Photo by VLADIMIR SIMICEK / AFP
Strana agentica koju plaća zli čarobnjak George Soros kako bi začarala zemlju i prepustila je na milost i nemilost američkoj ambasadi. Tako izgleda fantazmagorična slika predsjednice Slovačke koju plasiraju u javnost njezini protivnici.
„U glavama ljudi koji puno vremena provode na Facebooku i primaju lančane mailove, može joj parirati samo demonski Bill Gates s čipovima u cjepivima. Možda nam je ovo smiješno. Ali ljudi kojima je Zuzana Čaputová htjela nešto dati u politici prestali su je doživljavati kao osobu.“ Ovo je napisala slovačka novinarka Barbara Zmušková u osvrtu za češki portal voxpot.cz nakon objave slovačke predsjednice da se neće kandidirati za drugi mandat jer, kako je objavila, nema više snage.
Čaputová, njezina djeca i partner dobivali su prijetnje smrću, a napadi u javnosti posljednjih mjeseci su se intenzivirali. Nedavno je na parkiralištu uništen automobil njezinog partnera. Predsjednica je ostala živjeti u svom stanu, nije se preselila, kao što je uobičajeno, u jednu od vladinih vila, što je njezinom osiguranju otežavalo posao. Protivnici su je redovito noću maltretirali. Optužila je bivšeg premijera i predsjednika stranke Smer-SD, Roberta Fica da ju je svojim ispadima učinio metom.
„Neću se spuštati na njegovu razinu i davati mu bilo kakve epitete. Ali upotrijebit ću sva pravna sredstva. Kao majka da zaštitim svoju djecu, kao građanin da zaštitim instituciju koju predstavljam“, izjavila je Čaputová o Ficovim napadima.
Na papiru socijaldemokrat, zapravo tvrdokorni nacionalist, rasist, primitivac i homofob, Fico nije propuštao priliku da je naziva američkom agenticom ili Sorosovim djetetom. Na skupovima njegove stranke masa je urlala da je Čaputová američka kurva.
„Ova objava jedna je od najtežih u mom životu. Molim vas, nemojte shvatiti moju odluku da se ne kandidiram kao dokaz da ne možete uspjeti s pristojnošću. S njom možete pobijediti na izborima, obnašati svoj mandat, a pritom biti političar u kojeg ljudi imaju najviše povjerenja. Moja odluka je osobne prirode, jer dovoljno snage bitno određuje kvalitetu javnog djelovanja“, izjavila je među ostalim Čaputová.
I češki i slovački analitičari tvrde da je njezino odustajanje s jedne strane umijeće koje mnogi političari nemaju – priznati vlastita ograničenja – a s druge strane, odustajanje od drugog predsjedničkog mandata najpopularnije od svih političara u zemlji pokazuje društvenu dinamiku zbog koje žene nestaju iz javnog života u mnogim zemljama Evrope.
„Mi smo u otvorenom političkom sukobu s predsjednicom“, izjavio je Fico u jednoj televizijskoj debati, što je zvučalo najbenignije u odnosu na ono što govori na raznim skupovima, među pristalicama.
Nebirane riječi Čaputovoj upućuju i iz slovačke fašističke ekstremne desnice, kao i pristalice ruske invazije na Ukrajinu, antivakserska i dezinformacijska scena.
Način koji se prezentirala, vrijednosti koje je promovirala (pravna država, liberalizam, korektnost, pristojnost, konsenzus, empatija, solidarnost) smetaju konzervativno klerikalnom, patrijarhalnom i duboko podijeljenom društvu kakvo je slovačko. Paradoksalno je da je upravo zbog svojih stavova bila izabrana za predsjednicu u vrijeme kada je zemlju pogodilo politički naručeno ubojstvo mladog istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove djevojke Martine Kušnírové. Kuciak se bavio pronevjerama i prljavim rabotama ljudi bliskih vlastima. Vjerovao je da novinarstvo može ograničiti korupciju.
Zuzana Čaputová htjela je biti predsjednicom koja ujedinjuje podijeljen narod. Funkciju je preuzela u vrijeme kada je Robert Fico bio politički parija. „Ustanimo protiv zla, zajedno to možemo“, bio je slogan Čaputove prije predsjedničkih izbora 2019.
Slovaci su se tada još živo sjećali kako su stajali jedni uz druge na ulicama i tražili kraj korupcijskog režima koji je ubio mladog novinara i njegovu partnericu. Društvo još uvijek nije bilo striktno podijeljeno na konzervativce i liberale. Čaputová je uspjela osvojiti i srca slovačkih konzervativaca, usprkos njezinoj podršci LGBTQ+ zajednici. Zalagala se za registrirano partnerstvo (Slovačka je jedna od posljednjih zemalja EU koja istospolnim parovima ne dopušta sklapanje registriranog partnerstva) i da homoseksualci mogu usvajati djecu, podržavala Istanbulsku konvenciju, globalni sporazum UN-a o migraciji i dekriminalizaciju lakih droga. Govorila je da je žena konzervativnih vrijednosti i liberalnog svjetonazora. Djelovala je kao otkrovenje u vrijeme kada su u srednjoevropskom prostoru vladali Babiš u Češkoj, Kaczyński u Poljskoj, Orbán u Mađarskoj. Na trenutak se učinilo da je pronašla formulu za slovačko društvo.
Nije dugo trajalo. Po riječima novinarke Zmuškove, apetit za pristojnošću zamijenio je umor od rata u susjedstvu (umorili su se ljudi koji u ratu i oko rata nisu ni prstom mrdnuli) i od prevrednovanja vlastitih predrasuda. Vješti manipulator Fico, protivnik pomoći Ukrajini, uskočio je i ponudio Slovacima bajku u kojoj nečinjenje donosi mir, pomaganje drugima je opasno, a najniži porivi su ispravni.
Kulminiralo je u oktobru prošle godine kada je devetnaestogodišnjak u Bratislavi, zadojen teorijama zavjere i mržnjom, ispred gay bara ubio dvoje mladih ljudi legalnim oružjem svog oca, kandidata ekstremističke stranke na prethodnim izborima.
Mnogim slovačkim političarima bolje bi bilo da su tada šutjeli, jer ništa ljudsko nije bilo u tim izjavama, prevagnula je briga za rejting. Zuzana Čaputová nije razmišljala o biračima, stigla je na mjesto zločina, zagrlila vlasnika bara i plakala zajedno s njim, osudila govor mržnje u javnom prostoru i upozorila na odgovornost političara naglasivši da govor mržnje ubija.
„Već tri godine govorim da su i riječi oružje i da smo mi političari odgovorni za svaku svoju riječ. Ipak, mnogi bezobzirno ispunjavaju ovaj prostor mržnjom. Ljuti me što i neki tužitelji i suci ne pridaju važnost govoru mržnje i ne smatraju ga opasnim. Tri godine govorim i upozoravam da to ne mora završiti samo na riječima… Ovo je zločin iz mržnje, dugo potpirivane glupim i neodgovornim izjavama političara. Ta je mržnja odnijela nedužne ljudske živote. Prekinite s tim prije nego što se dogodi sljedeći“, napisala je predsjednica na Facebooku.
Čaputová se tokom cijelog mandata suočavala s agresivnim i seksističkim napadima kako od anonimaca tako i od dijela političke elite. Po riječima češke politologinje Lenke Hrbove, Čaputová je izabrana kao svojevrsni simbol političke promjene, povratka pravde i tako često spominjane pristojnosti u politiku.
„Ona je trebala simbolizirati zaokret od tradicionalne, mafijaške politike na koju je Slovačka već dugo navikla. Po mom mišljenju, ova očekivanja su prevelika od jedne osobe“, izjavila je Hrbová za češki radio.
Čaputová je u jednom od razgovora rekla da za ljudskost u politici plaćate visoku cijenu svojom ranjivošću. Češka politologinja podsjeća da je za većinu ljudi politika implicitno, automatski povezana s muškarcima i onim što muškarci predstavljaju. Navikli smo političke vođe zamišljati kao snažne, energične, dominantne lidere, a to su izrazito muške karakteristike. Kad žene dođu ili pokušaju doći na takve političke pozicije, ne uklapaju se u naše stereotipe. Žene se zapravo kažnjavaju kada pokazuju ženske kvalitete, empatiju, suosjećanje, ljubaznost, osjećaj za kompromis. Šteti im potom kad ih javnost u tom kontekstu ocjenjuje kao političke vođe. Čaputová je u pravu kada tvrdi da je to čini ranjivom, smatra Hrbová.
Ove godine iz visoke politike prije isteka mandata otišle su i novozelandska premijerka, Jacinda Ardern i škotska Nicola Sturgeon. Obje su najavu o odlasku propratile sličnim tonom, Ardern o nedostatku energije da obavlja predsjedničku funkciju na način kako bi htjela, a Sturgeon, koja je u visokoj politici petnaestak godina, da je vrijeme da ustupi mjesto nekom drugom.
Bez obzira na razloge zbog kojih su otišle (u slučaju bivše škotske primjerke, ulogu ima i istraga o financiranju njezine stranke i njezino privođenje), češka politologinja smatra da je vrlo bitno što u centar javne pozornosti dolazi način i kvaliteta obavljanja političke funkcije. Zanimljivo joj je da sve tri žene govore da više nemaju dovoljno energije i kapaciteta da posao koji rade bude kvalitetan onako kako bi htjele i naglašava da je to novi element u politici i načinu na koji političari napuštaju svoje urede.
Hrbová ističe da kad žene ulaze u politiku u većini slučajeva to rade jer žele pomoći, rješavati probleme, a politika je alat koji im to omogućuje. U trenutku kada shvate da ne mogu ostvariti svoje ciljeve, logično im je da napuste svoju poziciju. Između ostalog, sve tri spomenute političarke spaja i to što su bile izložene velikom broju negativnih, nasilničkih i prijetećih poruka, što je fenomen kojem su žene u politici izloženije od muškaraca. Općenito se od žena u politici puno više traži nego od muškaraca, moraju biti daleko bolje i kvalitetnije od njih da bi uspjele doći na položaje koje žele.
Slovačku čekaju prijevremeni parlamentarni izbori u septembru ove godine. Parlamentarni zastupnici prethodno nisu iskazali povjerenje tehničkoj vladi koju je izabrala predsjednica. Favorit je donedavni politički izopćenik Robert Fico, uspješni trgovac fikcije i najnižih poriva.
U proljeće naredne godine izabrat će se i nasljednik Čaputove. U zemlji kakva je Slovačka, duboko podijeljena na konzervativce i liberale, neće biti neobično da na kraju pobijedi netko iz liberalnog spektra iz kojeg je proizašla i Čaputová.
„Vjerojatno će to biti muškarac u tamno plavom odijelu, koji će izvući više osobnog zadovoljstva iz predsjedničke funkcije. Napadi na njega bit će manje odvratni, njegov govor bit će dosadniji i sigurniji za njega osobno. To neće biti ekvivalentna zamjena za Čaputovu“, zaključuje slovačka novinarka Barbara Zmušková.
I u Slovačkoj i u susjednoj, prijateljskoj Češkoj mnogi već žale jer je Čaputová bilo ogromno osvježenje na političkoj sceni Srednje Evrope. Prema svim anketama i istraživanjima drugi mandat bio joj je osiguran. Po riječima slovačkog sociologa Michala Vašečke, donijela je nepatrijarhalni pogled na svijet, svijet bez testosterona i mačizma, raritet među alfa mužjacima s enormnim egom. Govori mirno, nikoga ne napada, pobornica je istočnjačkih religija i filozofskih pogleda na svijet koji govore o nenasilju i unutarnjoj ravnoteži.
Njezino odustajanje, nažalost, poruka je ženama da su u politici daleko ranjivije, da su napadi na žene brutalniji, da si ljudi puno više dozvole prema ženama nego prema muškarcima na visokim položajima. Njezino povlačenje poruka je i Ficu i njemu sličnim da to isto mogu pokušati ponovo, posebno kad su žene u pitanju. Kod muškaraca političara u Slovačkoj sve prolazi. Predsjednik parlamenta je Boris Kollár, čovjek koji je službeno priznao 12 djece sa 10 žena, a predstavlja se kao konzervativac. Javno je priznao da je jednu od žena s kojom ima najviše djece prebio, ali uz suzne oči dodao da je za to imao opravdan razlog.
