Historijat ujgurskog naroda je kompleksna i dinamična sudbina koju bi bilo potrebno obraditi iz različitih naučnih pravaca kako bi čitalac bolje shvatio današnje događaje koji se vezuju za njih. Ipak, vremenska pozicija koja se može uzeti kao bitna za shvatanje genocida nad Ujgurima je sredina 20. stoljeća i završetak građanskog rata u Kini.
Kada je Mao Zedong 1. oktobra 1949. proglasio uspostavljanje Narodne Republike Kine, počelo je novo poglavlje kineske historije, koje je s određenim društveno-ekonomskim promjenama aktivno i danas. Već šest godina nakon stavljanja moderne Kine na mapu, Mao Zedung je anektirao Istočni Turkistan i nazvao ga Xinjiang (Šinđan), ime koje je i danas važeće za ovu regiju.
Foto: campaignforuyghurs.org
Kako smo to vidjeli kroz historiju nebrojeno puta, ako nije u pitanju područje od strateškog značaja, razlog za aneksiju određene regije uglavnom nalazimo u osvajanju prirodnih resursa koji se nalaze u njoj. Ovo je bio slučaj i s Xinjiangom. Ovaj predio, koji se prostire na 1665 miliona km², između ostalog bogat je energentima, rudama, mineralima, rijetkim metalima i pamukom koji su bili iznimno važni za Narodnu Republiku Kinu i planove tadašnjeg vrhovnog vođe. Ovo možemo izdvojiti kao glavni razlog kineske želje da kontrolira Xinjiang i njegovu populaciju. Pored ovoga, ova regija služi također i kao pravac putem kojeg se Kina planira otvoriti prema zapadu i Evropi.
Društveni problemi u nastajanju
Narod Ujgura, koji je vjekovima živio na ovom prostoru, nije dijelio viziju koja im je bila pripisana od Pekinga iz nekoliko suštinskih razloga. Kao prvo, prihvaćanje novog imena za ovaj prostor bilo je odbojno za Ujgure. Njihova identifikacija s Istočnim Turkistanom bila je trajnija i čvršća od novog imena Xinjiang, koje možemo prevesti kao „Nova teritorija“. Drugo, iako je Xinjiang regija dobila status autonomne pokrajine u sklopu Kine, vlada Xinjianga je odgovarala Pekingu, čime se dovodi u pitanje sam smisao autonomne pokrajine kao takve. Treće, prirodni resursi Xinjianga su bili pod potpunom kontrolom Komunističke partije, koja je u ovoj provinciji favorizirala Han Kineze, koji su kontrolirali glavne pozicije društvenog, ekonomskog i političkog života Xinjianga. Kao četvrti razlog možemo navesti religijsku pripadnost Ujgura, koja nije imala mjesta u novom kineskom poretku.
Kako bi se promijenila etnička struktura Xinjianga, Komunistička partija Kine poticala je milionske migracije Han Kineza u ovu oblast nakon 1949. godine. Ovim potezom planirali su postići dominaciju većinskog kineskog etničkog korpusa radi lakšeg ovladavanja Xinjiangom. Naravno, Peking je ovaj potez opravdavao tzv. stabilizacijom ove regije.
Naredna desetljeća u Xinjiangu obilježile su tenzije i nezadovoljstvo Ujgura, što je rezultiralo osnivanjem Narodne revolucionarne stranke Istočnog Turkestana 1960-ih godina, koja je za saveznike imala SSSR. Iako je period 1980-ih obilježila nešto bolja društvena situacija za Ujgure, već sredinom 1990-ih Peking je pojačao kontrolu i diskriminaciju nad njima. Od tada službeni Peking se okreće uvođenju policijske države na prostoru Xinjianga, koja će svoj vrhunac dobiti krajem 2010-ih godina.
Činjenica je da se Narodna revolucionarna stranka Istočnog Turkestana u svom djelovanju koristila terorističkim metodama pomoću kojih je htjela postići svoj cilj. Međutim, bitno je istaći da je teror Komunističke partije Kine u prvom redu i izazvao metode za kojim je posegla Narodna revolucionarna stranka Istočnog Turkestana. S druge strane, sve gore navedeno ni u kojem slučaju ne opravdava sve ono što se dešavalo i još uvijek dešava Ujgurima u Xinjiangu.
Agresivna kampanja kineske vlade protiv, kako su je nazvali, „tri sile“ (terorizam, separatizam i religijski ekstremizam) stupila je na scenu 1990-ih. Sastavni dio ove kampanje uključivao je poistovjećivanje islama i tradicionalnih ujgurskih praksi sa zaostalošću, primitivizmom i terorizmom. Kao takve, Peking je deklarisao samo postojanje Ujgura kao srž u kojima se nalaze „tri sile“, čime je istoimena kampanja bivala „opravdan i ispravan“ način rješavanja krizne situacije u Xinjiangu.
Mogli bismo zaključiti da odnos oficijelnog Pekinga prema Ujgurima u sebi sadrži klasični karakter genocida kao takvog. Nakon 11. septembra 2001. oficijelni Peking je ofanzivnije krenuo u stvaranje ovakvog narativa. Nakon nereda koji su se desili 2008. skoro 1300 Ujgura je bilo uhapšeno pod optužbom za terorizam, religijski ekstremizam i druge optužbe protiv sigurnosti države.
Foto: heritage.org
Stvaranje policijske države u Xinjiangu
Progon i diskriminacija Ujgura od kineskih vlasti ima svoj korijen u događajima i prije 20. stoljeća. Međutim, možemo reći da je 2014. godina bila prekretnica u stvaranju druge dimenzije ove diskriminacije koju vidimo i danas.
„Posljednjih nekoliko godina, tačnije od 2017, milioni ljudi počeli su da nestaju u zatočeničkim centrima, koje mi nazivamo koncentracionim logorima, jer su to zapravo duple bodljikave žice, koje čuva naoružana policija, a ljudi se tamo suočavaju s torturom, psihičkim i fizičkim mučenjem, gdje su izloženi političkoj indoktrinaciji, napuštanju svog nacionalnog identiteta, kao i svoje vjere. I sve to u sklopu kineske genocidne politike, a provode i prisilnu sterilizaciju starijih žena, prisilne abortuse i nasilno oduzimanje milion djece od roditelja, od njihovih porodica, koje šalju u državna sela“, ističe Rushan Abbas, američko-ujgurska aktivistica.
Dakle, u osnovi, kada pogledate pet elemenata genocida Ujedinjenih naroda, oni kažu da ako se jedan dogodi možete ga nazvati genocidom.
Ova diskriminacija ogledala se prvenstveno u potkopavanju i sistemskom uništavanju tradicije i kulture Ujgura na prostoru Xinjianga. U izvještaju koji je prošle godine objavio Human Rights Watch i norveška ujgurska organizacija „Uyghur Hjelp“ naznačena je promjena imena oko 630 sela koja u sebi sadrže element islama, ujgurske historije i kulture. Uzimajući u obzir napisano, suvišno je i govoriti o broju srušenih džamija, mezara i generalno svetih mjesta, kao i o zabrani vjerskih obreda. Kada je riječ o obrazovanju, potpuno potiskivanje ujgurskog jezika jedan je od glavnih aspekata borbe Pekinga protiv tzv. radikalnog islamizma. Bilingvalno obrazovanje u regiji Xinjiang ne postoji i u upotrebi je samo mandarinski kineski jezik, kako u obrazovnim institucijama tako i na javnim mjestima.
Iz intervjua koji smo radili prošle godine izdvajamo sljedeće:
„Trenutna situacija traje od 2017. do sada. Ne vjerujemo da se išta promijenilo. Jedina stvar koja se promijenila jest to kako su ukrasili površinu i osigurali da je ono što ljudi mogu vidjeti tamo sretan život. Ono što je kineska vlada rekla jest da Ujguri žive vrlo sretan, miran život. Ali ispod onih prikazivanja plesa i pjevanja i takvog običnog, normalnog života koji vidite na ulicama Urumqija, Ghulje, Kašgara i mnogim mjestima, a znamo da su milioni još uvijek iza rešetaka, neki u koncentracionim logorima, većina je u zatvoru. Ti nevini ljudi, umjetnici, pjevači i pisci, intelektualci, obični ljudi, svi oni još uvijek služe dugotrajne zatvorske kazne. I većina je, možda ste već čuli, pod programom prisilnog rada. Također, ljudi koji nisu pritvoreni nalaze se pod takozvanim programom podizanja siromaštva, uzeti su iz svojih domova i poslani u kopnenu Kinu, radeći u mnogim različitim sektorima, prisilno radeći kao robovi u industriji morskih plodova, elektronici, tkaninama, odjeći, automobilima, šta god želite“, navodi Rahima Mahmut izvršna direktorica organizacije „Stop ujgurskom genocidu“.
Foto: Tačno.net / Rahima Mahmut
Šta ovakve prakse znače za narod koji je njima pogođen? Kroz historiju smo vidjeli ogroman broj primjera kakvu sudbinu imaju ti narodi koji su pogođeni ovakvom vrstom kulturološke represije. Kineska vlada nije stala samo na ograničenjima ujgurskog jezika i kulture jer u njihovom fokusu su mnogo dublje težnje od gore navedenih.
Foto: Reuters / Policajci s pojasevima drže plakate tijekom ceremonije nagrađivanja onih za koje vlasti kažu da su sudjelovali u “suzbijanju nasilja i terorističkih aktivnosti” u kineskoj autonomnoj regiji Xinjiang Uyghur.
Kako bi uništavanje kulture i običaja Ujgura dodatno dobilo na snazi, kineske vlasti su se morale upetljati i u reproduktivne politike. Osiguranje dominacije Han Kineza u regiji Xinjiang očito planiraju provesti prisilnim padom nataliteta među ujgurskom populacijom. Prema izvještaju ASPI-ja između 2017. i 2019. godine broj rođene ujgurske djece pao je za 49 posto u zapadnoj Kini, dok UN-ovi podaci tvrde da takav pad nije zabilježen od kada ova organizacije vodi ovu vrstu evidencije, tj. 75 godina. Prisilni abortusi i sterilizacija ujgurskih žena samo su neki od hororskih alata pomoću kojih Peking provodi politiku najtežeg oblika rasizma koji podsjeća na nacističku Njemačku. Između politika današnjeg Pekinga i tadašnjeg Berlina nalazi se samo drugačiji vremenski period, metode prisile i eugenika kao što vidimo nisu izašle iz mode.
Možemo reći da je Kina danas predvodnica transhumanističkih politika i njihovih primjena u praksi. Izostanak demokratije i jednoumlje koje je glavna karakteristika kineskog načina djelovanja olakšava provođenje tehnološke distopije čije su najveće žrtve Ujguri, ali nisu pošteđeni niti obični kineski građani.
U kratkom videu ispod objašnjen je sistem kineskog nadzora nazvan „Dahua“, koji je samo jedan aspekt tehnološko-društvenog mraka u kojem Komunistička partija Kine ne vidi ništa sporno.
Video: IPVM
Xinjiang je jedna od najgledanijih regija u svijetu putem pametnih kamera. Kamere su dizajnirane da kroz biometrijske podataka (lice, način hodanja, izraz lica itd.) prepoznaju pripadnike ujgurske populacije kako bi kineska policija identifikovala potencijalne sumnjive osobe. „Prediktivna policija“ zasnovana na algoritmima umjetne inteligencije stvara crne liste koje određuju ko treba biti označen i možda uhapšen ili ispitan. Postavljanje ovakvih kamera ispred privatnih kuća također nije rijetka pojava, a pomoću pametnih telefona kineske vlasti su u stanju da prate sva fizička kretanja, pozive, poruke i aktivnosti na IJOP aplikaciji.
Zabranjene aktivnosti Ujgura u online sferi samo su preslikane iz offline sfere. Čitanje i dijeljenje vjerskog sadržaja, kritiziranje kineske vlade, objavljivanje postova o represiji, kao i povezivanje s rodbinom u inostranstvu je strogo kažnjivo.
Socijalni kredit je sistem koji ocjenjuje lojalnost državi analizom ponašanja koji nije ograničen samo na Ujgure, nego i za sve građane Kine. Osobe s niskom ocjenom ne mogu slobodno putovati, teže dobijaju posao i imaju probleme u drugim sferama života. Ako je osoba pokazala dovoljno sumnjivo ponašanje koje interpretira algoritam umjetne inteligencije, može biti poslana u jedan od koncentracionih logora namijenjenih tzv. prevaspitavanju“ ujgurske populacije.
Foto: Gilles Sabrié—The New York Times/Redux
Koncentracioni logori za Ujgure
Kineska vlada negirala je postojanje ovih logora i prisilnog rada u Xinjiang regiji. Peking je kao službeno objašnjenje naveo da je riječ o „centrima za stručno obrazovanje i deradikalizaciju“.
Ipak, brojna svjedočenja Ujgura i satelitske snimke pokazuju o čemu je zaista riječ. U ovim koncentracionim logorima nalazi se više od milion (možda i više) Ujgura čija je glavna svrha politička indoktrinacija i prisilni rad prema međunarodnim zakonima.
Prva karakteristika boravka ovih ljudi u ovim prostorijama je hapšenje na osnovu sumnjivog ponašanja u koje spada nošenje brade, ostvarenje kontakta s rodbinom u inostranstvu, obavljanja molitve i slično. Druga karakteristika je da niko od njih nije prethodno imao suđenje, odbranu niti pročitanu optužnicu. Ujguri rade kao prisilna radna snaga u tekstilnoj, modnoj, elektronskoj, poljoprivrednoj, prehrambenoj i drugim industrijama, čiji proizvodi na koncu nalaze svoj put do potrošača u zapadnim zemljama i širom svijeta.
U jednom od naših prethodnih intervjua imali smo priliku pročitati iskustvo Yerbakyta Otarbaya, Kazahstanca koji je preživio kineski logor za prisilni rad. Kao razlog za odvođenje u logor Otarbay navodi posjedovanje aplikacije Whatsapp, koja je zabranjena. U intervjuu za Tačno.net između ostalog objasnio je svoje iskustvo bivanja u logoru:
„Ostao sam u zatvoru 89 dana, s okovima na rukama i nogama. Nikada nisu uklonili okove. Zatim je iz našeg zatvora 27 ljudi prebačeno u koncentracione logore. Rekli su da su naši ‘performansi’ u zatvoru bili relativno dobri, zbog čega nas premještaju u obrazovne logore. Tako su ih nazvali.“
Foto: Tačno.net / Yerbakyt Otarbay
Tokom redovnog sedmičnog ispitivanja pitanja su uvijek bila ista:
„Jednom sedmično, u koncentracionom logoru, odvodili su nas na ispitivanja koja su provodili policajci. Tokom tog vremena naše ruke su bile vezane za leđa, a okovi su bili na našim nogama. Zašto ste otišli u Kazahstan, da li ste obavljali muslimansku molitvu, da li ste išli u džamiju, da li ste pohađali islamsku naobrazbu, imate li nekog da nam možete reći njegovo ime? I ta ista pitanja su ponovo i ponovo postavljana“, ističe Otarbay.
Komunistička partija Kine ne ograničava represiju nad Ujgurima samo na granice svoje države. U okvire ove represije uključeni su i Ujguri iz dijaspore različitim oblicima zastrašivanja, praćenja, otmica i diplomatskih pritisaka. Glavni ciljevi ovih progona su sprečavanje Ujgura o širenju svijesti o represiji, njihovo vraćanje u Kinu, kao i diskreditacija ujgurskih organizacija i aktivista u svijetu.
Kada je riječ o dugoročnim kineskim planovima za Ujgure, Rushan Abbas, američko-ujgurska aktivistica navodi sljedeće:
„Dugoročni plan je u osnovi napuštanje naše domovine, koja je ogromna, znate, jedna šestina cijele Kine je Istočni Turkestan, kako je mi zovemo, a Xinjiang je ime koje nam je dala Kina, što znači nova teritorija. A jedna šestina ove zemlje danas je postala najvažniji epicentar Si Đinpingove inicijative Pojas i put. Inicijativa Pojas i put je kineski plan za globalnu dominaciju, globalnu invaziju, a naša domovina se nalazi tamo kao kapija u Centralnu Aziju, Balkan i Evropu i Bliski istok i Afriku.“
Foto: Tačno.net / Rushan Abbas
Brojne zemlje u svijetu su javno osudile genocid nad Ujgurima a američki State Department u svom saopćenju iz 2021. godine ovu represiju je nazvao genocidom.
Jednu godinu prije ovog saopćenja tadašnji senator Floride Marco Rubio je u Senatu održao govor koji je poslao poruku nade za Ujgure, kako u Kini tako i širom svijeta. Rubio je pozvao američki Kongres da usvoji „ujgurski zakon“ za suzbijanje kineskog slamanja Xinjianga. U svom obraćanju osvrnuo se i na američke kompanije uz čiju pomoć se mnogi proizvodi iz Xinjianga mogu naći u američkim samoposlugama.
Uzimajući u obzir sve do sada navedeno, možemo zaključiti da je Marco Rubio jedan od rijetkih zvaničnika koji je pokazao kontinuitet u istrajnosti osude ovakvog tretmana nad Ujgurima.
Video: Forbes Breaking News
S druge strane, ako pitate DeepSeek, najnoviji kineski model umjetne inteligencije, o pojedinostima genocida u regiji Xinjiang, kineskoj vladi i Ujgurima, dobit ćete odgovor sličan ovome:
Screenshot DeepSeek
Kina je zemlja koja će ući u historiju poricanja genocida nad Ujgurima a, kako vidimo, napravili su algoritam i za to!
Ujgurska zajednica u Xinjiangu je prva etnička skupina koja je u ovoj mjeri izložena tehnološkoj represiji pored fizičkih i drugih tortura i ograničenja. Međunarodne osude i sankcije do sada nisu imale mnogo utjecaja i postavlja se pitanje kako će se ostatak svijeta postaviti prema Kini, koja je jedan od glavnih igrača u svim poljima na geopolitičkoj sceni.
