„Što je više kleveta i laži, Tomo nam je miliji i draži“, uvjerljivo su poručili zagrebački birači na nedjeljnim lokalnim/regionalnim izborima 18. svibnja 2025. premijeru i HDZ-ovu šefu Andreju Plenkoviću, glavnomu državnom odvjetniku Ivanu Turudiću (Plenkovićevu „našem dečku“, sic transit), pa razvikanom odvjetniku Antu Nobilu i umišljenom nesposobnjakoviću na čelu zagrebačkog HDZ-a Mislavu Hermanu, kojeg nisu pustili ni u drugi izborni krug (1. lipnja 2025.) za gradonačelnika/icu hrvatske metropole. Dali su prednost neovisnoj (!?) bioetičarki s Filozofskog fakulteta Mariji Selak-Raspudić. Aktualnomu gradskom ocu pak Tomislavu Tomaševiću (jednom od koordinatora parlamentarne političke platforme Možemo!) u utrci je za drugim mandatom nedostajala samo šaka glasova za uvjerljivu pobjedu već u prvomu izbornom krugu.
Zagrepčani će u drugom krugu odlučiti je li Tomaševićevih 47,59 posto iz prvog kruga dovoljno jamstvo za drugi mandat na Trgu Stjepana Radića 1 protiv 15,67 posto Selak-Raspudić ili će dopustiti još neviđeno svjetsko čudo da Zagreb u srazu slona i mišice dobije – gradonačelnicu.
U principu, tu se ne očekuje iznenađenje, kao što nije bilo neočekivano – ma koliko izborni akteri lakirali svoje neuspjehe kao dobitke i pobjede u ovom ili onom smislu – da će podjela CRO feuda među dvjema najvećim političkim opcijama, HDZ-a i SDP-a, ostati manje-više ista. S nekim, je li, pojedinačnim iskakanjima koja, u cjelini, bitno ne mijenjaju konfiguraciju političke scene niti obećavaju građanima da ih sad čekaju med i mlijeko. Hrvatska je nakon prvoga izbornog kruga ostala većinski plava, i takvom će ostati nakon drugog.
Krv, znoj i suze
Dapače, krivnjom većinski pogrešnih ljudi na pravim mjestima, političara bez karaktera, moralnog integriteta, promiskuitetnih „ideologija“ i jako deficitarnih upravljačkom sviješću i odgovornošću, njihovi birači i cijele im obitelji nedvojbeno i dalje čeka mučna svakodnevica i još bezizlaznije sutra budući da država zloslutno trokira na svim ključnim razinama.
Krv, znoj i suze, nazvao bi Winston Churchill to što čeka tzv. obične/male CRO ljude s novim/starim likovima u predstavničkoj i izvršnoj lokalnoj i regionalnoj vlasti sljedeće četiri godine. S obzirom na izlaznost od 43,5 posto, što je 3,5 posto manje no svibnja 2021. godine, a u drugom krugu još manju, jedva trećine od ukupno cca 1,5 milijuna birača, građani se gnušaju političara koji ih vode u sve mučniju budućnost. Ne vjeruju im, drže ih sve istima, muljatorima i bezveznjacima koji im se u predizbornoj kampanji licemjerno uvlače u debelo meso, obećavaju vile i kule za što znaju da neće ostvariti.
Čak nije neočekivano ni to što neki profesionalni medijski nostradamusi drže „šokantnim“ da je SDP već u prvom krugu izgubio Rijeku i Sisak, a HDZ ponovno Zagreb. Rijeka, višedesetljetna „crvena utvrda“ u kojoj HDZ nikad nije zasjeo na zelenu granu, pa ni sada, iako je SDP dopustio raskol u svojoj tamošnjoj organizaciji, pripala je neovisnoj profesorici Ivi Rinčić. Sisak je priča za sebe za koju šef stranke kaže: „Uspjeh je uspjeh našeg kandidata, a neuspjeh je – moj neuspjeh“. Izborni neuspjeh IDS-ova predsjednika Dalibora Pausa u utrci za mjesto istarskog župana – kojemu su SDP-ova Sanja Radolović (29,26 posto glasova) i „neovisni“ bivši šef IDS-a Boris Miletić (27,24) – prepriječili put u drugi krug istog je trebao stajao neopozive ostavke na čelu stranke.
Budući da Zagrepčani nisu veslo sisali, a očito neki u HDZ-u jesu kad su u predizbornoj kampanji upogonili „svog dečka“ na čelu DORH-a Ivana Turudića (nedavno ga je u najviši organ progona osobno instalirao Plenković, možebitno s razlogom?), jamačno su birači najintelektualnijeg mjesta u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj iz inata glasali upravo za Tomislava Tomaševića. Jest da, ako ćemo pravo, ne bi zaslužio drugi mandat samo zbog neriješena prometnog krkljanca u metropoli i krajnje neuspješnog zbrinjavanja kućnog i inog otpada, čime je beli Zagreb grad postao najprljaviji/najsmrdljiviji grad u zemlji.
Ali, kad je HDZ u najprljavijoj kampanji uoči izbora izvukao najopasnijem konkurentu (i njegovoj platformi Možemo! – koja ga razvaljuje u Saboru) tzv. aferu Hipodrom s navodno dva milijuna eura proračunske štete, pa uslijedilo privođenje istražnom sucu dogradonačelnika Luke Korleata i samog Tomaševića „svjedočiti“ o tomu „gdje su pare“, pa se još počelo odmotavati klupko kako je Tomašević, štiteći javni interes, stao na žulj građevinskom „poduzetništvu“ u kojemu se našao odvjetnik Nobilo, sve je manje-više bilo jasno. U HDZ-ovoj ofenzivi na Zagreb Tomaševića i Možemo! treba kompromitirati kao glavu koruptivne hobotnice.
Uslijedile su tužbe, ucjene i prijetnje. Dozlaboga bučno i razmetnički se protiv Tomaševića bio uključio najneuspješniji bivši SDP-ov šef Davor Bernardić, također kandidat za gradonačelnika, u ime fantomske skupine Zagreb United. Izravno je, bez ikakvih dokaza, tvrdio da je Tomašević kriminalac iako živi u stančiću od jedva četrdesetak kvadrata i vozi se biciklom. Za razliku od nesposobnog Bernardića, koji ima na duši i raskol u najvećoj oporbenoj stranci te nečastan odlazak iz SDP-a. Na istom su fonu, prohadezeovski, rušili na Tomaševića drvlje i kamenje redikulozni bivši bandićevci Ivica Lovrić i Pavle Kalinić, akteri najkorumpiranije vlasti u Zagrebu dvadesetak godina, uz HDZ-ovu participaciju.
„E nećeš, razbojniče!“ – valjda se sjetila one Mamićeve Štimcu većina zagrebačkih birača što su izašli pred glasačke kutije, pa mnogi iz inata zaokružili na listini formata A4 Tomaševića i Možemo! Hipodromska tzv. afera u kojoj se – unatoč istražnoj konspiraciji, više nije tajna – ne može dokazati da je zagrebački Tomašević bio glava koruptivne hobotnice niti da je neku javnu lovu stavio u svoj odnosno džep Možemo!“, kako je to u HDZ-u već 30-godišnja „normalna“ praksa, na izborima se uvjerljivo obila o glavu idejnim tvorcima i operativcima protutomaševićevske ujdurme.
Prikazujući se izborne večeri oduševljenim „HDZ-ovim rezultatima puno boljim no prije četiri godine“, Plenković je ljutito, bahato i politički nezrelo optužio zagrebačke birače za više no uvjerljiv debakl svog aduta Mislava Hermana, za kojega se i izvan stranačkog vodstva vjerovalo da ide dalje, da ulazi u drugi krug. A ono, ne da Matija Selak-Raspudić, polit-ideološki hermafrodit, što suvereno grabi glasove iz bazena tzv. desnog centra.
Prohadezeovski tzv. politički analitičari nalaze opravdanje za stranački sumrak u Zagrebu u „previše kandidata, pa su se glasovi raspršili“, sic transit, a arogantni šef najbrojnije političke opcije u zemlji se ne libi baciti kamen na nerazborite i neodgovorne Zagrepčane, jer ne vide da su baš on i vlada „zaslužni za 80 posto uspjeha Grada Zagreba, a ne Možemo! i Tomašević. Zato je biračka potpora njima prevelika. Oni se nisu odmakli od lončarenja i lupetanja prije četiri godine. Zahvaljujući vladi, Zagreb ide naprijed. Ali, eto, ljudi valjda misle da se obnavlja zahvaljujući njima“.
Projekti idu dalje
A Plenković očito misli da su građani metropole sve neki neuki hlebinci, da su veslo sisali i da dnevno ne osjećaju na vlastitoj koži – i osobito u polupraznim džepovima! – kakve im blagodati omogućuje HDZ, a kakve Tomislav Tomašević i Možemo! Umjesto da novinarima tupi o tomu, neka mu pokažu „troje ili četvero građana zadovoljnih prometnom gužvom te odvozom smeća“, za što su, je li, odgovorni samo Tomašević i Možemo! – CRO premijer i autoritarni vođa najbrojnije, vladajuće političke opcije bi jamačno drukčije govorio da se spusti među njih i osobno se uvjeri što i zašto misle to što misle o HDZ-u kao političkom „vlasniku metropole“.
Svojedobno je i tzv. prvi hrvatski predsjednik te osnivač i doživotni šef HDZ-a Franjo Tuđman bjesnio što – uza sve tone klipova pod noge tzv. crvenim, zelenim i žutim vragovima – ne može osvojiti Zagreb. Drznuo se i poništiti izbore koji mu nisu bili po (također) autoritarnoj volji, ali uzalud. Kao što se metropola ne plavi niti će se uskoro plavjeti, pogotovo se ne crni, jer je najcrnja opcija (Tomislava Jonjića, tek 6,44 posto glasova) bila nogirana negdje preko Save u pasivne krajeve kamena i poskoka odakle su svojedobno autobusima dovoženi „domoljubi“ dernjati se u Zagrebu: „Stipe i Račane, pojest će vas crne vrane!“ Sic transit. No pasaran!
Naravno da Plenkovića i Hermana itekako boli, ali se prave da ne čuju kada Tomislav Tomašević slavodobitno, a ne bez razloga i također doze inata, poručuje progoniteljima: „Obećao sam, i sad to imamo priliku ostvariti – izmjene GUP-a idu dalje, svi veliki kapitalni projekti važni za kvalitetu života građana idu dalje. Za Zagreb se borim desetljećima i nisam jučer otkrio gradske komunalne teme. Nikakva zastrašivanja i prijetnje neće nas zaustaviti. Nastavljamo za Zagreb.“
Zagrepčani su koaliciji Možemo! i SDP-a uvjerljivo osigurali stabilnu većinu u Gradskoj skupštini, pa HDZ-ovom vođi, „našem dečku“ iz DORH-a, polit-odvjetničkim tužibabama i muljatorima iz građevinskih lobija i „poduzetničkih“ skupina, gdje se nerijetko pere prljav novac i igra po pravilu ruka ruku pere, ostaje samo – gristi nokte?
