Rasprodani koncerti, od Lisinskog u Zagrebu pa do Sava centra u Beogradu, Londona, Istanbula, New Yorka, Bostona…, potvrđuju da Amira ima status umjetnice koja sevdah ne čuva u prošlosti, nego je s njom vitalan na način u kojem nema galame, brzine i površnosti. Uz album „Homeland“, ove godine uživali smo u još jednoj sjajnoj pjesmi – „Alma“, ili „Bol mi sestra, sve sam halalila“, za koju je tekst i muziku napisala još jedna vrsna umjetnica, Alma Abdagić. Ova pjesma posvećena je iskustvima žena koje kroz život nose bol, gubitak i nadu te otvara prostor za emotivno i refleksivno promišljanje. Osim toga, Alma je oštrim i angažovanim stilom pisala o društvenim problemima i rodno zasnovanom nasilju, kritizirajući opravdavanje femicida i mizoginije u društvu. Ona jasno problematizira nasilje nad ženama i propituje uloge ukorijenjenih patrijarhalnih stavova koji ignoriraju nasilje nad ženama i normaliziraju ga, umjesto da ga osuđuju.
Amira i Alma su naše sestre. Naposljetku, i da kod njih postoji neki nepotreban zarez ili povišen ton možemo im jedino sve halaliti, jer ove dvije fenomenalne žene ne povezuje samo umjetnost nego i odgovornost prema onome što napišu, izgovore ili pjevaju – zato i jesu u našem izboru među Ličnostima godine.
U vremenu buke, zaborava i „nemanja vremena“ za drugoga, Amira Medunjanin i Alma Abdagić ostaju rijedak podsjetnik da umjetnici ne smiju bježati od stvarnosti, nego da predstavljaju lice našeg društva i da u zrak dižu pesnicu otpora. Onog u kojem se pjeva ono što nam srce zna…
