Zašto je podrška Rezoluciji UN-a opravdana, a optužbe protiv Lagumdžije besmislene?

Autor/ica 21.8.2012. u 19:00

Zašto je podrška Rezoluciji UN-a opravdana, a optužbe protiv Lagumdžije besmislene?

Bez obzira što postoji unutrašnja afera političke prirode, koja je nastala nedavno zbog odluke ministra vanjskih poslova BiH, da BiH glasa za rezoluciju o Siriji ispred UN-a, legalnost odluke od strane Bosne i Hercegovine ispred UN-a nije s stoga smanjena! Optužba protiv ministra vanjskih poslova, od strane predsjednika Republike Srpske, proizlazi iz mišljenja da je ustav BiH prekršen onog trenutka kada je isti izdao direktivu da se glasa za UN-ovu Rezoluciju protiv Sirije, koja poziva na zaustavljanje okrutnosti u Sriji, bez dobivanja potrebna tri potpisa, s tim negirajući „volju srpskog naroda“ u BiH!

Krenimo sa kontekstom. Sirija 2012. Svakodnevno masakriranje, vidjeli smo kako se nad stotinama djece sprovode planirane egzekucije, zlodjela koja se tu trenutno dešavaju stalno se upoređuju sa BiH 1992 godine, a pozivi da međunarodna zajednica interveniše su ogromni. Ujedinjene nacije su reagirale kroz misije održavanja mira (peace keeping mission), kroz plan mira Kofi Anana, te slanjem humanitrane pomoći. Vijeće sigurnosti još nije djelovalo, prije svega zbog blokiranja Russije i Kine,  koji su  sprječavali djelovanje ovog tijela od samog početka, odnosno opstruirali blok SAD i ostalh od djelovanja. Sada, zbog nemogućnosti djelovanja unutar Vijeća sigurnosti, države su napravile sličnu verziju, politički obavezujuću Rezoluciju Ujedinjenih nacija.

Bosna i Hercegovina je postupala ispravno kada se pridruživila većini demokratskog svijeta u pozivu da se ova zlodjela zaustave. Mi u Bosni i Hercegovini smo takođe bili zaboravljeni od strane međunarodne zajednice. Naše iskustvo, bez obzira na kojoj smo se ratnoj „strani“ našli, moralno nas obavezuje da doprinesemo radu međunarodne zajednice pri zaustavljanju ovakve patnje nevinih ljudi!

Povelja Ujedinjenih nacija, temeljni dokument UN-a, izričito osigurava i daje zaštitu protiv zlostavljanja i kršenja ljudskih prava i obavezuje međunarodnu zajednicu, kao i njene članice, da poduzmu sve potrebne aktivnosti protiv izvršioca. Generalna skupština UN-a je jedan forum u kojem se to izvršava. U tom forumu mi nismo Zlatko Lagumdžija niti jedan od teritorijalnih entiteta Bosne i Hercegovine. U tom forumu mi smo država Bosna i Hercegovina. Mi predstavljamo bosanskohercegovačku državu, kao jednak i doprinoseći član međunarodne zajednice. U prvim rečenicama našeg ustava, istog ustava na čije kršenje se Milorad Dodik poziva, piše „ustav koji je zasnovan na Povelji UN-a.“

nterno, Bosanci i Hercegovci, svi mi, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, moramo odlučiti šta to za nas znači. Prvo, to znači da smo udružili snage sa većinom demokratskog svijeta, u pokušajima da politički zaustavimo masakrairanje nevinih građana Sirije!

Drugo, mi smo zaista nešto poduzeli! Ja sam provela cijeli juli u Ujedinjenim nacijama u New Yorku, radeći na pregovorima za međunarodnu konvenciju o trgovini oružja. Ni jednom nisam vidjela bosanskohercegovačkog predstavnika da je uopšte prisutan, a kamoli da je aktivno učestvovao! Čak ni na zadnjem danu, kada su Srbija, Crna Gora i Hrvatska dodale svoj glas za progresivnu međunarodnu konvenciju, glas Bosne i Hercegovine je bio odsutan! Zbog toga kažem da je jako pohvalno da je Bosna i Hercegovina uopšte učestovala u ovako važanoj raspravi, kao što je rasprava o Siriji!

Iz mog ličnog iskustva koje se odnosi na stupanj efikasnosti BiH u Ujedinjenim nacijama, BiH se oslanjala generalno na inicijativu  (ili njenom nedostatku) pojedinaca, ili je imala tendenciju da bude totalno paralizirana zbog internih političkih svađa bh. diplomacije, bez obzira da li su svađe bile stvarne  ili izmišljene!

Mi smo mala članica u velikoj šemi stvari u Ujedinjenim nacijama. Mi moramo da naučimo da koristimo našu poziciju u našu prednost, ne da budemo pijuni velikih zemalja, nego da koristimo njihove razlike, i naše pojedinačne alijanse sa njima u našu korist. U korist građana Bosne i Hercegovine, svih građana, kao i države Bosne i Hercegovine, što i jesmo. To je činjenično stanje. Sve je ostalo samo politikanstvo, laž i obmana! Isto kao što postoji Republika Srpska u okvirima Dejtonskog sporazuma, kao jedan entitet u državi BiH, tako postoji Bosna i Hercegovina u međunarodnim i međunarodnopravnim okvirima!

Iz perspektive međunarodnog prava, Dejtonski ustav je osuđen od brojnih institucija, uključujući Evropski sud za ljudska prava, koji je nazvao ustav BiH diskriminatorskim, te je naredio njegovu izmjenu! Dejtonski ustav je pun nedostataka. Stvorio je strukturalne probleme koje spriječavaju BiH da, između ostalog, budu aktivni i doprinoseći član međunarodne zajednice. Zapravo, naša sposobnost da se pridružimo Evropskoj uniji leži u volji naših vođa da prihvate činjenično stanje, te njihovo izvršenje neophodnih ustavnih reformi., 

Kako to uraditi, tema je za drugi članak, ali iz perspektive međunarodnog prava, kao i uloge BiH u međunarodnom sistemu, u ovom slučaju važnost doprinosa BiH u radu međunarodne zajednice, kroz Generalnu skupštinu UN, prevazilazi  proceduralna pravila jednog diskutabilnog dokumenta – što Dejtonski ustav jeste! A usput, ko je pitao „ostale“ u BiH, šta oni misle o Rezoluciji o Siriji?

Autor/ica 21.8.2012. u 19:00