Zvonimir Nikolić: Sušić

Povezani članci

• Put svega živog
• Bošina sehara nostalgije
• Zašto odbijam navijati za Hrvatsku
• Zija Dizdarević: Korist od Trumpa
• Ništa lakše od umiranja
• Mladen Ivanić lider opozije: Dodik je zadnji diktator u regiji

Sinoć doživismo još jedan poraz u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. S tim porazom se polako i gubi svaka nada da ćemo možda i sljedeću smotru fudbala gledati navijajući za svoju reprezentaciju. I ko je kriv? Uglavnom svi mi (u dobroj mjeri i ja) smo skloni da krenemo od glave i ospemo drvlje i kamenje na selektora. Jer njega smatramo najodgovornijim za to. A uostalom ima i sasvim solidnu platu. I nije ni čudo što iste sekunde prepoznamo krivca i trenutno ga osudimo na ostavku.

Piše: Zvonimir Nikolić

S druge strane, imamo političare koji su nas za dvadeset i kusur godina vladavine vratili još toliko godina unazad. I njihove ostavke ni ne spominjemo. A isto su jako dobro plaćeni. Sušić i igrači su nas bar odveli na Svjetsko prvenstvo u Brazil a oni nas nisu odveli nigdje. A po svoj prilici ni neće nas odvesti.  Evropska Unija je sada čini se dalje od nas nego što je ikada bila iako nam je došla do granica Države.

Sušića je neko drugi birao za selektora. Nismo mi. Mi smo samo mogli da se složimo ili ne. Ove što sa nama vladaju smo sami birali. Imali smo mogućnost a izabrali smo opet iste. Gledanje Dnevnika je postalo jednka stresno kao i gledanje jučerašnje utakmice. Prvih desetak minuta štrajkovi nezadovoljnih radnika. Svugdje u svijetu štrajkovi nezadovoljnih radnika se svode na poboljšanje uslova rada ili povećanje dnevica i plata. Samo kod nas su štrajkovi zbog desetak-petnaest godina neuvezanog staža, zbog isto toliko godina bez zdravstvenog osiguranja i zbog nekoliko desetina neisplaćenih plata. A sve se svodi na raznorazne privatizacijske pljačke zbog kojih niko nije zatražio ničiju ostavku. A Sušićevu jesmo svi.

I uostalom, šta uopšte znači ostavka? Kad malo bolje razmislim, i bolje je da Safet ne da ostavku. Neka ostane i vodi reprezentaciju do kraja kvalifikacija. Svakako nećemo ići u Francusku pa ćemo imati možda samo jednog krivca. Ovako će doći neko drugi i preuzeti ovaj vrući krompir i podijeliti na kraju krivicu na dva selektora.

Isto je i sa Vladom. Ministrima. Upropaste sve i onda na kraju (možda) ponude ostavku. Jedini dobitak u svemu tome je što možda nećemo gledati istu facu ali imaćemo jednak neuspjeh. Ovdje je magična riječ ostavka. Sušić će možda naći neki angažman i nakon ovog selektorskog. Možda čak i bolje plaćen? A političari će dati ostavku na jedno radno mjesto i samo se preseliti na ono drugo. Jednako dobro plaćeno. Kod nas zapravo sva odgovornost prestaje onog momenta kada ponudiš ili daš ostavku. Kao da će ostavka vratiti vrijeme unazad? Mi smo vjerovatno svjetski fenomen. Država je potpuno osiromašena i opljačkana a ponuđeno je nekoliko ostavki i niko niti jedan dan nije odležao u zatvoru zbog pljačke. Pljačke državne i naše imovine.

Ja sam bio jako ponosan kada se naša reprezentacija pojavila na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Kada bih poredio fudbal sa privredom i stanjem u Državi, možda sam jedino još ponosan kada vidim reklamu na Hrvatskoj televiziji za toalet papir, proizveden u BiH.

Sušića smo zbog nekoliko neuspjeha začas osudili. One koji vladaju sa nama smo za bezbroj neuspjeha nagradili. Još jednim mandatom. I još četiri godine.

A uostalom i koja je svrha ostavke kada je izgubljena svaka nada? Ostavka se valjda daje dok još uvijek postoji mogućnost da nas neko pametniji i sposobniji izvuče.

I u fudbalu i u politici.