Stanovanje je jedno od najintimnijih društvenih pitanja. Dom je mjesto u kojem se sklanjamo od vanjskog svijeta, u kojem se izražavamo, gradimo odnose i porodice. Kupovina ili iznajmljivanje stana znači projiciranje vlastitih ambicija i snova u ciglu i beton – možemo li se zamisliti kako sjedimo na toj terasi, na suncu? Istovremeno, taj proces može biti duboko frustrirajući – možemo li uopće priuštiti taj stan? Za sve veći broj ljudi odgovor je: ne.
Budući da se problem doživljava na izrazito ličnom nivou, lako je pomisliti da su rastući troškovi specifični za vašu zajednicu, grad ili državu. Međutim, nepriuštive cijene stanova i visoke rente problem su čitavog kontinenta. Prema podacima Evropskog parlamenta, u periodu od 2015. do 2023. godine cijene nekretnina u EU porasle su u prosjeku za gotovo 50% u apsolutnim iznosima. Između 2010. i 2022. godine, kirije su porasle za 18%.
Kao urednica, željela sam razumjeti priče koje stoje iza ovih statistika i, kao osoba koja živi u izuzetno skupom gradu (pozdrav iz Londona!), čuti moguća rješenja. Zato sam angažirala niz stručnjaka za stanovanje da doprinesu serijalu Stambena kriza u Evropi, u kojem opisuju kako situacija izgleda u nekim od najskupljih evropskih gradova.
Agustín Cocola-Gant piše o tome kako su promjene politika nakon finansijske krize 2008. godine ohrabrile bogate strance da kupuju druge domove ili nekretnine za kratkoročni najam u Lisabonu, čime su lokalni stanovnici istisnuti iz vlastitog grada. Danas neke portugalske porodice iznajmljuju sobe, a ne cijele stanove.
U obrnutom odnosu, prema Amber Howard, upravo su pridošlice u Amsterdamu u lošijem položaju. Stariji, dugogodišnji stanovnici žive u sigurnim i pristupačnim socijalnim stanovima, dok su mlađi ljudi i novopridošli – često s nižim prihodima – prepušteni skupom i nesigurnom privatnom tržištu. Kako se fond socijalnih stanova vremenom smanjivao, privatni sektor je rastao, jer su političari nastojali privući imućnije stanovnike u grad.
Slična je situacija i u Budimpešti, navodi Csaba Jelinek. Nakon završetka Hladnog rata socijalni stanovi su rasprodani, a privatno vlasništvo promovirano kao odbacivanje socijalističkih vrijednosti. U praksi je to dovelo do toga da stariji Mađari investiraju u nekretnine, podižući cijene i rente na štetu mlađih generacija.
Jedan od rijetkih gradova koji se ne suočava s krizom priuštivosti jeste Beč. Kako piše Justin Kadi, još od 1920-ih godina grad ima stabilan fond socijalnog stanovanja namijenjenog ljudima svih prihodovnih razreda. Iako, kao i u Amsterdamu, pridošlice najčešće iznajmljuju na privatnom tržištu, snažan sektor socijalnog stanovanja ima ublažavajući učinak na rast kirija.
Ne morate biti stručnjak za stanovanje da biste prepoznali obrasce koji se odvijaju na evropskom tržištu nekretnina. Tokom više od 40 godina, stambene politike davale su prednost onima koji ulažu u nekretnine, na štetu onih koji u njima žive. Ova neravnoteža moći najočitija je u zemljama s velikim institucionalnim investitorima – poput fondova privatnog kapitala, hedž fondova, osiguravajućih i penzionih fondova – što u svom tekstu analizira Tim White.
Kada kuće prestanu biti domovi i postanu imovina, dolazi do transfera bogatstva od onih koji nemaju prema onima koji imaju. Širom Evrope – i velikog dijela svijeta – nekretnine su postale ključni pokretač nejednakosti. A nejednakost, zauzvrat, proizvodi ogorčenje. Krajnje desni političari vješto su iskoristili taj bijes za vlastiti politički profit, kako je Guardian ranije izvještavao u seriji reportaža s terena evropske stambene krize. Kako je upozorio evropski komesar za radna mjesta i socijalna prava Nicolas Schmit: „Problem stanovanja dijeli naša društva i može predstavljati rizik za naše demokratije.“
Stambene politike se oblikuju na nacionalnom nivou, ali Evropska unija može postavljati okvire i olakšavati pristup finansiranju. Godine 2024. svi ministri za stanovanje država članica potpisali su deklaraciju kojom se poziva na „novi dogovor“ o priuštivom i socijalnom stanovanju.
Rješenja postoje, kao i politička volja. U međuvremenu, nadajmo se da će ovaj serijal barem pomoći onima koji se širom Evrope suočavaju s nepriuštivim stanovanjem da shvate kako u toj borbi nisu sami.
