Hedlovi romani nisu samo portret postratne Hrvatske; to je anatomski precizan rez kroz tkivo društva koje je od ratnih zločinaca pravilo heroje, od kriminalaca domoljube, a od žrtava – remetilačke faktore nacionalne idile. Hedlovo najvažnije poslanje je da upisuje ono što mnogi žele izbrisati. U vremenu kad se pod pritiskom revizionizma zatvaraju arhivi i šutnja pretvara u službenu verziju povijesti, Hedl, kao pisac i novinar, piše protiv zaborava.
Oni koji poznaju njegov rad iz slavnih dana „Ferala“, znaju da je riječ o čovjeku koji nikad nije pristajao na kukavičku udobnost neutralnosti. Dok su drugi zaobilazili Osijek, Vukovar i Erdut, Hedl je ulazio u tamne sobe tih gradova i donosio svjedočanstva zbog kojih se šutjelo po redakcijama i mjerkalo ga se kroz nišan. I upravo u „Feral Tribuneu“, tom legendarnom hramu slobodne riječi i satire, Hedl je stekao status ikone – ne zbog patetike, već zbog hrabrosti. Biti feralovac tada značilo je birati istinu nad strahom, pravdu nad popularnošću.
U ovom ekskluzivnom razgovoru za Tačno.net, Hrvoje Zovko vodi Dragana Hedla kroz njegove književne svjetove, ali i kroz rovove iz kojih je, decenijama, izvlačio priče o ratnim zločinima, privatizacijskim pljačkama, političkoj hipokriziji. Govore o „Matiji“ ali i o zemlji koja odbija pogledati Matiju u oči.
Ovo nije samo intervju – ovo je susret s čovjekom koji je odavno platio cijenu za to što je ostao uspravan.
