Karamarkovo čudo u Međugorju

Povezani članci

• Otvara se kurs streličarstva u Mostaru, u organizaciji Mostar Yunus Emre Enstitüsü, i Fondacije streličara Republike Turske
• ESAD BAJTAL: PITANJE MIRA I POMIRENJA IDE PREKO SAMOKRITIKE, A NE PREKO KRITIKE
• Esad Bajtal: Nacionalistička apologija zločina
• NEMILOSRDNA LAKOĆA GLUPOSTI
• Predsjednik prolupao
• Erotika ogoljenih gusli

Udarilo po nevoljnom Tomislavu Karamarku sve malo i veliko, a i ono osrednje, našamaralo ga sa svih strana, od Kaptola do Bruxellesa, a on se sklonio u Međugorje, uza skute Kraljice Mira, moleći joj se da učini čudo kakvo još nije napravila, čudo kojim bi mu omogućila da ostacima ostataka »najveće hrvatske stranke« kraljuje u miru.

Ali mira nema, i teško da će ga i sama Gospa Međugorska izvući iz rukava i prosuti po Karamarkovoj duši, pomodrjeloj od silnih bubotaka i prestravljenoj od pomisli da udarcima nema kraja, da je samo pitanje dana kada će po njoj mlatnuti i buraz Vaso i mile sestrice Kolinda, Dubravka, Marijana i Ruža.

Mira nema, a kako bi ga i moglo biti kad iznevjerenog Tomu, dočim otvori novine, razvali naslov da je Željka Markić – ona ista Željka Markić s kojom se prije nepunih tjedan dana slikao na kavi i zbog koje su mu dobacivali da je jedan obični Karamarkić – da je ta njegova želja pusta umjesto Karamarka izabrala Šišljagića i Kujundžića, Srba Daniela i Langa Slobodana, Domazeta Lošu i Sačića Željka, Mladog Jastreba i starog lisca Karla Starčevića, te da je umjesto izbornog braka jednog pokreta i jedne stranke, one »najveće hrvatske«, sklopila poligamni Savez za Hrvatsku u kojemu ima više stranaka no u pokojnom Sovjetskom Savezu republika.

Okreće snuždeni Karamarko stranicu na kojoj ga je zviznula vijest da je njegov čovjek u Markićkinu taboru, onaj kakosezove Ladislav Ilčić, na sjednici Velikog vijeća Hrasta – Pokreta za uspješnu Hrvatsku poražen od antihadezeovske struje predvođene nekakvim Krešimirom Miletićem i da se taj Hrast iz Željkina herbarija priklonio Glavaševu HDSSB-u, Kujundžićevoj Hrvatskoj zori, Srbovim pravašima, autohtonim seljacima, čijemliono Demokratskom centru, Zavjetu za bolju Hrvatsku i Akciji za Hrvatsku – ili će to ipak, tko bi ga znao, biti Zavjet za Hrvatsku i Akcija za bolju Hrvatsku, Zavjet za bolju akciju ili Akcija za bolji zavjet? – okreće on, dakle, taj uveli Hrastov list pokušavajući pobjeći od neugodne istine, da bi ga već na sljedećoj stranici sustigli novi udarci.

Ne mlati sada po njemu Željka Markić svojim hrastovim prućem, već mu rebra prebraja briselska batina. Predsjednik Europske pučke stranke, gospodin Joseph Daul, preko hrvatskih novina poručuje Karamarku da njegova glavna uzdanica Ruža Tomašić ne može, ne može, pa ne može i po stoti put ne može biti na listi HDZ-a za Europarlament. »Kandidati koji se nalaze na listi Europske pučke stranke moraju dijeliti iste vrijednosti. Vrijednosti europskih pučana su vrijednosti osnivača Europske unije poput Roberta Schumana i Alcidea de Gasperija. To nije u skladu s vrijednostima euroskeptika. Nemam ništa protiv gospođe Tomašić. No, ona ne može biti izabrana s liste europskih pučana. Ne možete biti birani na temelju vrijednosti koje nećete braniti. Ako ste euroskeptik, trebate biti izabrani na listi euroskeptika…« – pljušte teške riječi Josepha Daula, a Karamarko svaku od njih doživljava kao pljusku.

Pa kako taj gospodin Daul misli dobiti izbore? – pita europučanin Tomica Gospu Međugorsku. Ona šuti, a gospodin Daul se ne gasi: »Nećemo se povoditi za ekstremističkim strankama. Naša je dužnost prenositi istinitu poruku građanima. U anketama zaista vidimo rast populista i euroskeptika, ali oni ne govore istinu biračima…«

Karamarko se osjeća toliko natamburanim da u dnu Večernjakove stranice na kojoj završava Daulov intervju jedva primjećuje neuglednu vijest skutrenu ispod foto-priloga sa Švarglijade održane u Grabarju pokraj Kutjeva, na kojoj je pobjedu odnio Danko Mjertan iz Požege, dok je priznanje za najljepši stol uređen u tradicijskom stilu dobila obitelj Mareljak. Ta neugledna vijest kaže da je Tomislav Karamarko u Međugorju uspio povezati i za zajednički stol posjesti predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika HDZ-a 1990. Martina Raguža, te da je za tim stolom dogovorena zajednička strategija svih HDZ-ova, koliko god da ih ima, za izbore u BiH.

– Eto, i to je neko čudo – tješi Gospa zlovoljnog Karamarka.
– Šta mi to vrijedi kad u Hrvatskoj svi okreću leđa i meni i HDZ-u?! Kad bi ti, Gospe, učinila da se barem Željka predomisli…
– Za takvo čudo si promašio adresu, sinko. Ovo je Međugorje, a ne zatvor u Mostaru – poučno će Kraljica Mira i susjeda Glavaš Branimira.