Strane novčarske ustanove u Bijednoj Našoj, koje iznose milijarde eura od kojekakvih zelenaških kamata i naknada na račune građana, digle su se ovih dana na zadnje noge i bijesno poručuju CRO vladi da joj neće dopustiti ukidanje naknada na usluge svojim klijentima. Naime, Hrvatski je sabor stavio na dnevni red u prvom čitanju izmjene i dopune Zakona o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu kako bi se omogućilo svim građanima, osobito onima u slabije dostupnim područjima, podizati gotovinu bez naknada, neovisno o kojoj se banci radi. Istodobno, Ministarstvo financija kani uspostaviti nacionalnu mrežu bankomata s početkom funkcioniranja najkasnije od 1. siječnja 2027. godine, za što će prethodno vlada RH, Hrvatska narodna i poslovne banke potpisati memorandum o suradnji.
Hrvatska udruga banaka, nacionalna asocijacija novčarskih ustanova u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj protivi se i jednom i drugom, što ostavlja mučan utisak u javnosti. Budući da se uglavnom radi o stranim bankama iz EU-zemalja tzv. prve brzine, moćnim državama koje vedre i oblače u Bruxellesu, građani strahuju neće li ionako vrlo podanička CRO politika popustiti pritisku izvana i odustati od sasvim ispravne i logične nakane da se svim građanima, osobito penzićima i ranjivim skupinama, omogući pristup osnovnim financijskim uslugama banaka bez plaćanja tzv. dodatnih troškova.
Dižeš na bankomatu ili šalteru u banci svoj novac od plaće ili mirovine – koji banka obrće i debelo ukamaćuje plasmanima u kredite i daje ti samo mikroskopski vidljivu kamatu – a na podignutu svotu plaćaš naknadu. Na svoj novac na kojemu banka zarađuje!? Je li to normalno? Naravno da nije i naravno da je vladi napokon moralo doći iz stražnjice u glavu kako banke više ne bi smjele zarađivati naplaćivanjem građanima naknada za osnovne usluge prima li korisnik na taj račun plaću, mirovinu ili druga redovna primanja.
„Nismo socijalna ustanova“
Po novom bi, navodno već od 1. srpnja 2025. godine, besplatne usluge uključivale otvaranje, vođenje i zatvaranje računa, korištenje internetskog ili mobilnog bankarstva, uplatu i podizanje gotovine na bankomatima ili šalterima, primanje eurskih uplata iz Hrvatske ili inozemstva, izdavanje i korištenje debitne kartice te plaćanja karticom u trgovinama.
Iz bankarskog se sektora čuju jadikovke o tomu da novčarske ustanove imaju manipulativne i druge troškove, da ulažu u tehnološki napredak i da osnovne usluge ne mogu biti, ali šute kao zalivene o tomu koliko zarađuju na osnovnim uslugama, koliko milijardi godišnje šalju svojim bankama-majkama u domicilnim državama u europskoj tzv. obitelji te o tomu da im se država nikako ne usudi odrezati porez na ekstra dobit.
Nije nepoznata ni mantra o tomu kako strane banke, je li, nisu socijalne ustanove, da su došle u Hrvatsku zarađivati u skladu s tzv. pozitivnom propisima, koji moraju biti korespondentni s Unijinim, i da su naknade na osnovne usluge dio ili uvjet uspješnog poslovanja, pa… Hrvatska udruga banaka također ne spominje sramotan, za RH ponižavajući podatak o tomu da su najveće, najsnažnije hrvatske banke – npr. Privredna banka Zagreb, Zagrebačka banka, injsl. – prodane strancima, „privatizirane“, za smiješnih 83 milijuna dolara.
Navodno su bile „nerentabilni gubitaši“, državni „trošak“ koji je trebalo likvidirati. Po istom obrascu po kojem su „domoljubi“ likvidirali nacionalnu industriju u tzv. socijalističkomu mraku, treću u rangu industrijski srednje razvijenih europskih zemalja.
Ostaje upitnikom jesu li poslovodstva tih velikih hrvatskih banaka ciljanim gomilanjem gubitaka bacila svoje novčarske ustanove na prosjački štap, pa im snizile cijenu do smiješnoga, a budući da su kupci uvjetovali CRO vladi sanaciju gubitaka do tzv. pozitivne nule vladajuća je politika bez srama i ikakvih obzira zavukla ruku u džep poreznim obveznicima. Da bi potom ti isti CRO građani utjerani u tržišni tor u kojem ih strane banke tretiraju kao ovce za šišanje. Da paradoks bude veći, s istim direktorima iz „gubitaškog“ razdoblja istih banaka, npr. s Božom Prkom u Privrednoj banci Zagreb i Franjom Lukovićem u Zagrebačkoj banci. Sic transit.
Isti hrvatski ljudi, koji „nisu znali“ dohodovno poslovati u bankama u CRO vlasništvu u korist hrvatske države i hrvatskih građana, odjednom, preko noći, znaju itekako dohodovno poslovati u korist stranaca, na štetu svoje države i hrvatskih sugrađana!? Hrvatski činovnici stranog vlasništva u CRO bankama, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i bankarskim upravama sada dižu kuku i motiku protiv politike/političara koji žele zaštititi građane od bezočne bankarske pljačke izmišljanjem naknada i troškova od kojih boli glava. Državni pak regulator Hrvatska narodna banka godinama zna što se događa, tko to, kako i zašto radi, ali – ni mukajet.
Kad su susjedi Slovenci prije 1. siječnja 2023. komentirali čvrstu namjeru HDZ-Plenkovićeve vlade da nacionalnu kunu zamijeni „našom valutom“ eurom i kazali „sve će vam poskupjeti tako da će Hrvati disati na škrge“, vladajuća je CRO politika upogonila medije pod svojom kontrolom kako bi građanima prikazala upozorenje iz Dežele kao slovenski jal, zavist, susjedsku zlobu i tako to. Premijer Andrej Plenković je pak bio licemjerno tvrdio – što jest jedna od značajki njegova autoritarnog populizma – da poskupljenja neće biti veća od 0,2-0,4 posto, ali da će gospodarstvo RH jako profitirati i izvoznicima procvjetati ruže.
Kad ono: brus! Poskupljenja su u par godina eskalirala i 200-300 posto, Hrvatska je ostala bez iole vrijedne industrije, ovisna o uvozu hrane više od 60 posto, bez svoga bankarskog sustava (osim Hrvatske poštanske banke, ali već spremne za tzv. privatizaciju, sic transit)… O bankarskoj pak pljački svakovrsnim naknadama na osnovne usluge, o inima da se i ne govori, nitko nije kazao ni slova.
„Kao 20. članica eurozone“, egzaltirao je Andrej Plenković, „Hrvatska uvođenjem eura postaje dijelom Europske monetarne unije, a kunska se sredstva na bankovnim računima i krediti automatski konvertiraju u eure.“ Banke, a sve su strane, osim Hrvatske poštanske, zadovoljno trljaju ruke. Obične građanske mase – osim školovanijih pojedinaca, upućenijih u to kako političari govore jedno, misle drugo i rade treće – čekaju Godota. To da će „nam svima biti bolje jer će eurske cijene vrijediti jednako svugdje u Uniji“. Kad ono…
„Želimo uvesti više reda“
Ništa se od toga nije dogodilo. Dapače, dogodilo se upravo suprotno i za najveći dio tzv. običnih/malih CRO ljudi tragično: cijene svih proizvoda i usluga su preko noći, ničim opravdano, odletjele u egzosferu. Od, je li, hrane i energenata do bankarskih, telekomunikacijskih, prometnih, ali i poštanskih, obrtničkih i inih usluga, koje HDZ-Plenkovićeva vlada nije ni pokušala kontrolirati eda se ne bi zamjerila Bruxellesu. Europskoj tzv. obitelji, „kojoj Hrvatska oduvijek pripada“, sic transit. Jest, kao kolonija, kao izvor jeftinih prirodnih resursa i topovskog mesa u tuđim ratovima.
Gro tih stranaca iz EU-zemalja tzv. prve brzine – koji sada cvile zbog državnog pokušaja kontrole banaka u zelenaškom pljačkanju građana nepristojno visokim i brojnim naknadama za sve vrste novčanih usluga – godinama su se vadili na izmišljotinu o svom tegobnom poslovanju u zemlji visokog rizika. Kakvog vražjeg rizika ako je Domovinski rat završen prije tri desetljeća i kusur, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena je članica UN-a, EU-a i NATO-a, uskoro OECD-a, svjetske joj rejtinške agencije Standard&Poor’s, Moody’s i Fitch višekratno dižu kreditni skor itsl.? Netko se pravi blesav i drži ruku u tuđem džepu!
Sada pak, kada se uzvitlala javna prašina, zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke Sandra Švaljek je rekla u HTV-ovu središnjem Dnevniku da je HNB sredinom prošle godine zatražio od banaka metodologiju po kojoj određuju visinu naknada korisnicima svojih osnovnih usluga. Time su, kaže, htjeli poručiti novčarskim ustanovama kako će ubuduće strože nadzirati taj dio njihova poslovanja.
„Zapravo smo htjeli uvesti više reda jer smo uočili da banke imaju veliki broj tarifnih stavki“, rekla je. „Neke banke i stotinu, a neke i 800 tarifnih stavki, što je znatno otežavalo i razumijevanje onoga što naplaćuju, ali i onemogućavalo usporedbu tih naknada. Htjeli smo dobiti supervizorski alat kako bismo mogli, budu li banke mijenjale naknade, uočiti rade li to u skladu s vlastitim metodologijama, svojim internim aktima, ili samovoljno i neutemeljeno. Bilo je određenih nedostataka, ali su banke u velikoj mjeri uvažile naše primjedbe.“
Građani čekaju taj 1. srpnja 2025. kao ozebao sunce. Istodobno pušu na hladno: „S rogatima je teško se bosti.“ Europska bankarska tzv. obitelj u RH je benderovski jasnija u igri skrivača s ovom CRO vladom: „Ideje naše, benzin vaš.“
