Gospođo Morrison,
Kao da mi je neko ukrao onu lakoću stvaranja novih tekstova.
Nemam je više u sebi.
Peku me oči kada ih zatvorim.
A zatvaram ih.
I otvaram.
Poželim da prođe vječnost u tih par sekundi.
I da onda sretnem novu tebe.
Moju ideju o tebi.
Kako se živahno kreće.
Kao Ruby Sparks.
———–
Volim te. Rekao sam ti to nekoliko puta u zadnje vrijeme.
I sam sam sebe iznenadio tom spoznajom.
Ali, volim te strastveno. Žarko.
Zaljubio sam se u tebe kada je moja prošlost iščezla.
Stopio sam se sa tobom.
Transcendentalnost iz tuge u ljubav bila je nagla.
Munjevita.
Nisam se dobro snašao sa tom spoznajom.
Svaki put kada zatvorim oči, vidim našu djecu i nas.
Na plaži nekog mora. Po ulicama nekog grada.
Zamišljam i njih kako se smiju jedno drugom.
Nešto se gurkaju.
Volio bih se maziti sa tobom.
Onako dječije. I mirisati tvoju kožu.
Buditi se sa tobom.
Sanjariti.
Maštati.
Planirati putovanja i budućnost.
Volim kada se smiješ.
I kada pjevaš jer ti je pomalo neugodno.
Ili kada naručuješ kafu od deset riječi.
I volio bih gledati kako plešeš na onu muziku koju inače ne slušam.
Volio bih sve što ti voliš, a ja ne volim.
Ali ne po svaku cijenu.
Ne po cijenu istine.
Sada znaš da sam spreman ići jako daleko.
U potrazi za stvarnom, sirovom i neiskrivljenom istinom.
Da, spalio sam naš posljednji most.
Do temelja. Svjesno.
I opet bih.
Jer strastveno braniš svoje laži.
Racionaliziraš. Iskrivljuješ. Pravdaš se nevino.
A u stvari, on ti nije bio dovoljan, pa sam bio ja.
A onda ti nismo ni nas dvojica bili dovoljni, pa se daješ njima.
Ostaje mi nepoznato kako ti je uspijevalo svjetlucati sa svakim našim dodirom.
I razgovorom.
Prodati svoju budućnost, svoju i moju ljubav,
Za nekoliko lažnih poruka o tvojoj ljepoti.
Pustiti da te zavode.
I lagati.
———–
Opraštam ti. Ne mrzim te.
Nemam tu emociju u sebi.
Niti je želim imati.
Volim te toliko da bih se prostirao tebi pod noge.
Molio za tvoju ljubav.
Da, mi, kao tim.
Ali ne po cijenu istine.
U laži se tope sve veze.
Spalio sam posljednji most.
I opet bih.
A ti, ne osvrći se na mostove.
Izgradi novu bajku.
Istinom.
Pronađi me u njoj.
Trenuci se rađaju i trenuci umiru.
Da bi se stekla nova iskustva, stara moraju iščeznuti,
Rekao bi Aziz.
