Prema indicijama srpska obavještajna služba BIA formirala je vojnu formaciju u Sarajevu koju su nazvali BH Hooligans. Za komandanta jedinice imenovan je glavni gradski narko-diler Admir Arnautović, poznat pod nadimkom Šmrk. Vijest koju je objavio portal Istraga izazvala je veliku pažnju javnosti, ne samo zbog apsurdnosti samog čina, već i zato što je, po svemu sudeći, riječ o operaciji koja ima i unutrašnju i regionalnu dimenziju.
Na prvi pogled činilo se da je riječ o još jednoj huliganskoj skupini koja će praviti nerede po tribinama, obračunavati se s navijačima reprezentacije BiH, prije svega s grupama BH Fanaticos i Ljuti Krajišnici. Međutim, vrlo brzo postalo je jasno da se iza navijačkog folklora krije pažljivo planirana operacija. Nije jedinica formirana samo da bi, po uzoru na prakse iz Srbije, uklanjala navijače koji na stadionima prozivaju predsjednika Fudbalskog saveza BiH Vicu Zeljkovića, čovjeka koji je već odavno postao simbol političko-kriminalne simbioze u domaćem fudbalu. Poput jedinica koje u Beogradu tuku navijače kad skandiraju protiv Aleksandra Vučića, i ova sarajevska ekspozitura trebala je da obavi “posao”, da zaplaši, ušutka i fizički ukloni sve koji podignu glas protiv vladajućih struktura u sportu.
No, postoji bitna razlika: BIA i beogradski centri moći ne formiraju narko-jedinice samo da bi Vico Zeljković mirno gledao utakmicu. Takve operacije nikada nisu ograničene na stadione, one su uvijek uvod u nešto veće.
Pravi smisao “BH Hooligans-a” otkriven je nekoliko dana nakon njihovog nastanka. Jedinica je iznenada pozvala na proteste povodom utakmice između izraelskog Hapoela i ekipe Dubaija. Naizgled, riječ je bila o solidarnosti s palestinskim narodom, o patriotskom činu navijača koji se tobože protive izraelskoj politici.
Reklo bi se: narko-dileri dobrog srca. Jer oni su posebno empatični na djecu, bilo palestinsku, sudansku, a naročito bosansku, koju snabdijevaju kvalitetnim proizvodima.
Međutim, iza te navodne empatije stajao je precizno osmišljen plan destabilizacije.
Jer, kako drugačije objasniti da se baš u Sarajevu organizuje ovakva utakmica? Povezanost bliskih režima u Beogradu i Dubaiju je jasna. Nema sumnje da je upravo BIA imala ključnu ulogu u određivanju Sarajeva kao mjesta odigravanja utakmice visokog bezbjednosnog rizika. Na taj način teren je bio pripremljen: Sarajevo kao scena, “patriotski” narko-dileri kao izvođači, i medijska dimenzija kao cilj.
Plan je bio jasan: izazvati incident u Zetri. Dovoljno je bilo da nekoliko pripadnika jedinice utrči na teren, izazove tuču, eventualno povrijedi nekog igrača ili gledatelja, i da svijet narednog dana ne gleda slike studenata prebijenih u Beogradu, nego krvave snimke iz Sarajeva. Umjesto Vučićevih policajaca koji tuku mlade, naslovnice bi bile ispunjene “islamskim ekstremistima”.
Taj plan, srećom, nije uspio. Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo povuklo je jedini mogući i razuman potez i zatvorilo Zetru. Time je spriječena potencijalna katastrofa i zaustavljena operacija koja je imala sve elemente hibridnog scenarija: kombinaciju kriminala, obavještajnog djelovanja i političke manipulacije.
Trenutni plan je propao, ali ne treba imati iluzija da je prijetnja prošla. Skoro pa je sigurno da ni u Zenici, gdje se razmatra nastavak utakmica, ova razotkrivena jedinica neće moći djelovati na isti način. No, pitanje koje se sada nameće jeste: da li zaista mislimo da je “BH Hulgans” formacija koja ima samo sportsko-tribinsku funkciju? Naravno da nije.
Obavještajne strukture BiH, zajedno s federalnim MUP-om, moraju sada reagovati preventivno. Mora se pojačati sigurnost svih osjetljivih objekata: ambasada, crkava, sinagoga, kulturnih institucija, jer je jasno da je ova jedinica imala više ciljeva. Prvi je bio izazvati haos i kompromitovati Sarajevo, a drugi stvoriti atmosferu straha i nesigurnosti uoči novih političkih procesa.
Ovo je sada jasno odgovornost Trojke. U ovom trenutku više nije riječ o navijačkim grupama ni o sportu, već o pitanju državne sigurnosti. Vlada mora djelovati brzo i odlučno. Svako oklijevanje znači preuzimanje historijske krivice.
Imamo jasan plan srpske obavještajne službe. Imamo imena, strukturu i metode djelovanja. Čak su i predstavili svoje ljude, bez mnogo skrivanja, kao da žele poručiti da u Sarajevu mogu djelovati bez posljedica. Zato je odgovornost sada potpuno na domaćim institucijama: policijskim, obavještajnim i političkim. Sve što se dogodi od ovog trenutka nadalje bit će njihova isključiva odgovornost.
Ovdje više nema prostora za neodlučnost ni za politikanstvo. Stvari su kristalno jasne: locirati, uhapsiti i neutralisati. U suprotnom, historija će ih pamtiti ne kao svjedoke, nego kao saučesnike.
