Radomir Lazić: Mirno spavaj narode, neće biti rata

Izdvajamo

• Šta nas još čeka do oktobra i šta li će nas snaći poslije njega odlučićemo sami. Ono što je trebalo uraditi prije izbora, a očekivali smo da neko drugi uradi umjesto nas, nije se desilo. O našoj sudbini, o našim životima odlučivaće ponovo oni koji to rade punih dvadeset godina.

Povezani članci

• Tomislav Jakić: POKER S PUTINOM
• Građanski aktivsta Mario Šimović novo je lice SDP-a
• ZLATKO JELISAVAC: DEVEDESETE I ISIL
• MOLIM VAS, NEMOJTE ME SLIJEDITI!
• Kako su srodnici premrežili pravosudne institucije?
• Predstave širom BiH

Koje su to poruke i rečenice koje danas slušamo i koje ćemo, ne daj Bože, pamtiti.

Iste su, zlokobne i prijeteće, kao i prije dvadeset godina.

Mirno spavaj narode, neće biti rata.

Pamte se i pamtiće se još dugo neke rečenice izgovorene uoči rata koje su, osim burne reakcije zbog izrečenog, kod većine izazvale samo bijes, kod nekih strepnju ali nikako i stvarni strah od mogućnosti da je izrečeno ne samo prijetnja nego i namjera. Tek rijetki su rečenicu Radovana Karadžića, za govornicom Parlamentarne skupštine Republike Bosne i Hercegovine, shvatili ne kao praznu prijetnju psihopate, kojih istorija pamti bezbroj ali i koji su tokom istorije o jadu zabavili i svoj a naročito tuđe narode. Shvatili i preživili.

Pamti se i čuvena rečenica tadašnjeg Predsjednika Predsjedništva, dok je rat već bio na pragu, upućenu prvenstveno svom narodu, da mirno spava jer rata neće biti. Čovjeka kojeg su, osim Radovana Karadžića svi drugi izdali i prevarili. One koje su mirno spavali ispratili su njihovi, još preostali, najmiliji ovih dana na vječni počinak.

I ne pamti se sve ono što izgovoriše tada mudri, pametni i razumni ljudi u naivnom pokušaju da zaustave ono što se zaustaviti nije moglo ili nije htijelo.

Koje su to poruke i rečenice koje danas slušamo i koje ćemo, ne daj Bože, pamtiti.

Iste su, zlokobne i prijeteće.

Izjave Milorada Dodika, po formi samo malo drugačije ali po suštini identične onima izrečenim prije dvadesetak godina, su izjave koje ne izazivaju osjećaj straha samo kod onih koji nisu prošli četvorogodišnji pakao.

Poruke koje dolaze s druge strane i nemaju više umirujući ton, od čovjeka koji valjda jedini zna sve očeve tajne oko bezbrojnih pregovora, nagodbi i prevara, onima koji bi da se razdružuju poručuje da mogu iz BiH ponijeti samo blato na cipelama. Poruka koja nedvosmisleno ukazuje da se računa ponovo na nestanak jednog naroda ili bar njegovo viđenje pakla.

Jasno je iz kojih razloga je jedan narod glasao za nezavisnost BiH a vođen istom strankom i istom politikom kako onda tako i danas. Rečenica Dragana Čovića da u slučaju pobjede SDP-a na izborima „može biti svašta“ liči takođe na prijetnju. Koji je smisao i značaj te prijetnje otkrilo bi se naknadno, uvidom u razvoj situacije na terenu.

Šetajući Vrelom Bosne, slučajno, u prolazu, sam sreo lidera socijaldemokrata i antifašista, u pratnji dvojice tjelohranitelja, zamišljenog i zabrinutog i kao da sam čuo kako sam sebi, spremajući se za neki važan predizborni govor, mrmlja u bradu „mirno spavaj narode, rata neće biti“.

Šta nas još čeka do oktobra i šta li će nas snaći poslije njega odlučićemo sami. Ono što je trebalo uraditi prije izbora, a očekivali smo da neko drugi uradi umjesto nas, nije se desilo. O našoj sudbini, o našim životima odlučivaće ponovo oni koji to rade punih dvadeset godina.

Mudri, pametni i razumni ovaj put šute a za one koji šalju poruke bolje bi bilo da su se nijemi i rodili.