U intervjuu povodom koncerta u zagrebačkom Lisinskom 26. studenoga, Medunjanin je kazala kako nastupe doživljava kao “druženja”, čak i u velikim dvoranama. “Zamislim da sam u dnevnom boravku, da mi je raja došla na kafu. Trudim se biti što bolji domaćin, počastit’ kolačima, zapjevat’ pjesmu… Najviše volim manje prostore, gdje ja mogu svako lice da vidim: volim vidjeti jesu li ljudi sretni na koncertu. Imam sjajne muzičare i s njima dijelim istu viziju koncertnog nastupa. Nemamo neke velike pripreme, jednostavno – došli smo doma”, kazala je.
“Vjerojatno će me ružiti ljudi, ali žene jesu uvijek bile žrtve patrijarhalnog odgoja”, objasnila je zašto voli pjesme o ženama, opisavši kao primjer sevdalinku “Telal viče”: za vrijeme Osmanlija, hrabra pašina robinja “usudila se da pobjegne, uzela mu dva tovara blaga, ukrala sat iz njedara, odvela najboljeg konja i povela Muju Haznadara, rizničara, koji paši čuva pare. Nije nju strah. Sustignu je pašini kazazi, stražari. Ona stala, nije bježala, pa misli: ‘Ako me sad uhvate, pobjeć’u ja opet, nije frka. Kad čovjek dublje pročita, ne radi se tu ni o kakvoj ljubavi paše”, opisala je pjevačica, naglasivši kako joj je “tekst uvijek bio primaran o odabiru pjesama”.
Medunjanin ocjenjuje kako je “sevdah već dobio fino, zasluženo mjesto na mapi ‘world music’ scene”, i to zahvaljujući “prije svega doajenima sevdaha, ali i ovoj novoj generaciji, koju neki zovu ‘neosevdah’ – ma koji neosevdah?”, našalila se. Tako na njezine koncerte u inozemstvu dolazi i inozemna i domaća publika. “Sretna sam da je publika šarolika. Krenula sam u ovu priču ne da pravim karijeru, nego da pokažemo ljudima koji ne znaju ništa o ovoj tradiciji da pokažemo šta mi to imamo, i to ne samo mi u Bosni, nego i zemlje u okruženju”, kazala je.
Svoj posljednji album “Homeland” najavila je kao reakciju na tjeskobu današnjice. “Nije mi svejedno, pogotovo što dolazim odakle odlazim pa znam šta je čovjeka pogodilo”, odgovorila je na pitanje Zorana Stajčića dijeli li tjeskobu koju mnogi osjećaju.
“Muzika je moja najljepša i najdraža domovina. Pokušavam u njoj naći mir, jer bez duševnog mira čovjek ne može funkcionisati. Sve je postalo toliko bučno, a opet, ne možeš se u sobu zatvoriti. Čovjek se bori da ostane normalan, i ja kroz muziku i koncertna druženja nastojim pomoći ljudima da lakše prolaze kroz ovo ludilo. Mi mali ljudi ne možemo mnogo mijenjati, ali možemo se dati malo oduška”, kaže Amira Medunjanin.
Govorila je, među ostalim, i o svom albumu “For him and for her”, posvećenom Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić, o nastanku popularne pjesme “Pjevaćemo šta nam srce zna”, koju je posebno za nju napisao bosanski sevdalija Damir Imamović, ali i o tome kako je upoznala svog glazbenog idola Nicka Cavea, i oduševila se njegovom jednostavnom nesporednošću.
