Mostarska gimnazija: Primjer kako kamuflirati segregaciju u školama

Povezani članci

• Zakuska s Jasenovcem
• ALEKS “PADAJU KESTENI“
• DISKOTON GIGANT DISKOGRAFIJE
• Suvereni nitkovi
• Od SDA do NIP-a: Kako je uništen sarajevski Vodovod
• Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014.

„Kod nas trenutno u ovoj školi nastavu pohađa trideset pet različitih nacionalnosti, pored djece sa svih strana svijeta u ovoj školi bez ikakavih nacionalnih tenzija obrazuju se i djeca iz čitave Bosne i Hercegovine“ (Valentina Mindoljević direktorica Koledža ujedinjenog svijeta)

Piše: Predrag Blagovčanin

Nekadašnja gimnazija Alekse Šantića, a današnja Gimnazija Mostar, smještena  na samoj imaginarnoj granici između lijeve i desne strane grada na Neretvi  u ovom trenutku predstavlja jedinu administrativno integriranu školu na području Hercegovačkoneretvanskog kantona.

Početkom 2004. god. odlukom tadašnjeg saziva Gradske uprave Mostara uz svesrdnu podršku međunarodnih faktora u Bosni i Hercegovini donijeta je odluka o formalno-pravnom  ujedinjenju gimnazija iz istočnog i zapadnog dijela grada – Gimnazije Fra Dominika Mandića i Mostarske gimnazije.

Ankica Čović, ravnateljica mostarske gimnazije

Ankica Čović ravnateljica Mostarske gimnazije ističe da mostarska gimazija ne funkcioniše po konceptu „dvije škole pod jednim krovom“ ali ni kao škola sa jedinstvenim nastavnim planom i programom već po kompromisnom rješenju tih modela.

„Mi smo jedina škola koja je administrativno ujedinjena sa dva ravnopravna nastavna plana i programa – hrvatskim i federalnim nastavnim programom.  Imamo zajedničku upravu,  što uključuje jednog direktora i zamjenika, zajednički školski odbor,  zajedničko vijeće učenika, zajedničko vijeće roditelja i zajedničko nastavničko vijeće ali imamo i odvojeno nastavničko vjeće i vijeće roditelja po planu i prirodi različitih programa. To su dakle razlike između ovakve škole i škola koje funkcionišu po principu „dvije škole pod istim krovom“. Ovo je jedina takva škola i nažalost  u ovom trenutku niko ne slijedi naš primjer.“

Mostarska gimnazija specifična je obrazovna institucija u Mostaru obzirom da njeni učenici većinom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa različitih nastavnih planova i programa zajedno pohađaju određene predmete poput informatike i nastave francuskog jezika.

„Mi smo u ovoj školi zaista postigli dosta u smislu da imamo zajedničku nastavu informatike. Na hrvatskom nastavnom planu učenici su izučavali informatiku u prvom razredu, a na bosanskom u drugom i trećem. Uvezali smo sve vanjske faktore,  ministarstvo,  pedagoške zavode  sa njihovim savjetnicima i našim profesorima. Nakon toga promijenjen je nastavni plan i program tako da sada djeca imaju dva sata tjedno informatike. Jedan sat je u njihovim razredima gdje su inače, a drugi sat se formiraju zajedničke grupe sa ovih nastavnih planova gdje zajedno sjede i pohađaju taj sat informatike. Također imamo zajedničku i nastavu francuskog jezika odnosno frankofonsko odjeljenje u suradnji sa Francuskom ambasadom gdje učenici pet sati tjedno dodatno uče francuski jezik,  a pored toga postoji još i niz drugih zajedničkih aktivnosti koje se realizuju preko Vijeća učenika.“

Ante Čuljak i članovi Vijeća učenika

Učenik četvrtog razreda mostarske gimnazije i član Vijeća učenika Ante Čuljak smatra da se kroz aktivnosti ovog vijeća poboljšava kvalitet školskog sistema ali također ističe i činjenicu da  učenici ove škole bez obzira na različite nastavne planove koje pohađaju uče jedni od drugih te se međusobno druže.

„Funkcioniramo veoma dobro zbog činjenice naše različitosti za nas ne predstavljaju nikakav problem. Mi smo jedna od tolerantnijih škola u Mostaru obzirom da smo mi jedini koji podržavamo tu ideju ujedinjenja škola. Iako smo  odvojeni samo nastavnim programom koji pohađamo mi se družimo i tu nikakvih problema nema. Na početku je bilo nekih  predrasuda međutim kasnije kad upoznate te ljude sve barijere se razruše. Mi smo mlađe generacije i nekako pokušavamo zaboraviti taj rat.“

Bakir Krpo, pomoćnik direktora mostarske gimnazije

Za Bakira Krpu pomoćnika direktora mostarske gimanzije administrativno ujedinjena škola poput ove predstavlja maksimum koji se može postići u okviru sadašnjih zakona i ustava kao i političke atmosfere Hercegovačkoneretvanskog kantona.

„Za mene su bolje i dvije škole pod istim krovom nego jedna škola na lijevoj strani Neretve, a druga na desnoj strani Neretve.  Po meni je ovaj tip administrativno integriranih škola u ovom periodu i sa ovakvim političarima maksimum koji možemo imati kada govorimo o zajedničkom obrazovanju. Nama su u jednom periodu spočitavali našu ulogu. Kao kakva je to integrisana škola kad rade i sjede u različitim smjenama i ulaze na različita vrata. To nije istina, jedino što je kod nas odvojeno su nastavni planovi i programi. Zbog čega su odvojeni? Zbog činjenice da Ministarstvo nije nikad uradilo zajednički nastavni plan i program. Mi imamo dva zavoda. Zavod za školstvo i pedagoški zavod koji su u suštini serviseri jednog ili drugog programa.“

Bakir Krpo rješenje segregacije u školstvu vidljivo kroz egzistiranje obrazovnih insitucija pod nazivom „Dvije škole pod istim krovom“ vidi u formiranju državnog ministarstva obrazovanja te kreiranje zajedničkog nastavnog plana i programa u okviru kojeg bi bila zastupljena i  grupa nacionalnih predmeta.

„Visoki predstavnik Peddy Ashdown 2002. god. sa grupom normalnih ljudi pokrenuo je ideju o zajedničkoj školi s tim da se ne dira u kulturni i nacionalni identitet. Tadašnja ideja je bila da se napravi pet različitih nacionalnih predmeta u zajedničkom programu za svu djecu. Na tom fonu napravljena je ova integrisana škola koja sada ima različite nastavne planove  i programe. Međutim taj pilot projekat  zamišljen kao jedinstveni plan i program za svu djecu sa različitom nacionalnom grupom predmeta nikad nije ugledao svijetlo dana zbog političara. Očigledno je da za ovakve škole nacionalne stranke tada, a ni sad nisu bile zainteresovane, obzirom da su tad jednog visokog mostarskog dužnosnika pitali: Zašto ne integrišete sve škole, evo vidite kako funkcioniše mostarska gimnazija?  On je rekao hoćete li da vam i to ukinemo.“

U zgradi mostarske gimnazije je smješten i „Koledž ujedinjenog svijeta“, jedna od 12 takvih obrazovnih ustanova u svijetu, u kojoj predaju nastavnici iz različitih zemalja. Prema riječima direktorice Valentine Mindoljević nastavu u ovoj obrazovnoj instituciji pohađa trideset pet različitih nacionalnosti uključujući i djecu iz čitave Bosne i Hercegovine.

Valentina Mindoljević, direktorica

Valentina Mindoljević smatra da ta činjenica doprinosi da se svi zajedno uče toleranciji i tomu kako je bogatstvo susretati i poznavati ljude različitih nacionalnosti, kultura i tradicija. Međutim, direktorica Koledža ujedinjenog svijeta ističe i zabrinjavajuća svjedočenja djece koja u ovu obrazovnu instituciju dolaze iz podjeljenih škola širom Bosne i Hercegovine.

„Mi nikakvih nacionalnih tenzija između te djece nemamo. Nažalost kada govorimo o djeci iz Bosne i Hercegovine ili djeci iz drugih republika bivše Jugoslavije onda moramo znati da ta djeca dolaze iz sredina gdje se nažalost nisu upoznala sa drugačijim od sebe. Međutim, mi nikakvih nacionalnih problema nemamo, ali treba istaći i tragične primjere iz Uskoplja, Vakufa ili Bugojna gdje djeca svjedoče da u okviru škola postoje trake koje dijele školu i gdje nastavnici dijele  ukore ukoliko primjete da se neko od djece druži sa djecom druge nacije.“

Valentina Mindoljević smatra da bi mostarska gimnazija trebala biti primjer i predstavljati model organizacije škola širom Bosne i Hercegovine pogotovo kada govorimo o poštivanju i njegovanju različitosti te toleranciji u obrazovnim institucijama.

„Mislim da bi mostarska gimnazija trebala biti ponosna na činjenicu da nema nikakvih nacionalnih problema između Bošnjaka, Hrvata, Srba  a i svih stranaca koji pohađaju internacionalni koledže i koji svaki dan u ovoj zgradi provode većinu dana.“

Međutim, iako je mostarska gimnazija prvenstveno zahvaljujući vlastitim profesionalnim i stručnim kadrovima, uspijela kreirati  ozračje naizgled lišeno segregacije i diskriminacije, đaci ove gimnazije nažalost, još uvijek predstavljaju nevine žrtve etnopolitičkog uticaja na obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini te  zbog pripadnosti različitim nacionalnim grupama danas, a ni sutra neće  pohađati nastavu sjedeći zajedno u školskim klupama.

Ideju ujedinjavanja škola i  formiranja jednog nastavnog plana i programa koji bi pohađali svi učenici bez obzira na nacionalnu pripadnost najbolje oslikava anketa provedena među srednjoškolcima sa zapadne i istočne strane ovoga grada. Brojke koje smo dobili prikazuju stvarno raspoloženje mostarske mladosti i budućnosti ovoga grada.

Anketa sprovedena među mladima kroz druženja i putem društvenih mreža

1. Što misliš, trebaju li učenici škola koje izvode nastavu po principu „dvije škole pod jednim krovom“ i dvama različitim obrazovnim planovima i programima biti ujedinjeni u jedan obrazovni  plan i program koji bi funkcionirao na način da učenici ne budu podijeljeni po etničkim i vjerskim osnovama?

a)  Ne, jer je ovakav način izvođenja nastave u srednjim školama je sasvim uredu.
b)  Da, srednje škole trebaju biti ujedinjene i učenici se ne bi trebali dijeliti po etničkim i vjerskim osnovama.
c)  Ne znam.

2. Što misliš, bi li način izvođenja nastave u smislu da učenici (bez obzira na etničku, vjersku i dr. pripadnost) budu zajedno u učionicama i da uče po istom i usklađenom planu i programu, doprinio toleranciji, miru i boljem suživotu među mladima različitih etničkih grupacija?

a)  Ne, to bi samo pogoršalo situaciju.
b)  Da, naravno! To bi doprinijelo toleranciji, miru i suživotu u podijeljenim gradovima kakav je Mostar.
c)  Ne znam.

Odgovori na 1 pitanje: a) – 5;  b) – 21;  c) – 4
Odgovori na 2 pitanje: a) – 5;  b) – 19;  c) – 6