Nedim Fejzić: Počinje konačni obračun!!

  • Facebook
  • Twitter
  • Google Plus
  • Add to favorites
  • RSS

Počinje konačni obračun!!

Nakon grupne faze u kojoj se igrala (ne)kvalitetna košarka ostao je najzanimljiviji dio u kojem ćemo dobiti novog/starog šampiona Starog kontinenta.

Bili smo svjedoci afera sa sudijama,  velikih iznenađenja, fanatične i odane domaće publike, lijepih poteza, prenatrpanih hotela, ali nažalost i rasipanja kvaliteta koji je nastao sa proširivanjem prvenstva na 24 tima. No, u nastavku se bavimo samo ekipama koje su ostale, o nekim drugim možda drugi put.

Španija  –  Slovenija

„Furija“ je počela lagano. Braća Gasol su radila razliku, Navarro toplo – hladno, Rudy u kanalu, Calderon ponovo na playu nakon 2009. godine, Ibaka po prvi put na prvenstvu. Odigrali su perfektno protiv domaćina, onda su izgubili protiv Turske (doduše bez starijeg brata Gasol).  Iskreno, ovdje nema ekipe koja njima može pomrsiti račune, igraju najbolje sa raznim kombinacijama u odbrani, čovjeka, zonski presing, kombinacije 2 – 3 zona, sa preuzimanjem i velikom dozom energije. Scariolo ne rotira puno, ali Llull, San Emeterio, pa čak i Claver mogu biti od pomoći. Da ne pričamo o Reyesu koji skuplja skokove u napadu bolje nego u odbrani i kupi otpatke, ili o Ibaki koji donosi prevagu u odbrani. Mekane ruke, sa monstruoznim atletskim sposobnostima. Ali sve zavisi od starijeg Gasola, on je čovjek koji radi razliku. Perfektnog procenta šuta, 1 na 1, iz pick n’rolla, sa distance, jednostavno je teško reći odakle prijeti veća opasnost.  

„Zmajčeki“ su se provukli do četvrtfinala zahvaljujući takvom žrijebu kojeg su imali, pa čak da su  Radovan Lorbek i Roman Lisac „štimali“ to, ne bi bolje ispalo. G. Dragič se gubi, igrao dezorijentirano u pojedinim trenucima, Lakovič se „otkači“ u svakoj četvrtoj utakmici, Ožbolt ne bi pogodio krater u prečniku Azurne obale. Smodiš je shrvan povredama, Jagodnika ne služi šut, Begić je prosječan centar, ali ne čovjek koji radi razliku. Erazem je jedini koji ima to „nešto“. Kada je gusto uvijek može da pogađa u serijama. Da li je to dovoljno za pobjedu nad Španijom? Ne. Jer Šjor Božidar na klupi je fosil. Zalutao jednostavno. Samo podatak da nema kluba nikako u posljednje vrijeme pokazuje sve. Davno je prošlo vrijeme Rađe, Kukoča, Sretenovića, Perasovića, Ivanovića i ostalih. Ili senzacije u djelu Limogesa iz ’92 godine.

Litvanija – Makedonija

Šarunas Jasikevičius. Škola košarke, jednostavno čovjek i sa ovolikim brojem godina na leđima i dalje je u stanju da proturi pick n’roll, da pogodi par vezanih šuteva, da digne ekipu iz mrtvih. Ono što se autoru ovog teksta najviše sviđa, a to je da se popularni Šaras uvijek nametne kao lider. Kao čovjek koji se ne boji odgovornosti, kritika, posljednjeg šuta. MVP U – 19 prvenstva se najbolje razumije s njim. Jonas Valanciunas, čovjek koji igra sa takvom energijom i rutinom da je nejverovatno za čovjeka koji se rodio u godini kada je Limoges (gore spominjani) postao šampion Evrope. Kemzura koristi Jankunasa dosta umjesto Ksistofa, Kaukenas se nameće kao konstanta, Kalnietis je definitivno sazrio. Pocius igra vrlo loše. Javtokas standardan, dva odlična poteza, tri užasna.

Najveće iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva je sastav kojeg sa klupe predvodi Dokuzovski (pojavljuju se informacije da će vrlo brzo da mijenja sredinu, trener Rabotničkog). Fenomenalni, brilijantni, Lester Mekejlebovski. Ono što on radi na prvenstvu može da se poredi sa onim što je Dirk radio godinama za Njemačku. Nema taj kvalitet kao spominjani Dirk, ali čovjek naprosto igra zadivljujuće. Najbolja kupovina Partizana u posljednjih deset godina, pričalo se svojevremeno da je igrao za tričavih stotinjak hiljada dolara za sezonu. Pero Antić je jedan od najboljih odbrambenih igrača prvenstva. Ili ima ili nema dan u napadu. Kod njega nema sredine, u reketu još mu društvo prave Samardžiski i Todor Gečevski, istini za volju naklon do poda zato što i pored povrede želi da igra u četvrtfinalu. Katastrofalni Vlado Ilievski koji pogađa svaki pet šut, često je prevaga, ili gube ili dobijaju. Ovdje nije bio značajan u prethodnim utakmicama, ali za ovaj dio mora da proradi, u suprotnom nemaju šanse.

Francuska – Grčka

Fenomenalni Parker, pojačan sa ostatkom NBA lige, su imali odličnu igru u dosadašnjem dijelu. Osim posljednjeg duela u grupi, u kojem su odmarali Noaha i Parkera. Navodno Collet želi da izbjegne eventualno polufinale sa Litvanijom. Šampioni to ne rade, šampioni pobjeđuju bilo koga i bilo kada. Batum koji se profilisao u drugog najboljeg igrača iza Tonya. Džaba im sve, ali ja ne vjerujem da oni mogu do kraja. Uvijek zakažu u ključnim trenucima, možda će zakon brojeva da odigra ulogu i oni jednom uspiju da probiju tu psihološku barijeru.  Najbliže su bili u Srbiji 2005, kada je Diamantidis srušio njihove snove o polufinalu. Za borbu za medalje će im trebati šut izvana kojeg često nisu imali u ključnim mečevima. Grci su došli u krnjem sastavu sa kombinacijom mladosti i iskustva. Neki su suviše stari, drugi su iz ovih ili onih razloga odbili nastup. Igrali su solidno, i dolaze iz lakšeg dijela žrijeba. Imaju Fotsisa, match – winnera, imaju Koufosa, Calathesa, Zisisa (čovjek ima veliki broj medalja), Iaonnisa. Teško mogu do pobjede, ali Grci će skupo da prodaju svoju kožu. Itekako skupu, jer ostalo je nešto od one generacije iz Srbije i Japana.

 Srbija – Rusija

Na papiru najzanimljiviji duel četvrtfinala, u kojem će da ukrste koplja dva najbolja selektora prvenstva. Blatt vs Duda Ivković. Izuzetno teška utakmica i repriza iz Poljske prije dvije godine, doduše Rusi će biti jači za svog najboljeg igrača,  Kirilenka. Rusi su jedini neporaženi tim, i ekipa koja igra fenomenalnu odbranu. Ali relativno je to iz razloga što nisu igrali protiv najboljih.  Vanjska linija ima problema, osim Fridzona nemaju dobrog šutera. Imaju jednog pravog centra, a to je Mozgov. I on drži ključ njihove pobjede. Ako on zakaže Rusima se loše piše, jer Duda će to znati da iskoristi. Raznovrsni Kirilenko zajedno sa Viktorom čine najbolji par krila prvenstva. Srbija dosta promjenljivo i nekonstantno, ali ipak su se provukli do četvrtfinala. Teodosić je napokon proradio, zajedno sa Savanom je bilo više nego potrebno za pobjedu nad Turskom. Kešelj dosta oscilira, Bjelica igra katastrofalno, Tepić igra puno bolje nego prethodna prvenstva. Teško je reći ko ima prednost. Ja bih ipak dao malu prednost reprezentaciji Srbije.

Neka osvoji najbolji!! Uživajmo u preostalim utakmicama.

O Kolumnistu nedim-fejzic