Moj Gospon Predsjedniče
Odluka ima da padne:
Ne idem, nisam rođen
Da ljude ubijam jadne.
Ne bih da Vas naljutim,
Nit’ mi je glavni to smjer,
Ali odlučih čvrsto:
Ja bit ću dezerter.
Od kad na svijetu bivam,
Očevoj smrti svjedočih.
Odlaske braće ja vidjeh
I dječje uplakane oči.
Od patnje mi se mater
Do groba presavije,
Sad bombama se smije,
I crvima se smije.
Dok uznikom sam bio,
Oteše ženu voljenu,
Oteli su mi dušu
I prošlost dragocienu.
Ustat ću stoga sutra
I zalupit ću vrata
Ostavljam prošlost unutra
I samo puta se hvatam.
Uzduž ću i poprijeko
Francuskim putevima
Bretanjom i Provansom
Vikat ću ljudima svima:
Bježite svi od rata,
U toj ne budite priči!
Ne odazivajte se
I svi odbijajte ići!
Tko krv prolijevat’ želi,
Nek’ svoju vlastitu dade,
To apostol naš dobri
Gospon Predsjednik znade.
Šaljete li žandara
Četu da tragom mi krene,
Recite da sam goloruk,
Pa pucat’ mogu na mene!
Prepjev: Božica Jelušić
Ilustracija: K. Hegedušić : Čuvari logora /Internet
