Salmedin Mesihović: O Principatu u BiH II. dio

  • Facebook
  • Twitter
  • Google Plus
  • Add to favorites
  • RSS

Ovih dana se aktualiziralo pitanje da li je sadašnji pseudo-demokratski, a ustvari uskooligarhijski sustav u BiH, definitivno završio sa postojanjem u jednom društvenom, ekonomskom, kulturološkom, moralnom i vrijednosnom rasapu i raspadu, kojem je uostalom i sam prilično doprinio. Samim tim se i ponudilo rješenje da se bar na privremenoj, mandatnoj bazi pređe na principatski način uprave, u kome bi Prvi građanin dobio specijalna ovlaštenja sa kojima bi djelovao u zakonskim okvirima i procedurama. Ono što bi se primarno očekivalo od Prvog građanina – predsjednika u  okviru naše verzije principatskog sustava jeste više nego potrebna renesansa, preporod u pravom smislu, korjenit i sadržinski i to u četiri segmenta: kulturološkom, BH nacionalnom odredjenju, sigurnosnom i socijalnom. Onaj ko bude mogao garantirati da će to provesti, treba da dobije princepski mandat na otprilike 10 godina (po augustovskom modelu) koji bi se mogao produžavati.

U okviru mandata na princepsa bi se prebacila vrhovna komanda nad oružanim snagama, vrhovne ovlasti nad obavještajnom zajednicom i središnje policijske agencije. On bi imao i pravo imenovanja svih ministara centralne vlade, kao i imenovanje guvernera narodne banke i članova agencije za bankarstvo. Prvi građanin – predsjednik bi za pomoć u upravi imao i savjetodavno vijeće, sastavljeno od najumnijih i najuglednijih građana naše respublike iz svih društvenih, ekonomskih, kulturnih i obrazovanih sfera. Po pitanjima nacionalne sigurnosti, Prvi građanin bi bio i vrhovna sudska instanca. Prvi građanin – predsjednik bi imao pravo i na podnošenje prijedloga zakona, ali zakonodavne ovlasti ipak ostaju samo na nivou izabranog Parlamenta ili Senata (kao posebne institucije koju treba uvesti). Promjene ustavnog uređenje se reguliraju samo narodnim plebiscitom.

Zadatci Prvog građanina – predsjednika bi bili: pojednostaviti državu (čime se ujedno ona i jača), uobličavanje preciznog i jasnog javnog sustava koji može funkcionirati u okvirima realnih potreba i mogućnosti, uspostavljanje funkcionalnih javnih institucija, sječa nepotrebnih propisa i zakona, dovođenje uprave i administracije u realne okvire, radikalno smanjivanje birokratskih pravila i osoblja, ukidanje onoga što je nepotrebno, rješavanje situacije u komunalnim i javnim ustanovama i preduzećima, žestok i neumoljiv obračun sa kriminalom, jačanje nacionalne, kulturne i socijalne svijesti, zaustavljanje kvazi – reformnih poteza, započinjanje javnih radova na masovnoj skali, zapošljavanje ljudi, zaštita domaće proizvodnje, zaštita domaćih intelektualnih i resursnih potencijala, relaksirati društvo i ljude i oslobađati ih straha i nesigurnosti, čišćenje izbornog sustava, raskid sa lošim običajima i demagoškim potezima, raskid sa neodgovornom kvazi-socijalnom politikom, prečešljavanje učinjene privatizacije, dovođenje u red sudstva i tužilaštva… itd… Možda se ovo čini radikalnim potezima, ali to je jedino za početak što je moguće učiniti kako bi se stvorili uvjeti da umjesto daljeg dekadentnog pada, prvo stanemo na svoje noge, a onda i pokrenemo proces progresa i razvitka u svim poljima. Dosta je više šuplje priče, spletkarenja, lobističkih interesa, slatkorječivih prevaranata i pokvarenještva…vrijeme je da se pokrenemo naprijed u svim aspektima. U suprotnom, vrlo lako bi nam se moglo desiti da padnemo u ruke nekog našeg malog Firera ili Hazjanina.

 

O Autoru Salmedin Mesihović

Salmedin Mesihović