Pratiš li ti, trafikant, najveći svjetski događaj? 

    – Misliš ovo u Cajamarci? 

    – Ne mislim. A gdje ti je to uopće? 

    – Na sjeveru Perua, tamo gdje je Pizarro potamanio Inke. 

    – Pitam te za najveći svjetski događaj danas. 

    – Ne znaš da se u Cajamarci peruanska sirotinja ovih dana pobunila protiv predsjednika države i njegova opsluživanja korporacijskih interesa? 

    – Protiv onog, kako se zove, Ollante Umale? Pa zar on nije nekakav ljevičar, ako to išta znači, i zar nije izabran uglavnom glasovima sirotinje? 

    – Da, ali ga je malo ponijela vlast i želja da napuni državnu blagajnu. A možda su mu i dojadili prigovori kako je njegova zemlja odbojna prema investitorima. 

    – Pa šta radi? Gradi termoelektrane na ugljen? 

    – Pomaže jednoj američkoj kompaniji da otvori najveći rudnik zlata u povijesti Perua. I usput hapsi i mlati one koji se tome protive. 

    – I dokle je stigao? 

    – Do uvođenja zabrane okupljanja i do ukidanja interneta. I do brutalnog premlaćivanja Marca Arane, bivšega svećenika a sadašnjeg predvodnika demonstracija kontra druga predsjednika. 

    – A zašto se ti Peruanci uopće bune protiv rudnika zlata? 

    – Zato što strahuju da će im zagaditi izvore vode. 

    – Koga, trafikant, uopće zanimaju izvori vode u Peruu?! Na takve se priče više ne lože ni oni ekološki ni oni antikapitalistički fanatici. I njima su dosadile. Ja te pitam za fakat najveći svjetski događaj, za ono o čemu govori čitav svijet, a ne za nekakve lokalne prosvjede kakvih ima gdje god se okreneš. 

    – Misliš na CERN i na Higgsov bozon? 

    – Ma i to je već ispričana priča. Pitam te za događaj koji traje i gdje se ono najvažnije tek očekuje. Wimbledon, čovječe, Wimbledon! 

    – I šta s Wimbledonom? 

    – Kako: šta? Pa kako komentiraš zadnje mečeve, šta misliš tko će osvojit Wimbledon…? Daj malo priče o onome što ljude stvarno zanima, a ne o Peruancima! 

    – Pa dobro, ako baš forsiraš… Ja mislim da će ga osvojit Ivanišević. 

    – Koji Ivanišević? Pa on više ne igra. Toliko valjda i ti znaš. 

    – Nema veze što ne igra. Igrao, ne igrao, osvojit će srca svih istinskih ljubitelja tenisa, poznatih po svojoj socijalnoj osjetljivosti. 

    – O čemu ti sad lupetaš? 

    – O Ivaniševićevoj borbi za ravnopravnost spolova. Čovjek se pobunio protiv toga što žene u Wimbledonu zarađuju više od muškaraca. 

    – Kako više, ako i muškarci i žene dobivaju jednak novac iz fonda All England Cluba? 

    – Ivanišević tvrdi da su žene preplaćene, jer igraju kraće mečeve od muškaraca. 

    – A šta bi on: da budu plaćeni po satnici i minutaži? 

    – Ne samo po satnici nego i po atraktivnosti. 

    – Kakvoj atraktivnosti? 

    – Pitaj Ivaniševića. On veli da su muški mečevi puno atraktivniji od ženskih, pa da bi i zbog toga tenisači trebali dobivati veću lovu od tenisačica. 

    – Ma gdje je to rekao? 

    – U intervjuu za ugledni Tennis Space. I još je dodao: »Kada ženski tenis bude jednako ili više zanimljiv i atraktivan, nemam ništa protiv da budu i pet puta bolje plaćene«. Nakon ovoga mu garant skače rejting na ATP-listi. 

    – Na kakvoj ATP-listi ako više nije aktivni igrač? 

    – Na listi gdje ATP znači Ajme Takvoj Pameti.

S dozvolom autora tekst prenosimo iz Novog lista