ne samo bez Mundiala nego i bez imena. Jer u čuvenom Morrisovu stripu, Joe je najniži, najpodliji i najpokvareniji od svih Daltona, dakle – onakav kakav stasiti Joe Šimunić u čitavom ovom hrvatskom filoustaškom tripu zasigurno nije.
Onaj najviši i najnaivniji Dalton koji – dočim zine ili iskaže spremnost da nešto uradi za bratski gang ili, ako vam je tako bliže, za dom – ispadne i najgluplji, e taj vam se Dalton u stripu zove Averell. A u Hrvatskoj i dalje Joe.
Autor/ica 👤tačno.net
