Tako je (na)zborio Reis Cerić.

Povezani članci

• 18.5. Međunarodni dan muzeja
• Ovi ljudi više ni lagati ne znaju
• TITOVA CRKVA?
• Na sajtu EU objavljena mapa Srbije bez Kosova
• Podcast: Dino Mustafić: Solidarnost je ključna dok traje borba sa Corona virusom
• Zlatko Jelisavac: Korićanima

Poslušah Reisov govor s blagajskog teferiča i bi mi slabo. Ne znam dal´´ da mutim vodu i šećer il´´ da letim do najbliže prodavnice po brašno, da se ima ako bi, ne daj Bože, opet zapucalo. Reis odnio šalu. Izgleda biće belaja, ako ne prije, onda garant ovo LJETO u Sarajevu.

Jednom kad čovjek uspije da sredi iracionalne reakcije, strah i paniku, ne može a da ne primjeti da ipak postoje makar četri ideje sadržane u Reisovom govoru izrečenom 15.05. u Blagaju, koje su u najmanju ruku, zabrinjavajuće. Krenimo redom:

1. “Nažalost, sve više vidimo da naši predstavnici, koji bi trebali biti jaki, snažni i složni, nit su jaki, nit složni, niti znaju sta trebaju da rade. A neće da pitaju”.

A koga to treba da pitaju BH-političari za savjet? Reisa? Zaista, pa kako se samo nismo ranije toga sjetili?! Zaboravimo liberalne, multikulturalne, deliberativne i konsocijativne modele demokratije, kvote i zastupljenost, analize i naučno istraživačke radove u cilju pronalaženja rješenja za organizaciju i uređenje kompleksnih i duboko podijeljenjih društava. Pitajmo Reisa! Ne zna narod, ne zna ni čovjek, i niko ne zna osim Njega.

E dragi Reise, zadnji put kad sam provjeravala ovo je bila demokratska i sekularna država, sto znači, da ponovimo gradivo, da postoje slobodni i svima pristupačni mehanizmi za ulazak u politiku, pa ako si nezadovoljan političkom scenom, ili imaš  rješenje za uređenje države, zeliš nešto da promijeniš, da doprineseš ili budes od koristi (možda je glavni problem taj sto bi rekao Churchill sto “ljudi ne žele biti korisni nego žele biti važni”), bujrum, ti se lijepo priključi. Formiraj stranku, ili se učlani u neku od ovih koje si i onako do sada javno podržavao, kandiduj se, a ljudi ce za tebe glasati ili pak NECE. Sve do tada, nemoj očekivati da budes uključen u vodjenje državne politike, JER ovo nije Iran, ovdje ODBIJAMO da nam kojekakve uleme i ajetolasi, budu osnov državne uprave, kao što NE DOZVOLJAMO ni da to budu raznorazni fratri i popovi.

2. “Mi nemamo druge svete zemlje osim ove svete Bosne. Mi nemamo kuda ići, hocemo da ovdje budemo i da ostanemo! Ovo je naša sveta zemlja. Ovu zemlju nikome ne damo! Da znate! Može svako da priča ovo ili ono, ali ne može da nosi nasu svetu zemlju. Ovo je nasa sveta zemlja, Bosna i Hercegovina. To nam je Bog garantirao”.

Zelim da istaknem dvije ideje iz gore navedenog citata: Ideja da nam je Bog garantovao ovu zemlju i ideja da ja ta ista zemlja sveta.

Bog nam garantovao Bosnu i Hercegovinu?? Kada? Kome? U kojem to tekstu? Jel to bila neka nova objava?

Posljednji put kad je neko navodio Boga za svjedoka bili su kraljevi u srednjem vijeku koji su se autoproklamovali kao božiji namjesnici na zemlji odakle su i crpili svoj legitimitet. Bila sam svjesna da “malo” kaskamo za evropskim intelektualnim standardima ali ZAR bas ovoliko??

Proglasiti Bosnu i Hercegovinu za svetu zemlju! A kome ta sveta zemlja pripada? Bošnjacima muslimanima? A ekskluzivitet nad njom smo dobili jer smo je zalijevali krvlju stoljećima, trpeći genocide koje su sprovodili nad nama i PONOVO ce :

 3. “Hoće oni da mi opet dajemo svoju djecu bezbožnicima i da ne budu spremni da se brane kad dođe ponovo etničko čišcenje. Oni koji ne mogu od Srebrenice da naprave Sarajevo, sada od Sarajeva hoce da naprave Srebrenicu”.

Ovo je školski primjer kako se stvara nacionalizam, proglasavanjem Bosne i Hercegovine kao svete zemlje i viktimizacijom Bošnjaka muslimana. Krasno. Bošnjacko-muslimanski nacionalizam se nije stvorio kroz historiju kad su se stvarali veliko hrvatski i veliko srpski nacionalizmi, jer smo i tada bili svjesni zla koje se iza tih ideja skriva, a sad ce da se stvara?!! Kao da nismo naučili da se kod nas svi nacionalizmi završe krvavo!!

Bošnjaci muslimani su vise od toga, mi smo ti koji smo uvijek davali jedinstvo Bosni i Hercegovini i borili se za očuvanje njenih granica i njene multietničnosti i multikulturalnosti. Radimo to i sada, ako vec treba nekom idejom da se vodimo i nečiji primjer da slijedimo, neka to NE bude Zukorlicev niti nekih drugih, njemu slicnih cvječki, kao sto to predlaže Reis Cerić (4.”Skoro nam je sandžački muftija iz Novog Pazara održao lekciju kako treba da…”), tražimo one najvece i najsvjetlije primjere, učimo od najboljih, ucimo od Mandele: “Kriviti prošlost nece nam pomoci ispraviti stvari. Ako želis da se pomiriš s neprijateljem, počni raditi s njim. Tada neprijatelj postaje kolega.”

Prisjetimo se Sartra za kojega je sloboda ono sto učiniš sa onim sto tebi čine, što ce reći da nismo osuđeni da robujemo okolnostima i situacijama koje nas snađu u životu, uzmimo stvari u svoje ruke i udesimo okolnosti tako da nam idu na ruku, sve zavisi od nas i vlastite sposobnosti da odgovorimo na životne izazove. Kazu da problem čovjecanstva ne leži toliko u zlu jednih nego u pasivnosti drugih, koji zbog lijenosti, kukavičluka ili neznanja ne čine nista kako bi spriječili one zlonamjerne u ostvarenju svojih namjera.

Stoga, ne dopustimo da nas zatruje radikalizam, mržnja ili želja za osvetom, pokazimo da identitet Bošnjaka muslimana nije jednodimenzionalan i sveden samo i isključivo na religiju, nego je vise od toga, pokazimo veličinu bivajući onakvi kakvi smo historijski bili i kakvima nas M.Filipovic u svojoj knjizi “Ko smo mi Bošnjaci” opisujue: “Bošnjacima je multilateralizam prirodno tlo i ambijent života i oni ga cijene, vole i podržavaju, iz njega crpe svoje energije opstanka. U tome oni potpuno harmoniraju sa savremenim idejama i tokovima povijesnog razvoja i sa modernim shvatanjima ljudskih prava i napuštanja nacionalnog modela historije kao isključivog oblika historijskog povezivanja ljudi. To je bila a i danas je politička bit identiteta Bošnjaka muslimanske vjere”.