UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: Odvratna prvomajska čestitka Židovima i antifašistima Hrvatske, s portala „dnevno.hr“

Povezani članci

• STRANKA BIH DIJASPORE SNAGA NEISKORIŠTENIH MOGUĆNOSTI
• Samoproglašenim zaštitnicima i braniocima svih povratnika i žrtava…kap je prelila čašu
• Dnevnik Borisa Dežulovića: Liverpul, London, Northampton, Zenica
• Od hijena do mnijenja
• ARAPI U BiH: Poželjni turisti ili nepoželjna prijetnja?
• Šovinistička pravda: “Naše” žrtve su žrtve, “njihove” agresori

Portal www.dnevno.hr, poznat po sličnim antisemitskim i revizionističkim člancima, objavio je za Prvi maj ove godine jedan krajnje degutantan članak autora Zorana Metera pun LAŽI I MANIPULACIJA, u osnovi antisemitski! (naslov: Židove su mrzili i uništavali mnogi, Hrvati i su (p)ostali jedini krivci). Svojom neutemeljenom retorikom podsjeća na članke devedesetih godina prošlog stoljeća kada se vodio propagandni rat između srpskih i hrvatskih nacional-šovinista, rat koji je tekao paralelno s krvavim raspadom Jugoslavije.

Na ovaj članak, uključujući brojne upise, valjalo bi reagirati priopćenjem za medije i nadam se da će to učiniti židovske organizacije Hrvatske. Mi kao Židovi nemamo pravo odšutjeti ovu krajnje zloćudnu „analizu“ no, mislim da tu ima posla i za DORH i druge institucije koje vode računa o pojavama neoustaštva i neonacizma te zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj.

Zanimljivo, da se među upisima nalazi i upis Đure Vidmarevića, bivšeg ambasadora Hrvatske u Ukrajini, koji ovom odvratnom tekstu dodaje ulje, kao ulje na vatru! Da li će moja persona jedina reagirati u javnosti na ovaj notorni antisemitski tekst? Umoran sam od borbe, poput Don Kihota koji se bori s vjetrenjačama… Protuhrvatska propaganda? Prevarenim i osiromašenim građanima Hrvatske nudi se neoustaški opijum, po uzoru na devedesete godine prošlog stoljeća! NIJE ISTINA da se za Šoah optužuje hrvatski narod, optužuje se, što je POVIJESNA ISTINA, dio naroda, a to su prije svih USTAŠE, i to njihov krvoločni dio! Nije istina da su fašisti, nacisti, kvislinzi u drugih naroda koji su poslušno provodili “konačno rješenje” izuzeti od kritika i osuda. Kvalitetni povjesničari, i židovski narod, podjednako osuđuju sve Hitlerove “dobrovoljne izvršitelje”! Tom Zoranu Meteru treba uzeti mjeru, toj tzv. analizi koja nije ništa drugo do jedan od najgorih antisemitskih pamfleta zadnjih godina objavljenih na prostoru ex-Jugoslavije.
Krenimo redom!

Tekst se pojavljuje samo dva dana nakon JOM HAŠOA židovskog religioznog blagdana posvećenog žrtvama Šoa tj. Holokausta. Jom Hašoa ove je godine židovska organizacija Bet Izrael iz Zagreba obilježila na Židovskom groblju u Iloku, a Koordinacija Židovskih općina Hrvatske odnosno Židovska općina Zagreb, tradicionalno, kod spomenika Mojsiju, kipara Augusta Augustinčića na zagrebačkom Mirogoju. U Izraelu je 28. travnja povodom Jom Hašoa stao u 10 sati na dvije minute sav promet u cijeloj zemlji, ljudi su zaustavljali vozila, izlazili iz njih i dvije minute stajali kao ukopani, sjećajući se žrtava Šoah.
Inače, “analiza” je, da bi bila uvjerljiva, perfidno protkana nekim bjelodanim istinama o Šoa,, genocidu nad Židovima (Holokaustu), ali to se  radi da bi bila naoko prihvatljiva.
Što kaže, dakle, „analiza“?

Meter:„On je tu nazočan još od antičkih vremena i nitko ne zna pravi razlog njegova dolaska (židovskog naroda, napomena Lj.R.W.) ali je jedan od njih svakako uvjetovan različitim političkim promjenama, carstvima i državama koje su dolazile i prolazile prostorima Svete zemlje i okolnih područja Sredozemnoga bazena, čije su mijene, u većoj ili manjoj mjeri pridonosile migraciji židovskoga stanovništva.

PRVA VELIKA LAŽ!

Svaki iole obrazovaniji povjesničar zna da su Židovi biblijskog Izraela, nakon razaranja Hrama i gubitka samostalnosti države 71. godine naše ere za kaznu raseljeni u dijasporu (galut) po Rimskom carstvu!

Meter: Židovi su od pamtivijeka rijetko bavili fizičkim radom!

Još jedna LAŽ odnosno stereotip!

Židovi su se u biblijska vremena bavili ratarstvom i stočarstvom, i obrtima. Nisu se bavili zemljoradnjom u galutu jer im je bila zabranjena kupovina zemlje, no kada su bili u mogućnosti kupovati zemlju bavili su se i zemljoradnjom. Cionizam je pripremio Židove za bavljenje poljoprivredom i oni su od prvog dana povratka u Palestinu, opet se bavili zemljoradnjom da bi danas Izrael imao jednu od najrazvijenijih poljoprivreda na svijetu!Znalci teme znaju da je i među radništvom, pogotovo u nekim dijelovima svijeta, bio velik postotak Židova. Sam Lav Davidovič Trocki vodio je radničku organizaciju „Bunt“.

„Najjači antisemitizam bio je (još uvijek i jest) u istočnj Europi, poglavito Poljskoj, Litvi, Ukrajini i Rusiji. Tamo su, uostalom, uz Njemačku, Židovi bili i najbrojniji…

POLULAŽ!

Nejasno je na koje razdoblje se ta tvrdnja odnosi. Drugo, antisemitizma je bilo i tzv. Zapadu a posebno su bili brojni u Španjolskoj (Sefardi), zemljama Magreba, Iranu, Iraku i USA. Po antisemitizmu, nažalost, isticala se i Francuska, a bilo ga je i Velikoj Britaniji, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji..

Meter dalje piše: “Napomenuo bih kako su se Židovi koji su živjeli na prostorima bivšega Otomanskog carstva nazivali još i Ćifuti…”

POLULAŽ, stereotip!

Iz ove rečenice bi se trebalo shvatiti da je u Osmanskom carstvu prevladao antisemitizam što nije točno. Osmansko carstvo nakon inkvizicije u Španjolskoj odakle su krajem XV stoljeća protjerani Židovi, velik broj Židova-Sefarda skrasio se baš u osmanskom carstvu (današnja Bosna i Hercegovina, Bugarska, Makedonija, Grčka, Turska..) i u vrijeme svih osmanlijskih vladara nije bilo otvorenog antisemitizma, Židovi su uživali pune vjerske slobode. Ćifut je bio bez pejorativnog značenja, a poprimio ga je tek u vrijeme narastanja naci-fašizma. Ćifut je izvedenica od „ćifta“, sitni trgovac.

Meter: „U hrvatskom je narodu bilo puno manje antisemitizma nego li je to bio slučaj u mnogih europskih naroda.“

LAŽ!

U hrvatskom je narodu nažalost, i prije ustaša, bilo antisemitizma, a zabilježen je i jedan veći pogrom, i to u Dubrovniku. Poviješću antisemitizma u Hrvata nitko se nije sustavno bavio ali antisemitski tekstovi nalaze se i kod Šenoe, Matoša, pa i kod jednog velikana Miroslava Krleže koji je znao u novom izdanju neke knjige, zbog reagiranja čitatelja, izostaviti ih. Velika je obmana da ustaški pokret u svojim dokumentima prije 1941. nema izravne antisemitske dijelove.

Meter: „Niti hrvatski narod, na žalost, nije ostao pošteđen te pošasti (pod pritiskom prihvatio antisemitizam, napomena Lj.R.W.) te je svojim, samo manjim dijelom, i sam prihvatio nacističku ideologiju i preuzeo Hitlerove rasne zakone, u ime kojih je činio zločine protiv židovskoga naroda i drugih ljudi koji su se novouspostavljenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj protivili…”

LAŽ, POLULAŽ!

Nije hrvatski narod, „samo manjim dijelom“ prihvatio antisemitizam, jer kada se on institucionalizira rasnim zakonima koji su prihvaćeni već 10. 04. 1941. on je obaveza za sve građane. Istina, antifašisti nisu poznavali antisemitizam, ali po današnjoj atmosferi u Hrvatskoj, moglo bi se zaključiti da je antisemitizam, pogotovo latentni, vrlo raširen. Ustaše, a ne hrvatski narod, provodili su genocid na najbestijalniji način, tako da su i sami nacisti slali izvještaje u Berlin zgražajući se nad bestijalnošću ustaša. Raduje da postoje organizirane grupe i brojni pojedinci koji i danas, kao u partizanska vremena, pružaju otpor neoustaštvu i neonacizmu (Ustaše su najveća sramota hrvatskog naroda).

Meter: „Antisemitizam je, nedvojbeno, bio puno jače izražen kod mnogih europskih naroda nego li je to bilo (i jest) u hrvatskome narodu, uključno i razdoblje NDH gdje se Židove progonilo nakon Pavelićevog službenog prihvaćanja rasnih zakona po Hitlerovom nalogu. Tada je židove progonio isključivo hrvatski državni represivni aparat, a ne hrvatski narod u nekakvim svojim osvetničkim pohodima i za tu svrhu formiranim građanskim odredima i eskadronima, kako je to bilo diljem Europe.“

LAŽ, PERFIDNO ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI!

U Hrvatskoj, a počelo je pred rat 1991. – 1995. otvoren je žestoki propagandni rat između Miloševićeve vlasti i medija i medija u Hrvatskoj (intenziviran od Tuđmana u vrijeme rata) na temu tko je veće odnosno manje zlo učinio „svojim“ Židovima. Velika većina relevantnih povjesničara i publicista se slaže da većih razlika u metodu progona i likvidacije Židova u pavelićevoj Hrvatskoj i Nedić-Ljotićevoj Srbiji nije bilo. Perfidno je uspoređivati se nekim drugim narodima i vidjeti u njih „odrede i eskadrone smrti“ a zločine ustaša pometati pod tepih, uključujući pretvaranje Konc-logora Jasenovac „u odmaralište“ i logor smrti pretvarati i radni logor. Bilo je i ima, Židova koji su s uključili u taj propagandni rat i to im ne služi na čast – s njima se mi Židovi obračunavamo koliko možemo!

Meter: „Napomenuti treba kako su do Drugog svjetskog rata Židovi u Hrvatskoj uživali potpunu društvenu slobodu, slobodu gospodarske djelatnosti, slobodu vjeroispovijedi i da nikada u povijesti u hrvatskome narodu nije bilo većih incidenata i slučajeva antisemitizma, poglavito onog organiziranog“

POLULAŽ!

Židovi u Hrvatskoj dijelili su sudbinu jugoslavenskih Židova do Drugog svjetskog rata i osjetili su antisemitsku atmosferu Stojadinovićeve profašističke vlade koja je i prije 1941. donosila antisemitske zakone koji su se provodili i u Hrvatskoj (numerus clausus, diskriminacija Židova u trgovini itd.) Spomenuo sam već organizirani pogrom hrvatskih Židova u Dubrovniku i niz autora koji su u svojim tekstovima zastupali antisemitske stavove. Dodajem da je čak i Stjepan Radić (HSS) povremeno zastupao antisemitske stavove.

Meter: „Svima oprošteno, Hrvatima ne!“

LAŽ!

Židovski svijet, mediji u vlasništvu Židova podjednako se odnosi prema počiniteljima Šoa. Oprost ne može biti kolektivan, odgovornosti počinitelja Šoa pristupalo se i pristupa po maksimi lovca na nacističke zločince Simona Wiesenthala KAZNA, NE OSVETA! (objavljena  je u Sarajevu istoimena knjia u izdanju Svjetlosti).
Po tisućiti put izjednačuju se Hrvati s ustašama,odnosno ustaše s Hrvatima, pa onda nastaje čuđenje kada to učini ponekad i nehotice, netko drugi. Osobno u svojim brojnim tekstovima na te povijesne teme pazim da ne generaliziram, i da hrvatskom narodu u cjelini ne lijepim bilo kakve etikete, a posebno da ga kao kolektiv optužujem za genocidnost. Oproštenje je duboko intiman gest pojedinca, i kao Židov ne bih se usudio nijedan narod optuživati za nacizam, čak ni njemački narod, austrijski, ni talijanski, shodno tome ni hrvatski narod za ustaštvo. Da li ću oprostiti kome ubojstvo mojih tridesetak rođaka u Šoa, da li ću oprostiti vlastima što su se nekorektno odnosile prema preživjelom logorašu, da li ću oprostiti sadašnjoj hrvatskoj vlasti što nasljedniku imovine Weissovih tu imovinu nije vratila u naturalnom obliku, da li ću oprostiti vlasti što mi ne isplaćuje odštetu za dinamitom srušenu vikendicu 1992., da li mogu oprostiti što se i danas, 2014. toleriraju antisemitski ispadi, pa i skranavljenja židovskih grobalja (Split), moja je osobna stvar. Opravdavati antisemitizam pojavama antisemitizma drugdje, u drugim državama i drugim narodima, može samo „dnevna budala“ i njemu slični.

Meter: „ Svi ti europski narodi odavno su prihvatili te se potom oslobodili svojeg dijela nečiste savijesti glede njihovih uloga u progonu Židova.“…
Ali zašto to ne vrijedi za današnje Hrvate, ključno je pitanje svih pitanja? Hrvatski se narod do dan danas medijski, institucionalno, politički i kako sve ne, razapinje zbog njegove “zločinačke” uloge u Drugom svjetskom ratu, poglavito za navodni antisemitizam, kojega danas u stvarnosti nema, ili je pak nazočan u individualnom i vrlo ograničenom smislu, a nema niti jedne ekstremne političke stranke u svome Saboru, čak niti uopće, izuzev nekih sasvim marginalnih, minornih i nebitnih. Štoviše, hrvatski je narod, osim izvana, u čemu je poglavito aktivan Centar Simon Wiesenthal na čelu s Efraimom Zuroffom, izložen i sve brojnijim i organiziranijim unutarnjim stigmatiziranjem različitih stranih plaćenićkih organizacija i pojedinaca, kao ksenofoban, klerofašistički, netolerantan…“
Protuhrvatskoj kampanji, paradoksalno, pridružio se i hrvatski državni vrh
… U zadnjih trinaest godina, a poglavito od strane predsjednika-krivokletnika Mesića i njegovoga sadašnjeg nasljednika Josipovića i Kukuriku vladajuće koalicije, čuju se isto tako ružne i stigmatizirajuće riječi o vlastitom narodu kojega predstavljaju ili bi to trebali činiti, a glede njegove uloge u Drugom svjetskom ratu. Njima se pridružuju i mnogi hrvatski kvaziintelektualci, a u stvarnosti obične oportunističke protuhe, partijski okićene različitim akademskim titulama, koji ne znaju ni tko su, ni što su, ni zašto su, ali su tuđinu sluge uvijek spremni biti……“ “Dakle, osim pojedinih vanjskih čimbenika koji sustavno vrijeđaju hrvatski narod lažno ga prikazujući genocidnim i fašistoidnim, hrvatski je narod izložen i još razornijoj unutarnjoj političkoj, medijskoj i kvaziintelektualnoj agresiji predvođenoj najvišim državnim dužnosnicima i tijelima državne vlasti, što je ne zabilježeno u dosadašnjoj ljudskoj, političkoj i državnoj praksi…..I zato valja reći kako, usprkos svemu, ipak na kraju na izborima sami o sebi i vlastitoj sudbini odlučujemo.“

ZAVRŠNA PERFIDIJA ZORANA METERA

Ovdje naprosto nije ništa duže potrebno komentirati. Sam autor izjednačuje kao i obično u tekstu hrvatski narod s ustašama, desnicom, proziva Zapad, napada Efraima Zuroffa, zadnjeg lovca na naciste, napada aktualni hrvatski državni vrh. Mogu o aktualnom državnom vrhu misliti što me volja (a ne mislim da je “kukuriku” koalicija usrećila hrvatski narod), mogu misliti o predsjedniku dr. Ivi Josipoviću što me volja (a što se tiče tzv. židovskog pitanja i pokušaja da se riješe neka otvorena pitanja vlasti i nas malobrojnih Židova, što se tiče upozoravanja na povijesni revizionizam, i poticaje edukacije o Holokausta, mislim da je korektan) ali nikada ne bih grubo napadao državni vrh, jer on se, bar po ovom pitanju, i bar na riječima zalaže za ono što su evropske stečevine. Isto tako ne bih tzv. židovsko pitanje miješao s potrebom prijevremenih izbora.

Ovom prilikom zbog ograničenog prostora ne ulazim u neke od upisa ispod Meterove „analize“ ali je, kada se pročitaju, očito da potiču „štormfrontovsku“ atmosferu u „lijepoj našoj“. Na ove nebuloze Metera često se nadovezuju još veće nebuloze čitatelja, pretpostavljam velike većine hrvatskih građana!

Ukratko, Zoran Meter i dnevno.hr. pokazuju se po tko zna koji puta širiteljem govora mržnje, povijesnim neznalicama, vide neprijatelje Hrvatske tamo gdje ih nema – u Židovima i antifašistima. Zaista, ovakvo divljanje i tumačenje povijesti i recentnih događanja  rijetko se bilježi u medijskoj praksi u svijetu; dnevno.hr i njegovi vlasnici, ljubasi i slični, pokazuju se onima koji zloupotrebljavaju kakve-takve medijske slobode u Hrvatskoj. Srpsko „dnevno“ nimalo ne zaostale u objavljivanju antisemitskih, retrogradnih tekstova huškajući narode  južnoslavenskog prostora jedne protiv drugih.
Neka im Hašem pomogne!

(za tacno,net., 6.05. 2014.)

Foto: holokaust, google