Počelo je sve to za zadnjih parlamentarnih izbora pamtit će stariji, mlađe nije ni briga, kada je Domovinski pokret ostvario povijesni uspjeh na desnici i postavio se HDZ u kao novi partner u sastavljanju vlade. Taj čudesni novi pakt završio bi kao i svaki drugi u eri Andreja Plenkovića, kupnjom, prodajom pa konačnim asimiliranjem, da se nije dogodio uspjeh rukometaša i konačno ukazivanje Marka Perkovića Thompsona u ‘prime time’ gledanom terminu sa zanimljivom novom pjesmom koja je prvo postala himna rukometaša, pa zatim i hit godine posebno među mladom populacijom Hrvata.
Tako je naime počelo.
Da nam mladost sluša Thompsona danju, a Cecu Ražnjatović noću nije nikakva novost niti je začuđujuća činjenica, oko toga bi se trebali baviti psiholozi, a ne ja, no Thompson je melodičnim hitom „Ako ne znaš što je bilo“ osvojio jednu novu i mladu publiku koja bi gle divnog čuda za godinu ili dvije trebala izaći na birališta. Možda bi sve ostalo i na tome, možda bi asimilirani Domovinski pokret ovog pravoslavnog Božića lomio česnicu, a Ivan Penava sav sretan pronašao novčić u istoj, možda bi se svijet vrtio i dalje kako se vrtio i dotad i možda bi, što je okosnica ove priče, Hrvatska još uvijek bila normalna zemlja koja baštini tekovine čitavog civiliziranog svijeta, baštine na kojima je nastala i baštine koje su joj na koncu u Ustavu, a baštine su to koje nazivamo zajedničkim nazivnikom – antifašizmom.
Da vas ne davim previše, normalni ste ljudi koji ovo čitate, barem se nadam, antifašizam je tekovina na kojoj počiva normalna svjetska i europska civilizacija. Antifašizam je temelj moderne Europe i antifašizam je ne zaboravimo tekovina samog HDZ a. Franjo Tuđman bio je partizan i antifašist, u antifašizam nije se dirao nitko normalan tko je sebe vidio relevantnim u bilo čemu, a kamo li u politici, antifašizam je isticao kao pobjedničku stranu Hrvatske i Franjo Tuđman i Ivo Sanader, u antifašizam se nije dirao ni Andrej Plenković duboko svjestan kako se nalazi u modernom civilizacijskom društvu unije koja itekako pazi da se opozit antifašizma, dakle fašizam, nikada više ne pojavi kao nikakva opcija, u nikakvom smislu.
Zanimljiva je ova rečenica vezana za modernu Europu jer je vrlo jasna i egzaktna. Postoji fašizam i postoji antifašizam. Nema treće opcije, nema sredine ili kakvog miksa, nema pišit ću, kakit ću, stvari su savršeno jasne. Ako mi ne vjerujete dođite u redimo Berlin, London, Pariz ili Rim pa uzdignite desnicu i iz sveg glasa uzviknite Sieg Heil, ili našu domaću inačicu Za Dom spremni pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi. Postoje jasni zakoni, jasne kazne i vjerujte mi na riječ, svojim očima sam vidio na jednom Oktoberfestu kako su dva pijana klipana dobila dobre batine od slučajno zatečenih policajaca koji su vidjeli što su vikali, pa su ih usput do zatvora i suda odlučili malo naučiti pameti.
Sve je to tako bilo normalno i kod nas, sve je to bilo kako u koliko toliko normalnim zemljama biva dok se ponavljam nije desio Domovinski pokret, pa Thompson na Trgu Bana Jelačića, i onda u kulminaciji na hipodromu.
Andrej Plenković nije bio na koncertu na hipodromu, ali je došao na tonsku probu jer mu djeca vole Markove pjesme i Andrej Plenković gledao je taj dan mladost Hrvatske u crnim majicama i Andrej Plenković gledao je sve te mlade ljude ne kao djecu već kao svoje buduće birače za godinu ili dvije.
Tako je naime sve počelo.
A završilo je jučer na aktualnom prijepodnevu na kojem je zastupnik Mosta Troskot pitao jasno i glasno Andreja Plenkovića kada misli zabraniti antifašizam pozivajući se na zabranu Dokumente i SNV a, pozivajući se na Antifa organizaciju koju je nedavno u Americi zabranio Donald Trump označivši je terorističkom organizacijom.
Nije novost, dapače MOST se već drugi put na akualcima trudi postavljati ista pitanja o zabranama organizacija sa lijevog spektra. Marin Miletić se konkretno nudio Plenkoviću u koaliciju ako ozbiljno zabrani lijeve antifašističke organizacije i stranke i MOST je kako vidimo u ozbiljnoj kampanji ali i u trendu. Jer trend je u Hrvatskoj od spomenutih događaja u pasusima gore sotonizirati antifašizam i svim silama zabraniti organizacije ili stranke bliske istom. Dobro, Antifa i antifašizam nisu isti pojmovi, postoje Antifa organizacije po bijelom svijetu koje su poprilično ekstremne, no to se u nas na misteriozan način izjednačilo. Svelo praktički na isto.
Vrlo jasno i konkretno zadnjih se mjeseci napadaju stranke ili organizacije lijevog spektra krsteći ih antifašistima, i u tome prednjače MOST, Domovinski pokret, Domino, Andro Krstulović Opara i slični i bez obzira što je to izravan napad prvo na pluralizam sam po sebi, jer napadaš relevantne političke aktere, napad je to i na zdrav razum. Do sada su se, da budem precizan, tražile od premijera zabrane financiranja tjednika Novosti, do sada su se napali folklorni događaji SNV a, no nikada do jučer nismo konkretno dobili jasno pitanje premijeru kada misli zabraniti antifašizam?
Odgovor premijera zaprepastio je mnoge, uključujući i mene samog, jer se premijer šeretski nasmijao kao da ga Troskot pita nešto što se događa odavno samo on s tim nije upoznat, pa je između ostalog rekao kako on osobno nije za zabrane, a i da bi nam takve stvari naškodile u imidžu u Europi koji dugo gradimo.
Dakle, ako sam dobro shvatio, a shvatio sam, Andrej Plenković nije upozorio zastupnika Troskota da svojim pitanjem izravno napada pluralizam pa i samu demokraciju kojom se dičimo, niti se jasno ogradio, te se samim tim jasno pozicirao. Svojim stavom, izrazom lica i odgovorom. Jer odavno koketira sa desnicom, potpuno je razumije i podržava, ali nas jebiga koče ovi iz Europe.
Njima to ne bi baš dobro leglo.
Andrej Plenković nije pitanje zastupnika Troskota smjestio gdje ga je trebalo smjestiti, niti je dotičnog upozorio da postavljenim pitanjem krši temelje ove države, njen prularizam, raznolokost, zaštitu manjina i Ustav sam po sebi, već se Andrej Plenković taktički ponio kao državnik kojem smetaju iste stvari ali ih eto moramo tolerirati zbog teško stečenog ugleda u svijetu.
I tu smo završili ono što je počelo u noći iza parlamentarnih izbora, nastavilo se koncertima i napadima na srpsku manjinu, i tu smo jučer, na aktualnoj sjednici sabora shvatili svi kako je antifašizam u Hrvatskoj nepoželjan, teroristički, da ga možete šutirati nogama koliko hoćete i kako hoćete, ali eto, držat ćemo te i takve, dakle antifašiste, kao kakve čudake i luđake koji mrze sve Hrvatsko kao izoliranu manjinu budalaša koji će ili izumrijeti biološki, ili ako se desi kakva nova Trumpova zabrana da se obračunamo sa njima.
Da budemo u trendu.
Andrej Plenković tako je priznao da prešutno podržava kampanju koju ja osobno nazivam planom, programom i nakanom za koju je odgovoran upravo on, Andrej Plenković. Vozeći se iza koncerta Marka Perkovića Thompsona sa djecom kako je sam rekao koja su pjevušila u automobilu njegove pjesme, Andrej Plenković je vidio svoje birače. Svoj HDZ koji se mora promijeniti i to hitno. Onaj stari HDZ Tuđmanov koji je antifašizam držao kao tekovinu i temelj mora prestati postojati. I već sutradan Andrej Plenković je krenuo u akciju.
Od tada vam sprega desnice i HDZ a, od tada vam Andra Krstulovića Opare koji antifašiste naziva svinjama, od tada vam navijača koji organizirano sa braniteljima upadaju na folklorne događaje SNV a, od tada vam MOSTA i njihovih iznenadnih traženja zabrana svega što miriše na antifašizam, od tada vam svega osim starog dobrog HDZ a koji će osuđivati svako nasilje sa figom u džepu.
Dobrodošli dakle u novu Hrvatsku, sa novim i modernim HDZ om koji je shvatio poruku svog šefa. Ako želimo kontinuitet na vlasti moramo tolerirati novi vrli svijet. Svijet u kojem pluralizam i demokracija žive samo na papiru, a antifašizam koji je ionako mrtav već desetljećima ni na tom papiru biti neće.
Drugim riječima, maske od papira napokon su pale. Dobrodošli dakle u svijet 1939. godine.
