Čestiti pjesniče Walte Whitmane, u jednom svome zapisu obraćaš se stranim zemljama prije više od jednog i pol stoljeća, šaljući im svoje pjesme da pomoću njih odgonetaju „atletsku demokraciju Amerike“.
I činiš to u svjetlosti čvrsta uvjerenja o stasitosti „američke Demokracije“, sa osunčana tepiha svojih zelenih Vlati trave.
Poručujem ti, vrli pjesniče – a naše duše će se negdje sresti, one i sada evo besjede u svijetu pjesme – poručujem ti danas, nakon duga vremena, daleko s ove strane tvoga groba u travu uvehlu zarasloga:
Danas tvoja Amerika nije dostojna tvojih pjesama ni nadanja, zelenoga i mirisna busenja tvojih lirskih paragrafa i blistanja nade u njima. Ona je danas u nasilnika moćnoga stasala.
Poručujem ti sa žalom i tugom, čak pod bremenom patnje, vrli sanjaru i pjesniče, da se njena „atletska demokracija“ preobrazila u monstruma upravo prema drugim zemljama.
Gdje ona danas kroči, tu više ni vlat trave ne izrasta.
Promajna, 1. 12. 2022.
