Živi pijesak ratnih zločina proždire Vladu Jadranke Kosor .
Posve razumljivo: tu Vladu, ma što o sebi tvrdila, prati teret nedosljednosti, zataškavanja, zaobilaženja, izbjegavanja i izvrdavanja ratnih zločina što ga je ustanovio Franjo Tuđman, a neuspješno ispravljali Račan i Sanader.
I sada, kad tu Vladu zasipaju uistinu nepravedne optužbe protiv Purde, Bosanac, Janjića, Maslova i, možda, Fabera , ona naprosto ne može učiniti ništa, jer je politički nevjerodostojnosta, a pravno nemoćna. Naprosto, službeni je Zagreb jalov pred postupcima Beograda, ma koliko oni bili miloševićevski kapric.
Naročito je to postalo jasno u utorak poslije podne, kada je u Banskim dvorima pred novinare izašao Željko Horvatić , predsjednik Akademije pravnih znanosti. Horvatić je predstavljao pravničku struku na sastanku Kosor s nadležnim ministrima i glavnim državnim tužiteljem, ne bi li raspravili kako se suprotstaviti progonu branitelja što ga Srbija pokreće na temelju svog Zakona o progonu ratnih zločina. OK, i što je rezultat?
»Zaključili smo da pravnim argumentima damo inicijativu da se rješenja u tom zakonu tumače u svim državama regije i da se preventivno zaštiti od zlouporaba ili šteta koje bi moglo nanijeti dugotrajno zatvaranje kao u Purdinom slučaju«, kazao je Željko Horvatić.
Može li itko razumjeti što to znači? Horvatić: »Analizirat ćemo postojeće stanje i kako se pravnim sredstvima može spriječiti ono što se dosad događalo, a mi smatramo da se nije smjelo dogoditi u zaštiti ljudskih prava i civilizacijskih standarda Europske unije«.
Ok, kako se može spriječiti? Imate li konkretnu ideju?, pitali su novinari Horvatića. »Prerano je o tome govoriti. Akademija pravnih znanosti u idućih deset dana pravno će argumentirati taj zakon kako se ne bi ponovio slučaj Purda«, glasio je odgovor.
Jednom riječu – magla, magla koja će se, strahujemo, brzo raspršiti. A nije ni čudno što je tako. Ne imajući što kazati, Kosor je pred novinare gurnula političkoga marginalca i pravnika koji ne može baš ništa. Da je imala što reći, izašla bi sama.
Prije nekoliko dana, kada je Purda pušten, stojeći gordo pored europske povjerenice za pravosuđe Viviane Reding, premijerka je odlučnim glasom najavila kako će sljedećih dana učiniti sve što može da se slučaj Purda ne ponovi.
Ako je ovo sve što premijerka može – a jest – bolje da ništa nije ni pokušavala. Ali neka, neka snosi sada odgovornost za sve one vlade, sabore i predsjedništva u kojima je sjedila u proteklih 16 godina, a koja su ako ne zataškavala, a ono svakako ignorirala problem ratnih zločina, tu ključnu prepreku u poslijeratnoj normalizaciji ove zemlje.
Da su Jadranka Kosor i njezini stranački uzdanici prije dvadeset godina znali u dobroj vjeri bar pokušati spriječiti i kazniti ratne zločine, sve bi danas bilo drukčije. Ova bi zemlja imala snažan glas koji bi svijet slušao. Ne bi Vlada morala šutjeti zbog Tihomira Purde i ispitivanja Vesne Bosanac.
Smjela bi jasno i glasno reći da je hapšenje Jovana Divjaka sramota Europe protiv koje civilizirana i europska Hrvatska diže svoj glas. Smjela bi poslušati Mesića, pa zajedno s BiH, u snažnoj, odlučnoj i glasnoj gesti podrške, raskrinkati tu sramotnu obmanu miloševićevske čaršije. Ovako, Vlada mora šutjeti.
Mora pred svijetom prešućivati istinu i obmanjivati vlastite građane, jer nema moralnoga kredibiliteta da osuđuje druge. Logično je to: tko ne zna pomesti pred vlastitim vratima, ne može prigovarati zbog smeća pred tuđima. Pravedno je da taj kamen visi o vratu Vladi Jadranke Kosor; nepravedno je što visi građanima i njihovoj budućnosti. I sve to zato što HDZ nije htio razlučiti tko je zločinac, a tko čovjek.
