Američke fosilne branše i bliska industrija uložile su 2024. oko 75 miliona američkih dolara u Trumpovu predizbornu kampanju. Usto, prema američkom istraživačkom projektu „Sludge“, dolazi još 157 miliona koje je mreža naftnog milijardera Charlesa Kocha ciljano investirala u određene kandidate za Senat i Predstavnički dom. Koch je poznat po hirurškoj preciznosti kojom kupuje uspjehe i uticaj. Međutim, on ne podnosi Trumpa.
Sedamdeset pet plus 157, dakle 232 miliona dolara, to ne izgleda čak posebno mnogo kad se razmisli da je Trump u Mar-a-Lagu u proljeće 2024. otvoreno zahtijevao milijardu dolara od naftnih giganata. Interesantno poređenje nudi i 227 miliona dolara koje je sam Elon Musk investirao u Trumpovu predizbornu kampanju. Međutim, nejasno je koliko „tamnog novca“ još dolazi uz javno vidljive fosilne donacije.
Ako se pođe od premise „ko plaća, taj i dobija“, slika u svakom slučaju nije tako jasna kao što se na prvi pogled čini. Iako je Trump predizbornu kampanju s devizom „Drill, baby, drill“ napravio kao prijatelj naftne branše. Trumpov drugi mandat biće za klimu i time za čovječanstvo bez sumnje korak unazad. Međutim, globalnu transformaciju ka čistoj energiji i mobilnosti ni Trump II neće moći zadržati. Prije svega zbog ova četiri razloga:
1.Obnovljivi izvori energije i skladištenje nezaustavljivo rastu
Još nikada u istoriji čovječanstva nije jedna forma snabdijevanja energijom tako brzo rasla kao što to danas čini obnovljiva energija. Analitičari trenutno prognoziraju za tržište fotovoltaike prosječne stope rasta negdje između 16,4 i 20 posto do 2033. godine. To daje prilično strmu eksponencijalnu krivulju: Ako nešto raste 20 posto godišnje, udvostručiće se ova veličina za 3,8 godina. I svako dalje udvostručenje tada je dvostruko veće od prethodnog.
Usto dolazi: Do sada su procjene za dalji rast obnovljivih izvora ležale konstantno suviše nisko i to bi se moglo i dalje nastaviti. U 2022. godini rasla je naprimjer proizvodnja električne energije sa solarnim modulima, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), za 26 posto na 270 teravat sati.
I energija vjetra i baterije za solarnu energiju rastu sve brže – to važi i za SAD. Prema prognozi američke U.S. Energy Information Administration (EIA) 94 posto cjelokupnog rasta kapaciteta u SAD-u 2024. godine otpada na sunce (58 posto), akumulatore (23 posto) i vjetrenu energiju (13 posto). Atomske elektrane činile su 1,1 posto rasta, a elektrane na gas 2,6 posto. Ova prognoza potvrdila se u polugodišnjem izvještaju: U avgustu 2024. EIA je objavila da je udio obnovljive energije i akumulatora za prvo polugodište 2024. u realnom rastu kapaciteta 91 posto.
Najveća postrojenja su skoro sva na mreži u državama u kojima je Trump pobijedio: Teksas, Arizona, Nevada, Florida. Jedini izuzetak: Najviše kapaciteta za akumulaciju dograđeno je u Kaliforniji, ali i tu su na mjestima dva do četiri Teksas, Arizona i Nevada. Tamo ima puno prostora, povoljni su uslovi i jeftina zemlja.
Važno je: Kapacitet proizvodnje nije jednak proizvedenoj ili količini struje stavljenoj na raspolaganje jer baterije daju struju samo ako su napunjene a obnovljive su, kako je poznato, ovisne o suncu i vjetru. Brojevi ipak pokazuju jasno: Novac odavno teče u čiste energije – čak i tamo gdje vladaju republikanci. Jer se to isplati. U međuvremenu se u SAD-u zaustavljaju elektrane na ugalj i gas – jer se više ne isplate. Na tome neće ništa promijeniti ni američka naftna branša. Uprkos tome, ona će se naravno boriti za dobijanje ogromnih subvencija – samo u SAD-u to se procjenjuje na 700 milijardi dolara godišnje.
2. Od energetskog zaokreta profitiraju prije svega birači republikanaca
Republikanski političari su ljutito odbacivali i osuđivali Inflation Reduction Act (IRA) Joea Bidena. Jedan teksaški poslanik htio ga je čak preimenovati u “Lied About Inflation and Energy Dependence Act (Lied)” i time naznačiti da je Bidenova vlada lagala o inflaciji i energetskoj ovisnosti. Izborni okrug ovog čovjeka je ovim zakonom do sada dobio pet milijardi dolara, što pokazuje kako je licemjerno držanje mnogih republikanaca.
Tri stotine šezdeset devet milijardi dolara trebaju ići kroz IRA-u u snabdijevanje čistom energijom i elektro-mobilnost, prije svega u formi poreskih olakšica. Moguće je da od toga postane bilion dolara ako rast bude brži nego što je najavljeno. Prema jednoj analizi Washington Posta dosad je kroz ovaj zakon doteklo 165 milijardi dolara u okruge gdje vladaju republikanci, a samo 54 milijarde tamo gdje su na vlasti demokrati. Dakle, od transformacije najviše profitiraju regioni u kojima pobjeđuje Trump, i to u odnosu tri naprema jedan.
Sada postoji samo blagi otpor među republikanskim poslanicima prema potpunom odbijanju IRA-e iz vlastitih redova. Sam Donald Trump želi, kao što je poznato, postati prije svega obljubljen – i on neće ništa učiniti da bi uništio nova radna mjesta, sposobna za budućnost, baš tamo gdje je većina glasala za njega i republikance. Marco Evers i Claus Hecking izvijestili su ovdje u Spiegelu u novembru o 330.000 novih radnih mjesta: „Ljudi u odnedavno cvjetajućim oblastima velikom su većinom glasali za Trumpa. Ali da li bi oni stvarno željeli vidjeti kako svoje tek nastale tvornice moraju zatvarati jer Trump zatvara novčanu slavinu?“
3. Kina i rastuća tržišta
Iako fosilne branše i njihovi propagandni aparati nastoje tvrditi suprotno: Globalna transformacija energetskih tržišta i mobilnosti ne može se zaustaviti. Trenutno je predvodi uglavnom Kina, jer Evropa, posebno Njemačka, i SAD su se i pored boljih spoznaja odlučili protiv toga.
Zemlja proizvodi solarne module, vjetroturbine, baterije i električna auta u zapanjujućem tempu, sve brže, sve jeftinije s rastućim natkapacitetima, dakle jakim interesom za izvoz. Pošto su se ekonomska pravila tržišta energije već neopozivo izmijenila, to će imati globalno dejstvo: U subsaharskoj Africi, gdje i dalje stotine miliona ljudi živi bez osiguranog snabdijevanja strujom, ili u ogromnim tržištima rasta, kao Indija i Indonezija, gdje bi rastući srednji sloj htio imati elektroniku i auta – i klima uređaje.
Šta se dešava kada jeftini fotovoltaik moduli uzdrmaju stareće tržište fosilne energije, može se trenutno vidjeti u Pakistanu: Tamo prosperira solarna struja, i to kroz čiste privatne i preduzimačke inicijative, proizvedena kineskim solarnim modulima. Upravo u zemljama u razvoju ova kombinacija će ubuduće biti nepobjediva: Jeftini solarni moduli, jeftine baterije i jeftina mobilnost s električnim pogonom.
U SAD-u su potcijenjena prije svega e-auta sa dva ili tri točka. Roleri i transporteri sa tri točka čine u zemljama kao što su Kina, Indija ili Indonezija ogroman dio individualne i komercijalne mobilnosti. Isto važi za mnoge države Južne Amerike. Ako SAD i Evropa vode trgovinske ratove s Kinom, te zemlje neće na to gledati – rado će uvoziti jeftina električna vozila. I ovo tržište rasta trenutno ovladava Kina. Samo u Narodnoj Republici godišnje se proda 45 miliona e-mopeda a tržište i dalje raste.
SAD – i Evropa – moraće odlučiti da li žele profitirati od rasta zemalja u razvoju. Ili, za dobrobit naftne industrije, rađe ne. Da će ljudi u Tanzaniji ili Indoneziji ubuduće samo iz ljubavi prema Charlesu Kochu kupovati skupi motor sa sagorijevanjem koji je sklon kvarovima umjesto jeftinog i tihog e-skutera koji se besplatno puni strujom s krova ne izgleda vjerovatno. Protiv toga Trump ne može uraditi ništa.
4. Elon Musk
Kopredsjednik iz Južne Afrike, koji čak više nije ni tajni, mogao bi biti megalomanski libertarijanac koji je skrenuo krajnje desno, vrijeđa šefove država i hvali desničarske radikalne stranke – ali on je i dalje preduzetnik. Bogatstvo a time i moć Elona Muska bazira se u velikoj mjeri na firmi Tesla koja proizvodi e-auta, a koja je na berzi uprkos jakom padu ove sedmice, i dalje vrijedna preko bilion dolara. A Tesla ne proizvodi samo e-auta, nego i baterije i solarne panele.
Sve dok se Musk ne posvađa s Donaldom Trumpom, ostaje malo vjerovatna regulacija protiv e-automobila, kakvu bi Charles Koch, ExxonMobil i Co. nesumnjivo željeli da bi zadržali svoja tržišta prodaje. E-auta i hibridi već sada čine oko petine tržišta novih vozila u SAD-u. I to iako ogromna većina birača republikanaca do sada ideološki odbija e-mobilnost i zbog neprestane struje dezinformacija kao kod nas. Da se to promijeni u interesu je Muska, a time zasada i u Trumpovom interesu.
Dok god šef Tesle posjeduje i Twiter, on je za Trumpa u nedoumici važniji nego naftni koncerni. Trumpu sada ne treba više novca za dalje predizborne sukobe, a lojalnost mu je kao što je poznato strana. Ono što on treba jesu ljudi i (socijalni) mediji koji podstiču njegov ego, a to oboje mu može isporučiti Musk. Koliko god Muskovi pogledi mogu biti desničarsko-radikalni, njegov glavni poslovni interes leži i dalje u e-mobilnosti i elektrifikaciji.
Prognoza: Unutar republikanske partije uskoro će se dobro zatresti. A ni u kom slučaju nije sigurno da će prijatelji fosilnih goriva zadržati nadmoć.
Preveo i prilagodio Ešref Zaimbegović