foto: Dron.ba
Bijeli vodik, poznat i kao “prirodni” ili “geološki” vodik, privukao je pažnju naučne zajednice tek prije nekoliko decenija, kada su istraživači počeli sugerisati da bi se mogao nalaziti u velikim količinama unutar Zemljine kore. Istraživači su od tada pokušavali utvrditi gdje se mogu pronaći dovoljno veliki resursi koji bi zadovoljili svjetske energetske potrebe.
Kako bi pronašli odgovore, tim naučnika koristio je kompjuterske modele kako bi simulirali kretanje tektonskih ploča i odredili područja u kojima postoje uslovi za formiranje bijelog vodika. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, značajni resursi mogli bi se nalaziti u planinskim lancima, uključujući Pirineje, Alpe, Himalaje, ali i određene dijelove Balkana.
Veliki potencijal za energetski sektor
Vodonik je odavno prepoznat kao ekološki prihvatljivo gorivo, jer tokom sagorijevanja proizvodi samo vodu. Međutim, većina komercijalnog vodika trenutno se proizvodi iz fosilnih goriva, čime se gubi njegov potencijal u borbi protiv klimatskih promjena. Bijeli vodik, koji se prirodno stvara unutar Zemljine kore, mogao bi biti rješenje ovog problema.
Interesovanje za ovu vrstu vodika datira još iz 1987. godine, kada je u Maliju slučajno otkriven njegov izvor nakon što je bunar eksplodirao dok je radnik palio cigaretu. Od tada, slični izvori su pronađeni u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i Francuskoj, ali ključni izazov ostaje pronalaženje dovoljno velikih zaliha.
“Znamo da priroda proizvodi vodik, ali on nikada nije ozbiljno razmatran kao opcija za proizvodnju energije”, rekao je Frank Zwaan, vodeći autor studije i geolog iz Njemačkog centra za geoznanosti Helmholtz.
Vodonični gas nastaje kroz nekoliko geoloških procesa, uključujući radioaktivni raspad u kori Zemlje. Ipak, istraživači su se u ovoj studiji fokusirali na proces poznat kao serpentinizacija, u kojem voda dolazi u dodir sa stijenama bogatim željezom iz Zemljinog omotača, stvarajući vodik.
Ove stijene se obično nalaze duboko ispod površine, gdje voda nije lako dostupna, ali geološki procesi ih mogu tokom miliona godina podići bliže površini. To se može dogoditi prilikom raspada kontinenata, ali i kada se kontinenti sudaraju i zatvaraju okeanske bazene, prisiljavajući stijene omotača da se podignu.
Balkanski potencijal i naredni koraci
Koristeći modeliranje tektonskih ploča, naučnici su odredili područja u kojima su stijene omotača izložene u velikim količinama, a gdje postoje i povoljni uslovi za formiranje vodika. Osim Alpa i Pirineja, takvi uslovi su prepoznati i u određenim dijelovima Balkana, što bi moglo značiti značajan potencijal za zemlje regije.
Geofizičar Geoffrey Ellis iz Američkog geološkog instituta, koji nije učestvovao u istraživanju, rekao je za CNN da su procesi koji dovode stijene omotača bliže površini već poznati. Ono što je novo u ovoj studiji, naglasio je, jeste da pruža “kvantitativni pristup” za procjenu potencijala bijelog vodika u različitim geološkim okruženjima.
Ključno pitanje sada je gdje se bijeli vodik akumulira u velikim rezervoarima koji bi mogli biti eksploatisani, rekao je Zwaan. Također, postoji mogućnost umjetne stimulacije procesa serpentinizacije bušenjem područja gdje su stijene blizu površine i upumpavanjem vode, dodao je.
Već su pokrenute rane istraživačke aktivnosti u nekoliko područja, uključujući Francusku, Sjedinjene Američke Države, ali i Balkan. Ova nova saznanja mogla bi pomoći geolozima da identifikuju regije s najvećim potencijalom za bijeli vodik, što bi moglo imati “direktan i značajan utjecaj na istraživanje geološkog vodika”, rekao je Ellis.
Ipak, iako ovo otkriće otvara vrata velikim mogućnostima, stručnjaci upozoravaju da bi moglo proći decenije prije nego što bijeli vodik postane komercijalno isplativ.
Neophodno je razviti pouzdane metode za njegovo vađenje, kao i infrastrukturu za skladištenje i transport.
“Ne bismo trebali očekivati da će bijeli vodik odmah postati čudesno rješenje”, rekao je Zwaan. „Ali nafta je također u početku bila samo radoznalost, dok nisu razvijene tehnike za njenu masovnu proizvodnju. Bijeli vodik bi mogao imati sličan razvojni put”.
