foto: Rijad Cerić/Tacno.net
Uvijek je važno biti na ispravnoj strani, biti na pogrešnoj strani je historijska greška, biti pasivni je isto historijska greška. Osjećali smo se nemoćno, kao da su ta dešavanja predaleka od nas, mislim da snosimo ogromnu odgovornost kad se postavi pitanje o narodu koji preživljava genocid, kad se priča o civilima koji žive pod opsadama. Takvo iskustvo smo proživjeli i mi, imamo empatiju, znamo o čemu pričamo, znamo kako je teško doći do pravde kada neko moćniji sprovodi genocid nad tvojim narodom. – Boris Vitlačil, učesnik skupa, aktivist koji je trebao zaploviti s Globalnom flotilom Sumud
Protest se simbolično odvijao na relaciji između Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i Historijskog i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Tamo su građani iznijeli zahtjeve upućene institucijama Bosne i Hercegovine, a oni se odnose na poštivanje međunarodnog prava, mjere izolacije i sankcioniranja Izraela i zabranu učešća bh. državljana u izraelskim vojnim strukturama. Upućeni zahtjevi su dočekani aplauzom i likovanjem prisutnih demonstranata.
Podsjećamo, 29. septembra, Donald Trump je u Bijeloj kući predstavio mirovni plan za Gazu koji je potpisan devetog, a na snagu je stupio desetog oktobra.
Mislim da je (primirje) olakšanje tom narodu, oni se vesele, a i ja se veselim s njima. – Dino, učesnik skupa iz Visokog
Danas je Palestina, sutra možete biti vi … Ja sam porijeklom polu-Palestinka, to je bila dodatna motivacija da izađem na ove proteste … Primirje se, nažalost, pokazalo kao samo riječ, ja se bojim da Izrael neće stati na ovom. – Lina Rayan-Duranović, učesnica skupa, liječnica.
foto: Rijad Cerić/Tacno.net
Dok grupa mladih ljudi, krećući se u protestnoj koloni, glasno izražava podršku Palestini, muškarac u četrdesetim godinama, ne krijući osmijeh i zadovoljstvo, izgovara: Na njima svijet ostaje, kakvi mi ba. Nekoliko metara dalje stajao je čovjek s psom koji je, zbog buke i gomile ljudi u pokretu, bio vidno uznemiren i zbunjen. Učesnici skupa ponavljali su poruke osude cionizma i podrške palestinskom narodu, pa se činilo kao da je pas, lajući na/sa prolaznike/cima, postao integrativni dio protesta, bez sumnje lajući: Free, free Palestine!
Masom ljudi cirkulirali su letci koji pozivaju na bojkot kompanija i proizvoda dovedenih u vezu s genocidom.
Od proljeća sam svakog utorka pored Vječne vatre, čitamo imena ubijene djece u Palestini. Smatram da nismo nemoćni, naučnici koji pripadaju humanističkim i društvenim (naukama) i društvenoj zajednici su žalosno pasivni. Ja sam, kao pojedinac, nemoćan, ali ovo je za moju savjest, za moj miran san. Ovo je jedan mali dio onoga što mogu uraditi, izaći na proteste. Ovo je iskušenje za naš humanitet, ne znam kako neko može danas kupovati proizvode koji direktno podržavaju ubijanje palestinske djece, ne razmišljati o aparthejdu koji tamo ne traje od 7. oktobra, već od Balfourove deklaracije 1948. godine. Mi živimo bez znanja o tome, što je najstrašnije. – Sabina Veladžić, učesnica skupa, zaposlenica na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu.
foto: Rijad Cerić/Tacno.net
Nepregledan broj kefija marama i taj dan bile su ruho otpora. Nosili su ih ljudi različitog spola, rase, dobi i zaposlenja, oni koji izgledaju kao da su skloni različitim svjetonazorima i s vjerojatno različitim ideološkim pristranostima. Krećući se kroz demonstrante, mogli su se čuti razgovori na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku.
Građani Sarajeva su glasno dijelili palestinsku patnju i svoje, ne tako davne, uspomene.
Solidarnost s Palestinom znači znak podrške jer smo mi preživjeli sve to, ja sam puno izgubila iz familije, između ostalog brata blizanca kojeg još uvijek tražim, 11. septembra 1992. je poginuo. – Seada Slinić, učesnica skupa.
foto: Rijad Cerić/Tacno.net
Mi smo se kao sindikat odazvali pozivu, smatram da prosvjetni radnici trebaju biti prvi u nečemu što je ovakvo, ne samo za Palestinu, nego za svaku istinu i pravdu na cijelom svijetu, a onima koji okreću glavu kažem da su prebrzo zaboravili ono što se dešavalo nama prije 30 godina kada smo bili jako tužni što svijet šuti na zločine koji se dešavaju našem narodu. – Edina Čomić, učesnica skupa i predsjednica sindikata srednjeg i visokog obrazovanja Hercegovačko-neretvanskog kantona
Skup je završio horskim pjevanjem talijanske partizanske, antifašističke pjesme, Bella Ciao. Nakon toga, učesnici su upućeni u Historijski muzej Bosne i Hercegovine kako bi mogli potpisati peticiju, što se i dalje može uraditi online.
