S jedne strane imamo njihovu kontinuiranu poziciju na vlasti na svim razinama, dok s druge svjedočimo društvenoj degradaciji Bosne i Hercegovine. Može li se pronaći poveznica koja spaja ove dvije strane i koje su karakteristike te povezanosti? Nekome ko nije upoznat s društveno-političkom situacijom u Bosni i Hercegovini odgovor na ovo pitanje osvijetlio bi puno toga.
Od svih političkih opcija krajem osamdesetih godina koje su težile ideji nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine, SDA je bila jedina politička opcija koja se od prvog dana postavila kao predvodnica bošnjačke politike. Bez ikakve ozbiljne konkurencije SDA je s čvrstom pozicijom u vlasti dočekala i proljeće 1992. godine.
Ovakva postava stvari nije se desila slučajno i njene korijene treba tražiti u organizaciji Mladih muslimana koje je osamdesetih godina predvodio budući prvi predsjednik Predsjedništva RBiH. Zbog svojih stavova, koji su po tadašnjem režimu imali karakteristike islamskog fundamentalizma, u Sarajevskom procesu iz 1983. godine osuđeno je 12 intelektualaca ove organizacije. Među njima je bio i Alija Izetbegović, koji je tada osuđen na 14 godina zatvora, ali su svi osuđeni bili pomilovani 1988. godine.
foto: Sarajevski proces Mladim Muslimanima
Počeci aktivizma Mladih muslimana mogu se pratiti u doba Drugog svjetskog rata, ali tek kroz demokratizaciju jugoslavenskog društva krajem osamdesetih godina oni dobijaju realnu mogućnost za političko djelovanje. Tadašnja postava Mladih muslimana bila je jedan skup intelektualaca koji su dijelili zajedničke vrijednosti, viziju i usaglašenost u donošenju odluka. Političko djelovanje im samim tim nije bilo strano, što su pokazali uspješnim terenskim radom u bliskoj budućnosti.
Iz organizacije Mladih muslimana u maju 1990. rađa se SDA, stranka koja će imati ogroman utjecaj na društvenu i političku stvarnost Bosne i Hercegovine u decenijama koje dolaze. Period između 1990. i 1992. za SDA je bio ključan jer je u ove dvije godine stvorena popularnost u narodu koju su i praktično pokazali na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini. Naravno, ova popularnost nije se mogla razviti samo u ove dvije godine i nemoguće je zanemariti utjecaj Sarajevskog procesa, kao i postojanje i djelovanje organizacije Mladih muslimana na popularnost koju je SDA uživala među bošnjačkim korpusom. Jednom kada je ova popularnost utemeljena, dominacija SDA je bila neminovna.
foto: Osnivačka skupština SDA
Uslijedio je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine i sljedeće četiri godine će ostati upamćene po najgorem. Prva polovica devedesetih godina donijela je oživljavanje nakaradnih politika koje svoju šansu za političko poentiranje jednostavno nisu mogle dobiti bez stvaranja haosa u njegovom najgorem obliku. Sa sociološke tačke gledišta, Bosna i Hercegovina je, kao i sve bivše jugoslavenske republike, svjedočila promjeni jedne paradigme i načina života koja je građena u zajedničkoj nam državi.
S praktične tačke gledišta, vidljive svima, pored stradanja, etničkog čišćenja i koncentracionih logora, ovaj period obilježili su i svi oni oportunisti koji su tokom ovog haosa vidjeli priliku da osiguraju privilegije u budućem „kontroliranom hausizmu“ koji živimo od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Utjecaj SDA na bosanskohercegovačku društvenu i političku stvarnost poslije rata postao je jači nego što je bio u predratnom periodu. Principi na kojima se zasniva ova stranka postavljeni su još prije rata, svoje temelje i praktičnu primjenu dobijaju tokom rata, a došli su do vrhunca u dejtonskoj Bosni i Hercegovini. Ovi principi mogu se uglavnom svesti na kadroviranje podobnih, stvarajući tako obostranu korist na štetu države Bosne i Hercegovine, njenih građana i sviju nam zajedničkog budžeta.
foto: Nedžad Branković/stav
Nedžad Branković, Edhem Bičakčić i Halid Genjac samo su neki od SDA kadrova koji su bili pioniri u ovakvim aktivnostima. Širenje SDA utjecaja na skoro svaki segment bosanskohercegovačkog društva nije moglo proći bez kontinuirane koalicije s druge dvije dominantne političke opcije na teritoriji Bosne i Hercegovine s nacionalnim predznakom.
Predvodnici novih generacija: Mirsad Mujić
Postavljanje ovakvih pravila samo je nastavljeno u novijim generacijama strukture SDA. Školski primjer ovakvog kadroviranja je slučaj Mirsada Mujića, bivšeg direktora JP BH Pošta. Mirsad Mujić je prvi put imenovan na poziciju generalnog direktora BH Pošte 2015. a 2020. je obnovljeno njegovo imenovanje na istu poziciju.
Mujić je na poziciji direktora JP BH Pošte magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu baš u periodu kada je bio i predsjednik Upravnog odbora ovog fakulteta. Nestvarno ali istinito, s njim u generaciji magistrira i njegov mentor Amir Zukić, da bi Mujić na koncu i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Naslov dokumenta, simptomatičan, „Zloupotreba službenog položaja u savremenom krivičnom pravu“ djeluje ironično i simbolično.
Njegovo imenovanje na ovu funkciju bilo je sporno prvo zbog neispunjavanja uslova od pet godina iskustva na rukovodećim pozicijama te, s obzirom na to da je Mujić član Glavnog odbora SDA, on nije mogao biti postavljen na direktorsku poziciju JP BH Pošte. Mujićevo imenovanje je provođeno bez prethodnih bodovanja i intervjua, što je vidljivo iz preporuke Ombusmena BiH koja je poslata Vladi FBiH 11. jula 2016. godine. Vlada FBiH u tom periodu zauzela je stav da nije obavezna izjašnjavati se o pitanju ove preporuke. Parlament FBiH, Predstavnički dom i Dom naroda, također je zaprimio navedene informacije, ali njihova reakcija je izostala.
Mirsad Mujić i Bakir Izetbegović/foto: BH pošta
Ibrahim Bećirbegović je povodom ovog slučaja podnio krivične prijave protiv Mirsada Mujića za nezakonito imenovanje te kršenje Zakona o javnim preduzećima i krivotvorenje isprave. Za krivotvorenje isprave Bećirbegović je također podnio krivičnu prijavu protiv Nedima Motoruge.
Mirsad Mujić je u svom prvom mandatu na poziciji direktora JP BH Pošta osigurao osam tendernih ugovora u iznosu od 1.530.291 KM za Commerce engineering Mostar, koja je u vlasništvu njegovog tadašnjeg stranačkog kolege Senada Kevelje.
Kada je riječ o biznisu, Mujiću nije bitna ni prošlost njegovih poslovnih partnera. U periodu od 2016. do 2019. JP BH Pošta dodijelila je tendere u iznosu od 4.792.000 KM kompaniji Optima IT Mostar, koja je u vlasništvu kompanije Maxima IST koju je osnovala Ankica Prlić, supruga presuđenog ratnog zločinca Jadranka Prlića, i Neven Tomić, nekadašnji ministar u Vladi Herceg- Bosne. Očigledno je da i sam Jadranko Prlić ima finansijski interes iz ovog poslovanja uzimajući u obzir dijeljenje finansija između bračnih partnera.
JP BH Pošta je 2018. godine kupila zgradu u Vogošći za potrebe Glavnog poštanskog centra, a vrijednost ove zgrade procijenjena je na 8,5 miliona KM. Ova zgrada kupljena je od firme koja je bila u vlasništvu porodice bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića, a stvar postaje još očitija kada znamo da je Novalić ustvari bio taj koji je imenovao Mujića na mjesto direktora JP BH Pošta.
U izvještaju o finansijskoj reviziji JP BH Pošta finasijski revizori ukazali su na nepravilan prijem 195 osoba u radni odnos bez procedure javnog oglašavanja. Objašnjenje u kojem se navodi da je bilo nužno zaposliti ovoliki broj osoba zbog obima posla revizori nisu prihvatili jer su nakon isteka zakonskog roka od šest mjeseci zaključivani novi ugovori sa istim osobama. Revizori smatraju da se ovdje radi o sistematiziranim radnim mjestima i da je postojala potreba za raspisivanjem javnog oglašavanja.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo/foto: FB
Ovo su samo neke od afera Mirsada Mujića i sve ovdje navedeno nije bilo dovoljno za pokretanje kaznenog postupka protiv Mujića. Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije donijelo odluku o prihvaćanju krivične prijavu Bećirbegovića protiv Mujića kao osnovanu iako je Bećirbegović u više navrata tražio informacije o statusu njegove prijave. Kada je riječ o prijavi protiv bivšeg općinskog vijećnika SDA Nedima Motoruge, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je 2017. odbilo pokrenuti istragu, a nakon Bećirbegovićevog prigovora Ured glavnog tužioca je prihvatio prijavu kao osnovanu, da bi ista na koncu cijele drame bila odbijena.
SDA je početkom drugog Mujićevog mandata doživjela velike gubitke na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Nakon izbora 2020. i 2022. njegova stranka s pozicije prelazi u opoziciju, čime gube bitne pozicije na svim razinama vlasti i samim tim pozicije u javnim institucijama u kojima su bili dominantni.
Krajem 2023. godine Mujić gubi poziciju direktora JP BH Pošta te na njegovo mjesto dolazi Adis Šehić, koji je iznio stanje u kojem se nalazi JP BH Pošta. Novi direktor je iznio gore već spomenute podatke o 300 internih premještaja i zaposlenju novih 200 radnika bez odgovarajuće procedure.
Početak kraja SDA
Kako to obično biva, promjene u strukturama vlasti BiH nisu se odrazile samo na promjene kadrova postavljenih od prethodne vlasti, nego i na promjene u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na mnogim razinama. Ovo je bio dovoljan razlog za pokretanje krivičnog postupka zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja protiv Mirsada Mujića. Povodom ovoga izdata je naredba o privremenom oduzimanju brojnih predmeta od ovlaštenog lica u originalu.
Obraditi sve afere koje se vežu direktno ili indirektno za članove SDA od momenta njihovog stupanja na vlast pa do danas bio bi više nego zahtjevan poduhvat. Tri decenije vladavine ove stranke i umrežavanje politike i kadrova od makro- do mikrorazine bosanskohercegovačkog društva zahtijevalo bi ozbiljan dugogodišnji rad. Ipak, potrebno je spomenuti neke kako slučaj Mirsada Mujića ne bi bio usamljen.
Jedan od najvećih korupcijskih skandala u Bosni i Hercegovini desio se tokom pandemije COVID-a 19 koji je rezultirao hapšenjem bivšeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića. U aprilu 2020. Vlada FBiH, preko kompanije Srebrena malina u vlasništvu Fikreta Hodžića, kupila je sto kineskih respiratora za 10,5 miliona maraka koji su se pokazali neupotrebljivim za intenzivnu njegu. Fadil Novalić je zbog zloupotrebe položaja osuđen na četiri, Fahrudin Solak, bivši direktor FUCZ-a, na šest, a Fikret Hodžić na pet godina zatvora, dok je ministrica finansija Jelka Milićević oslobođena optužbi. Fadil Novalić je ujedno i imenovao Mirsada Mujića na mjesto direktora JP BH Pošte.
Bivši obavještajac Osman Mehmedagić proveo je u zatvoru period između decembra 2023. do marta 2024. godine zbog nezakonitog prisluškivanja sudija Suda Bosne i Hercegovine i zaposlenika Tužilaštva BiH. Pored ovoga, Mehmedagić je također optužen za krivotvorenje fakultetske diplome, a Sud BiH je početkom ove godine potvrdio tu optužnicu. Mehmedagić se trenutno brani sa slobode, a sudski procesi protiv njega se nastavljaju.
Asim Sarajlić kao bivši visoki funkcioner SDA bio je optužen za davanje dara i drugih oblika koristi u januaru 2021. godine. U februaru 2023. oslobođen je optužbi uslijed nezakonito pribavljenih dokaza, a u aprilu 2022. Ministarstvo finansija SAD-a Sarajlića je stavilo na listu posebno označenih državljana zbog prijetnje stabilnosti Balkana kroz korupciju i kriminalne aktivnosti.
U julu 2022. Općinski sud u Sarajevu osudio je Amira Zukića na tri godine zatvora zbog korupcije, trgovine utjecajem i nezakonitim zapošljavanjem u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine. Po riječima Tužilaštva Zukić je pomogao u nezakonitim transakcijama i lažnim tenderima, ali optužbe nisu pravosnažno potvrđene. Konačna presuda nije donesena, a postupak je još uvijek u toku.
Asim Sarajlić, Bakir Izetbegović i Amir Zukić/foto: Patria
Nekadašnji visokopozicionirani član SDA stranke Mirsad Kukić bio je uključen u nedozvoljene radnje vezane za njegov rad u Skupštini Tuzlanskog kantona, a bio je optužen i za zloupotrebu položaja i korupciju. Kukić je 2006. godine osuđen na godinu i po dana zatvora jer je kao generalni direktor rudnika Banovići prekoračio granice svog položaja i tako pomogao u nezakonitom pribavljanju koristi drugim osobama.
Kantonalni sud u Tuzli je po Kukićevom zahtjevu obrisao ovu presudu iz njegove kaznene evidencije, dok je 2020. osuđen na jednu godinu zatvora, ali je Kantonalni sud u Sarajevu ukinuo tu presudu nakon žalbe. Nakon dvije godine Kukić je došao na listu bh. državljana kojima su uvedene sankcije SAD-a zbog umiješanosti u korupciju u istoimenom rudniku. Bitno je istaknuti da je Mirsada Kukića u martu 2018. SDA isključila iz članstva ove stranke, a preminuo je u junu prošle godine.
Ima li SDA budućnost
Gore napisano prethodno poglavlje skupa s primjerom Mirsada Mujića daje nam generalnu sliku ko je ustvari SDA i koje su to njihove glavne ambicije. Moramo uzeti u obzir da se ovdje radi o ljudima koji se nalaze na najvišim stratifikacijskim SDA ljestvicama i ovo nisu izolirani slučajevi u kojima je neko od njihovih članova djelovao individualno. Naprotiv, svaki od spomenutih slučajeva sa sobom vuče i druge, često također više, članove SDA stranke.
Simbolika propadanja najjače bošnjačke stranke može se analizirati kroz nekoliko ključnih aspekata, pri čemu su korupcija, unutrašnja frakciona borba, deficit moralnog autoriteta i zanemarivanje interesa biračkog tijela faktori koji su pozicionirali ovaj politički projekt u opozicioni položaj. Današnja postava SDA ne nalikuje na prvu generaciju ove stranke i pitanje koje se samo nameće jest opstojnost SDA i njihove politike.
Faruk Kapidžić i Haris Zahiragić/foto: FB
Na drugoj ravni, ostaje na svakoj individui da opravda ili ne opravda sve poteze koje su povukli utemeljitelji SDA kroz period predratne i ratne Bosne i Hercegovine. Međutim, današnje vodstvo ove stranke, kada je riječ o kvalitetu, sposobnosti i viziji, ne može se uporediti s prvom generacijom SDA i ovo je ustvari ništa drugo do činjenično stanje stvari! Prva generacija ove stranke imala je intelektualni koeficijent koji danas jednostavno ne postoji. Kada je riječ o javnim istupima njihovih visokorangiranih članova, već dugo vremena svjedočimo raznim slučajevima nedoličnog ponašanja i nepravilnog političkog istupanja u javnosti.
Članovi Predsjedništva SDA, koje između ostalih sačinjavaju Haris Zahiragić, Tahir Lendo, Šefik Džaferović, Haris Šabanović i Ramiz Salkić, nemjerljivi su u pogledu stručnosti s generacijom koja je iznjedrila SDA i postavila je kao nezaobilaznu stanicu u politici Bosne i Hercegovine. Koliko bi današnja generacija SDA bila spremna proći one političke izazove i formirati kakvu-takvu politiku veliko je pitanje. SDA je izgubila sve načelničke pozicije, osim u Vogošći i Hadžićima, pa čak i u Ilijašu. Već drugi izborni ciklus lokalne razine SDA gubi urbane sredine i povjerenje svojih dugo godina vjernih glasača.
Danas ova stranka ne bi imala niti jednog člana da ti isti članovi ne vide ili se ne nadaju nekom ličnom interesu koji mogu ostvariti postajući dijelom ove stranke.
Vizija i ideja o prosperitetnoj poziciji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u budućnosti davno su napustile ovu stranku, a skoro kao po pravilu, svaki put kada se ovakvo nešto desi, poziciju vizije i ideje zamijene populizam i lažna borba za svoj etničko-nacionalni korpus.
Otišo je svak ko valja…
U nastavku serija pisat ćemo o akterima koji su svojim političkim djelovanjem oblikovali današnju Bosnu i Hercegovinu.
