Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?
Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.
BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?
Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.
Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?
Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.
Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?
Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.
I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?
Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.
EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?
Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno, otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.
Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija
Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?
A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.
Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit
Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?
Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke. Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice. Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.
