Foto: project-syndicate.org
NEW HAVEN – Inauguracija Donalda Trumpa kao 47. američkog predsjednika bit će povijesna na nekoliko načina. On će biti najstariji predsjednik Amerike. On će biti prvi koji je osuđeni zločinac. I on će biti prvi republikanski predsjednik u dva desetljeća koji je pobijedio na izborima – postignuće koje naglašava i pogoršava krizu demokracije s kojom se Sjedinjene Države sada suočavaju.
Otkako je George W. Bush 2004. pobijedio Johna Kerryja za oko tri milijuna glasova, republikanski predsjednici pobjeđuju zahvaljujući izbornom koledžu koji jača utjecaj glasača u manje naseljenim državama. Mnoge od tih država naginju republikancima, dajući značajnu prednost stranačkim predsjedničkim kandidatima. To uključuje i Trumpa, koji je pobijedio 2016. unatoč tome što je dobio oko tri milijuna glasova manje od Hillary Clinton.
Međutim, 2020. ova prednost Elektorskog kolegija nije bila dovoljna. S više od 81 milijuna glasova – što je najveći broj u povijesti SAD-a – predsjednik Joe Biden pobijedio je Trumpa za sedam milijuna glasova. Ali ovoga puta Trump je osvojio preko 77 milijuna glasova, u usporedbi sa 75 milijuna Kamale Harris. Iako razlika od dva milijuna glasova nije ni približno velika, Trump i njegov tim predstavili su rezultate kao veliki trijumf i snažan mandat za transformaciju Amerike.
Trumpova pobjeda može se u velikoj mjeri pripisati njegovoj nadnaravnoj sposobnosti, koju dijele svi uspješni demagozi, da identificira problem koji ima odjeka među glasačima, uvjeri ih da je to čak i veći problem nego što misle, a zatim ponudi “rješenja” koja su istovremeno laka i nejasan.
Birači se boje imigracije? Godine 2016. Trump je predvodio povike “Izgradite zid!” bez učinkovitog plana za to, a kamoli pokazivanje kako bi zid na granici SAD-a s Meksikom – koji nikada nije izgrađen – zapravo riješio pitanje ilegalne imigracije. Godine 2024. obećao je “najveću operaciju deportacije u američkoj povijesti”, dok je pružio nekoliko detalja o logistici, ublažavanju ekonomskih i društvenih posljedica ili sprječavanju kršenja ljudskih prava. Postavljajte pitanja i sve što biste dobili bila je napuhana brojka za nedokumentirane imigrante i tirade o “kriminalcima” koji “jedu kućne ljubimce”.
Birači u ekonomskim problemima? To je lako: okriviti Bidena.
Krajem 2019. američko gospodarstvo je bilo relativno dobro, ostavljajući dojam da su Trumpova smanjenja poreza i deregulacija uspjeli. No 2020. gospodarstvo je naglo palo: između travnja i lipnja američki BDP pao je za oko 30% u usporedbi s prethodnim kvartalom. Naravno, kriza izazvana COVID-19 uzrokovala je krah, ali ga je Trumpov odgovor – ili njegov izostanak – nedvojbeno pogoršao.
Trump je od početka umanjivao ozbiljnost pandemije, s ozbiljnim posljedicama po javno zdravlje. Dakle, do trenutka kada je Biden postao predsjednik, morao je počistiti ogroman nered. Kako bi ograničila negativne posljedice po javno zdravlje, njegova je administracija podržala mandate za maske i cjepiva te druge mjere utemeljene na dokazima usmjerene na zaustavljanje prijenosa. A kako bi ubrzao gospodarski oporavak i podržao prihode ljudi, pokrenuo je odvažan program fiskalnih poticaja.
Takva potrošnja, zajedno s poremećajima u opskrbnom lancu i drugim čimbenicima, pridonijela je skoku inflacije. Iako je inflacija u međuvremenu stavljena pod kontrolu, a američka središnja banka sada smanjuje kamatne stope, cijene su i dalje visoke. Za obične birače činjenica da je inflacija globalni fenomen i da SAD nadmašuje svoje konkurente nije značila mnogo. Sve što je bilo važno je hoće li se njihov životni standard poboljšati pod Bidenom, a za mnoge je odgovor bio ne.
Da budemo sigurni, Trumpovi protivnici – prvo Biden, a zatim njegova zamjena, potpredsjednik Harris – nisu postavili učinkovitu obranu svog dosijea. Nisu uspjeli ponuditi uvjerljiv plan za upravljanje imigracijom niti se povezati s glasačima iz radničke klase koji se osjećaju nečuveni i nezaštićeni. Dok su demokrati hvalili složene industrijske strategije koje uključuju golema javna ulaganja u projekte povezane s klimom, Trump je jednostavno vikao: “Tarife!” Nema veze što će te carine podići cijene za američke potrošače; rekao je da će oni sve popraviti, i to je bilo dovoljno za očajne birače.
Nije pomoglo ni to što su Amerikanci gotovo tri godine gledali izvješća o naizgled golemim količinama pomoći koje su odlazile u Ukrajinu, zbog čega su se mnogi pitali zašto taj novac ne ide na poboljšanje njihovih života. Dok su Biden i Harris obećali neograničenu podršku Ukrajini, Trump je izjavio da će okončati rat za jedan dan. U međuvremenu, demokrati su otuđili mnoge mlade Amerikance gorljivo podržavajući izraelski rat protiv Hamasa u Gazi, što je dovelo do humanitarne katastrofe povijesnih razmjera.
Trumpova pobjeda postavila je pozornicu za posrtanje prema autokraciji. Ali Amerikanci se ne moraju pomiriti s kolapsom svoje demokracije. Na kraju krajeva, SAD ima dugu povijest napuštanja opasnih političkih projekata kada odu predaleko (makartizam je primjer). A ne može se prečesto reći da je Trump pobijedio protukandidata na prošlim izborima za samo 1,5 postotnih bodova.
Suprotno poznatoj izjavi političkog teoretičara Francisa Fukuyame da je kraj Hladnog rata značio da smo došli do “kraja povijesti”, posao obrane demokracije nikada nije završen. Ako Amerikanci dopuste da apatija zavlada, mogli bi se naći u postdemokratskom društvu, za koje je pokojni Samuel P. Huntington upozorio da bi posmrtni zapis o Hladnom ratu mogao dovesti do civilizacijskog sukoba i kolapsa međunarodnog poretka koji je bio temelj relativnog svjetskog mira već nekoliko desetljeća.